SARAJEVO - Od kako je “Dalmatina” stigla do Vrgorca, iz Hercegovine se prema Zagrebu ide ili od Ravče ili najčešće od Zagvozda, put Split, pa sve do Zagreba. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i njegova najbliža suradnica, predsjednica FBiH Borjana Krišto, u dvodnevni posjet čelnicima Hrvatske države otišli su starim dobrim pravcem, dolinom Vrbasa preko Banje Luke. Još jednom su imali goruću želju vidjeti političkoga partnera i prijatelja Milu Dodika i odaslati svijetu poruku kako nije propalo, nego samo malo odloženo potpisivanje protokola o suradnji između HDZ-a BiH i SNSD-a. Doista, čovjek se zapita je li ispravna ili pogrešna politika približavanja i vezanja najjače hrvatske stranke u BiH i neprikosnovenoga lidera Dragana Čovića s najmoćnijom političkom opcijom i sadašnjim gospodarom RS-a. Bolje je pregovarati godinama, nego ratovati ijednu minutu, kaže stara narodna mudrost. S te strane zadrške nema, apsolutno je ispravno voditi pozitivni stranački dijalog. Ima, međutim, nešto što unosi nemir i sumnju kod Hrvata u iskrenost Dodikove politike i ukupnoga odnosa prema najmalobrojnijem narodu, ali zato najbrojnijem kad se tiče progona iz sjevernoga dijela RS-a.
Prijetnje i pritisci

Nastranu možebitna zavjera i politička opstrukcija povratka od hrvatskih stranaka, ono što se godinama događa u Derventi, Bosanskom Brodu, Bosanskom Šamcu, pa i Modriči je žalosno i zabrinjavajuće. U kontekstu dobrih vibracija i mogućega protokola o suradnji između HDZ-a BiH i SNSD-a, to je u najmanju ruku zbunjujuće. Postavlja se pitanje kako je moguće pričati o nekakvim prijateljskim odnosima ako ono malo Hrvata što se vratilo u bosansku Posavinu, gdje su prije rata gruntovno bili najmoćniji, a brojčano podjednaki s drugima, nema političkih prava niti kao pripadnici nacionalnih manjina. Čak što više, podvrgnuti su neviđenoj diskriminaciji, političkom teroru, stalnim prijetnjama i pritiscima. Što je najgore, sve to je najizraženije u srcu bosanske Posavine, Derventi i njezinoj okolini sa simbolom toga područja Plehanom. Niti jednoga hrvatskoga obilježja nema u Derventi, niti ga itko smije isturiti na javnome mjestu. Ulice su preimenovane u imena četničkih vojvoda, kafići se “lijepe” za crkve, u općinskim strukturama radi samo poneki “dodikov” Hrvat. Kojeg li poniženja, obiteljska kuća dopredsjednika RS-a Davora Čordaša se nalazi u ulici  “đenerala Draže” u Bosanskome Brodu.

Gori od SDS-a

U Derventi i Bosanskom Brodu je na vlasti “prijateljski” SNSD. Ljudi koji tamo žive kažu da je ta stranka i njezina politika gora od one Karadžićevog SDS-a. Kako drukčije nego političko djelovanje i odnos Milorada Dodika prema Hrvatima okarakterizirati kao neiskreno, neljudsko i uništavajuće. Srbi su se vratili u Drvar, Glamoč i Grahovo, tamo im je i mjesto, međutim, zbog čega se ne stvori takva demokratska klima koja će olabaviti psihološke prepreke u glavama Hrvata Posavine. Ili, u najmanju ruku, omogućiti onima koji sada tamo žive dostojanstveni život . To bi pitanje morao Miloradu Dodiku postaviti bilo koji hrvatski lider u BiH, a poglavito Dragan Čović koji je s Dodikom na “ti”.

Ekološki i etnički čista

Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić je nedavno u Sarajevo stigao “terencem” upravo preko Bosanskoga Broda, Dervente i Doboja. Kao i mnogi drugi prolaznici, s emocijama ili bez njih, ostao je šokiran onim što je vidio. Na tisuće kuća još uvijek je poravnano do temelja, vrlo malo novih krovova, zemlja zarasla u korov i još uvijek minirana, nema ljudi.
“Ako su htjeli ekološki i etnički čistu prirodu, uspjeli su u tome”, komentirao je Dodikovu politiku bivši predsjednik države, koja je do sada izdvojila najmanje 100 milijuna maraka za obnovu porušenih domova prognanim Hrvatima u BiH, pa i Posavljacima.

Lokalne nevolje mogu čekati

Treba biti pragmatičan i realan, eventualno pretjerana iskazana Čovićeva briga za tamošnje Hrvate, fizičku i duhovnu obnovu toga područja, bilo bi iskakanje iz odavno urezanoga političkoga klišeja i izazvala bi gnjev njegovih političkih mentora i financijera. Napokon otjerala bi ga od savezništva s Dodikom. Sada je ipak od svega preče da “Mile” pomogne da se izabere hrvatski član Predsjedništva BiH, život i lokalne nevolje mogu čekati.

Piše: Antun Mrkonjić