Na današnji dan, 25. maja 1995. godine u 20.55 sati granata koju su
ispalile srpske vojne snage s Ozrena na tuzlanski korzo, glavno
sastajalište mladih ubila je 71 osobu, a preko 200 ranila.
Ugašeni su mladi životi Tuzlaka... Djeca, djevojke i mladići ostali su
zauvijek zaljubljeni, zaigrani i zbunjeni, kako i sam Balašević napisa
u jednoj svojoj knjizi. Najmlađi među stradalima je bio i trogodišnji
Sandro Kalesić. Njegova fotografija na kojoj je veseo i razigran i
danas stoji u blizini tuzlanske Kapije.
Tuzla je ponovo zavijena u crno. Danas će brojne delegacije polaganjem
cvijeća na Kapiji i Slanoj Banji odati počast stradalim mladim ljudima.
Ipak, ono čime se Tuzla ponosi jeste činjenica da je taj mali grad
ostao oaza multietničnosti i multikulturalnosti. Aktivisti mladih za
ljudi svjesni su da se porušeni mostovi moraju ponovo sagraditi... Neće
da ispaštaju za zločine koje su počinili neki opsjednuti mržnjom, neki
bez duše, neki neljudi.
Danas je blizu 100 mladih Beograđana, ali i mladih Srbije u devet sati
krenulo s beogradskog Kalemegdana ka Tuzli da bi odali počast stradaloj
tuzlanskoj mladosti. Krenuli su oni koji znaju za zločin, oni koji
saosjećaju s majkama, one koje boli svaka suza roditelja.
Iako Dan mladosti više nikom ne znači ono što je nekada u brojnim
gradovima se ipak obilježi i na prigodan način proslavi Titov rođendan.
Mladi u Sarajevu, iako s bolnim sjećanjem na stradale Tuzlake, svake
godine u kafiću Tito proslave rođendan maršala.
"Moramo dalje, moramo oprostiti, moramo nastaviti jer mi nismo
odgovorni. Moramo cvijećem zamijeniti olovne vojnike koje nam poturaju
i bježati od ruke mržnje koja nas pokušava dotaći", misao je kojom se
vode mladi ljudi...
I dok mladi obilježavaju ovaj dan iz Tuzle, s mramornog spomenika posvećenog stradalima, odzvanjaju riječi Maka Dizdara:
Ovdje se ne živi samo
da bi se živjelo
Ovdje se ne živi samo
Da bi se umrlo
Ovdje se i umire
Da bi se živjelo!
Barbie, Winx, Bratz, Hello Kitty, Dora...