|
SARAJEVO - Od kako je “Dalmatina” stigla do
Vrgorca, iz Hercegovine se prema Zagrebu ide ili od Ravče ili najčešće
od Zagvozda, put Split, pa sve do Zagreba. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan
Čović i njegova najbliža suradnica, predsjednica FBiH Borjana Krišto, u
dvodnevni posjet čelnicima Hrvatske države otišli su starim dobrim
pravcem, dolinom Vrbasa preko Banje Luke. Još jednom su imali goruću
želju vidjeti političkoga partnera i prijatelja Milu Dodika i odaslati
svijetu poruku kako nije propalo, nego samo malo odloženo potpisivanje
protokola o suradnji između HDZ-a BiH i SNSD-a. Doista, čovjek se zapita
je li ispravna ili pogrešna politika približavanja i vezanja najjače
hrvatske stranke u BiH i neprikosnovenoga lidera Dragana Čovića s
najmoćnijom političkom opcijom i sadašnjim gospodarom RS-a. Bolje je
pregovarati godinama, nego ratovati ijednu minutu, kaže stara narodna
mudrost. S te strane zadrške nema, apsolutno je ispravno voditi
pozitivni stranački dijalog. Ima, međutim, nešto što unosi nemir i
sumnju kod Hrvata u iskrenost Dodikove politike i ukupnoga odnosa prema
najmalobrojnijem narodu, ali zato najbrojnijem kad se tiče progona iz
sjevernoga dijela RS-a.
Prijetnje i pritisci
Nastranu možebitna
zavjera i politička opstrukcija povratka od hrvatskih stranaka, ono što
se godinama događa u Derventi, Bosanskom Brodu, Bosanskom Šamcu, pa i
Modriči je žalosno i zabrinjavajuće. U kontekstu dobrih vibracija i
mogućega protokola o suradnji između HDZ-a BiH i SNSD-a, to je u
najmanju ruku zbunjujuće. Postavlja se pitanje kako je moguće pričati o
nekakvim prijateljskim odnosima ako ono malo Hrvata što se vratilo u
bosansku Posavinu, gdje su prije rata gruntovno bili najmoćniji, a
brojčano podjednaki s drugima, nema političkih prava niti kao pripadnici
nacionalnih manjina. Čak što više, podvrgnuti su neviđenoj
diskriminaciji, političkom teroru, stalnim prijetnjama i pritiscima. Što
je najgore, sve to je najizraženije u srcu bosanske Posavine, Derventi i
njezinoj okolini sa simbolom toga područja Plehanom. Niti jednoga
hrvatskoga obilježja nema u Derventi, niti ga itko smije isturiti na
javnome mjestu. Ulice su preimenovane u imena četničkih vojvoda, kafići
se “lijepe” za crkve, u općinskim strukturama radi samo poneki “dodikov”
Hrvat. Kojeg li poniženja, obiteljska kuća dopredsjednika RS-a Davora
Čordaša se nalazi u ulici “đenerala Draže” u Bosanskome Brodu.
Gori
od SDS-a
U Derventi i Bosanskom Brodu je na vlasti
“prijateljski” SNSD. Ljudi koji tamo žive kažu da je ta stranka i
njezina politika gora od one Karadžićevog SDS-a. Kako drukčije nego
političko djelovanje i odnos Milorada Dodika prema Hrvatima
okarakterizirati kao neiskreno, neljudsko i uništavajuće. Srbi su se
vratili u Drvar, Glamoč i Grahovo, tamo im je i mjesto, međutim, zbog
čega se ne stvori takva demokratska klima koja će olabaviti psihološke
prepreke u glavama Hrvata Posavine. Ili, u najmanju ruku, omogućiti
onima koji sada tamo žive dostojanstveni život . To bi pitanje morao
Miloradu Dodiku postaviti bilo koji hrvatski lider u BiH, a poglavito
Dragan Čović koji je s Dodikom na “ti”.
Ekološki i
etnički čista
Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić je
nedavno u Sarajevo stigao “terencem” upravo preko Bosanskoga Broda,
Dervente i Doboja. Kao i mnogi drugi prolaznici, s emocijama ili bez
njih, ostao je šokiran onim što je vidio. Na tisuće kuća još uvijek je
poravnano do temelja, vrlo malo novih krovova, zemlja zarasla u korov i
još uvijek minirana, nema ljudi.
“Ako su htjeli ekološki i etnički
čistu prirodu, uspjeli su u tome”, komentirao je Dodikovu politiku bivši
predsjednik države, koja je do sada izdvojila najmanje 100 milijuna
maraka za obnovu porušenih domova prognanim Hrvatima u BiH, pa i
Posavljacima.
Lokalne nevolje mogu čekati
Treba
biti pragmatičan i realan, eventualno pretjerana iskazana Čovićeva
briga za tamošnje Hrvate, fizičku i duhovnu obnovu toga područja, bilo
bi iskakanje iz odavno urezanoga političkoga klišeja i izazvala bi gnjev
njegovih političkih mentora i financijera. Napokon otjerala bi ga od
savezništva s Dodikom. Sada je ipak od svega preče da “Mile” pomogne da
se izabere hrvatski član Predsjedništva BiH, život i lokalne nevolje
mogu čekati.
Piše: Antun Mrkonjić
|