GLOBALNI NEMIL(OSRDN)I ŠAMAR(IJANAC) I NAŠI BLIŽNJI…

Pretpostavljam da će svatko lako zaključiti kako je sasvim slučajna datumska podudarnost ove teme (u kojoj se spominje famozni “nizozemski bataljun” u vrlo mračnoj ulozi jer je, navodno, “krvnicima predao 8.372 nemoćne žrtve”) i završnice svjetskog nogometnog prvenstva (u kojoj, očito, u vrlo svijetloj ulozi sudjeluje nizozemska izabrana vrsta). Jer nizozemski “plavci”, koji su u Bosni prije petnaest godina “štitili zaštićenu enklavu”, nisu nimalo doprinijeli da se njihovi nogometaši sada u Južnoafričkoj Republici plasiraju u finale, niti je “korporacija” Roben-Sneijder & comp. imala ikakve veze sa srebreničkim “finalnim obračunom”. Ipak se valja zapitati postoji li veza između današnjih globalnih sportskih i nekadašnjih ratnih stratega, ako bosanska i nogometna sportska javnost proteklih dana nije uspjela izboriti minutu šutnje prije nogometnog “konačnog rješenja” u Johannesburgu. Tako će se doista Srebrenice, o još jednoj njezinoj tužnoj obljetnici, sjećati samo Bosna, a milijarde ljudi će biti zaokupljeno majstorijama nogozvijezda “Oranja” i “Furije”. I nije to nikakav “još jedan autogol Seppa Blattera” - moralni autogol! - kako netko reče, jer više nikoga nije briga za patnju jedne zemlje, nego je razlog za to - rekao bi cinik - što svatko ima svoje BRIGE! Upravo kao što su, u evanđelju 15. nedjelje kroz godinu (11. srpnja), ondašnji svećenik i levit imali svoje prevažne obveze i brige ter nisu imali vremena pomoći ranjeniku uz put - nego je čovjeka spasio milosrdni “mrski” Samarijanac. Je li i u ovom slučaju, umjesto očitovanja milosrđa, netko nekome ponovno opalio šamar? Svakako, poruka je jasna. Jer i poruga je poruka!

Znamo, mnogo je izvora za upoznavanje razmjera i okolnosti zločina u Srebrenici.

Slučajno sam na Googleu otvorio

http://www.bir.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=2029 i čitajući

- ni sam ne znam zašto - sjetio sam se Nikole Tesle (koji je 10. srpnja prije 154 godine rođen u Smiljanu, nedaleko od Gospića, kao sin pravoslavnog svećenika). Zapravo, možda mi je asocijativni put do Tesle bila neskrivena i zastrašujuća MRŽNJA koja se očitovala u srebreničkom genocidu. A veliki Tesla je, navodno, četnicima kad su ga posjetili u Americi tražeći pomoć odgovorio da je njihova mržnja tolika da bi se njome, kad bi se pretvorila u električnu energiju, mogao osvijetliti jedan grad!

To ističem zato što se obično ističe MRŽNJA kad se opisuje srebrenički masakr. No premda se ona pritom očitovala na demonski način, ipak - ne smije se biti politički naivan! - nije u toj tragediji spomenuta mržnja bila presudna! Jer, da parafraziram, i taj slučaj ima svoje medijske simbole - “smrt, laži i video…”!

Naime, svi normalni ljudi KOJI PAMTE - kao što su prije 15 godina ostali u šoku čuvši strahotu, a jednako su tako bili zgroženi i bijesni kad je svojedobno objavljena vijest da je Haaški sud OSLOBODIO Srbiju krivnje za pokolj Muslimana u Srebrenici - i danas na spomen Srebrenice osjećaju tešku mučninu. Sjećam se kako su veliki svjetski mediji neuvjerljivo glumili šok… itd. Sada to ne želim komentirati (jer sam već učinio prije nekoliko godina), nego ću za ovu temu iskoristiti dio jednoga svojeg starijeg teksta (koji je objavila “Solinska kronika”, u studenom 2004.).

Nedugo prije toga NASA je bila lansirala u svemir jednu ‘igračkicu’ – tridesetu po redu – po cijeni od ’samo’ 45 milijuna dolara! To je bio novi satelit, jer jedan stari morao je u ‘penziju’. A on služi za – za tzv. GLOBLANO POZICIONIRANJE! Budući da je danas i bedaku jasno što je to, nije potrebno previše objašnjavati. Glavno da je “sustav globalnog pozicioniranja izvorno bio zamišljen za vojnu uporabu, međutim, sad se koristi i za civilne komercijalne poslove. Američka ga je vojska stavila na besplatno korištenje svim zainteresiranima…”

Možda bismo im mi mogli javiti da se želimo besplatno ‘globalno pozicionirati’ preko ‘T-com- gulikože’ jer nam njegove cijene i ‘žice idu na živce’!… Ili je možda to njihovo “–cioniranje” samo ‘poza’ u vezi s globalnim poslovima CIA-e? Neee, to bi onda značilo da je njihova ‘efbiajdučija’ izmakla svakoj kontroli. Osim samokontroli! A, u ‘najboljem’ slučaju, samo ‘budala’ može zaključiti da je ukupan civilni život već pod globalnim nadzorom vojnog lobija!…

Da je to tek ‘znanstvena fantastika’ nekog prošlostoljetnog ‘Julesa Vernea’, dokazuje i činjenica da su sve MASOVNE GROBNICE po svijetu snimljene izvrsnom satelitskom optikom. Zato se nigdje nijedna jama s kosturima ne pronađe slučajno - takve uvijek (ONI) ‘otkriju’ kad im najviše treba… Iznimke su samo jame u Zagrebu… odnosno ako je riječ o hrvatskim kost(ur)ima.

A sada ono bitno:

Svojedobno je, u vrijeme velike političke galame o famoznim hrvatskim ‘transkriptima’ (kao što su danas ‘topnički dnevnici’!), ozbiljan vojni analitičar otkrio (onima koji nisu znali!) da je globalna angloamerička špijunska mreža sa suvremenim sustavima daljinskog prisluškivanja hvatala sve važne razgovore za vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH. Tako je, citiram (i ističem), SVE SNIMLJENO ODLIČNE KVALITETE, POSEBNO OBRAĐENO I TOČNO LOCIRANO, A SVI GLASOVI IDENTIFICIRANI I POREDANI PO HIJERARHIJI. Dakle – ovo je najvažnije – IZ MINUTE U MINUTU U LONDONU I WASHINGTONU SU ZNALI KAKO TEČE NAJVEĆI ZLOČIN U EUROPI NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA…!

Ne dajte se zbuniti, to nema veze s Bleiburgom. To ima veze s Carlom del Ponte, a riječ je o pokolju Muslimana u – Srebrenici!

Dalje neću opisivati ni prenositi zaključke iz komentatora koji je objavljen, čini mi se, u listopadu 2004. u Vjesniku pod naslovom “Otimači riječi” sve su znali. A onaj novi satelit za ‘globalno pozicioniranje’ možda će im pomoći za snimanje Big Brothera. Zapravo, (možda) oni nas već ‘gledaju’, a mi o tome pojma nemamo. (Možda) im te emisije služe za to da se ljudi naviknu na orewelijanske kamere kao ’stanari BB kuće’…

Radije ću prenijeti članak iz Večernjeg lista (3. 11. 2006.) pod naslovom: AKO JE ZA SREBRENICU ZNALA CIA, ZNALA JE I NJEMAČKA VLADA. Čitajte pozorno (i po potrebi ponovite)!

“Najnovije tvrdnje haaške tužiteljice Carle del Ponte da je međunarodna zajednica znala kako će Vojska RS-a zauzeti UN-ovu zaštićenu zonu Srebrenicu, potvrđuju spoznaje do kojih je 1995. godine kao posebni izvjestitelj iz UN-a za berlinski Tageszeitung i urednik britansko-američkoga glasila za sigurnosna pitanja BASIC-a došao njemački novinar Andreas Zumach.

- Vidio sam transkripte razgovora koje su vodili Mladić i Perišić, počevši od 17. lipnja 1995. godine, dakle negdje oko tri tjedna prije početka napada na zaštićeno područje UN-a Srebrenicu. Prijepis njihovih razgovora pokazala su mi dvojica službenika američke obavještajne agencije, a iz njih je vidljivo da su Mladić i Perišić telefonom i drugim načinom komunikacije, nekad i nekoliko puta na dan, veoma precizno, rekao bih do u detalj, planirali napad na Srebrenicu. Razgovarali su o tome koliko vojnika iz Srbije treba dovesti kao pojačanje za taj napad, koliko tenkova, kako i na koje položaje razmjestiti snage. Iz tog se transkripta jasno vidi da je naredba za napad na Srebrenicu došla iz Beograda i njime je zapovijedao general Perišić. Na temelju svega što sam vidio, nema sumnje da je bilo dovoljno rano obavještajnih spoznaja koje su mogle navesti na akciju kojom bi bio spriječen napad na Srebrenicu i genocid nakon toga. No nije bilo političke volje da se takvo što učini - rekao je njemački novinar Anderas Zumach u posebnoj emisiji Radija Slobodne Europe, čiji je autor bosanskohercegovački novinar Vlado Azinović. Nakon što su mu američki agenti pokazali prijepise prisluškivanih razgovora generala Perišića i Mladića, Andreas Zumach svoje je spoznaje, kako prenosi Radio Slobodna Europa, provjerio na najvišemu mjestu.

- Kada sam objavio tekst o transkriptima koje su mi Amerikanci pokazali, otišao sam k njemačkom generalu Manfredu Eiseleu, koji je u to doba bio u službi u UN-u. Njemački je general, prema tvrdnjama novinara A. Zumacha, bio strašno uzrujan zbog spoznaje da je SAD, vođa UN-a i NATO-a, imao informacije o tome što se sprema u Srebrenici ter to nije htio reći članicama Vijeća sigurnosti, koje su imale svoje vojnike u BiH, a ni sa svojim saveznicima u NATO-u.

- General Eisele tada mi kazao da je, bez obzira na to što Amerikanci nisu izvijestili saveznike o svojim obavještajnim spoznajama, moguće kako je istim informacijama raspolagala i njemačka vlada, i to iz vlastitih izvora, odnosno preko njemačke obavještajne službe BND-a (Bundesnachrichtendienst). Istražio sam tu primjedbu i ustanovio kako je ispravna. BND je imao identične spoznaje, a dobio ih je od austrijske vojne obavještajne službe. Znam da Austrijanci baš ne vole kad se to kaže, ali ta je služba zapravo podružnica BND-a.

Austrijska služba raspolaže sofisticiranom opremom za prisluškivanje, raspoređenom na više mjesta u alpskom lancu na jugu te zemlje, odakle se mogu motriti sredstva veze ne samo na prostoru bivše Jugoslavije nego sve do krajnjeg juga Balkana. Mislim kako je moguće da su razgovori Perišića i Mladića, čije su mi prijepise pokazali američki obavještajci, zapravo praćeni i snimljeni baš u Austriji - tvrdi dugogodišnji dopisnik berlinskog Tageszeintuga iz sjedišta UN-a.”

Eto, doista dovoljno da sve bude jasno. Ipak ne mogu odoljeti da ne prenesem (kao desert ili šlag na tortu/ru) dio intervjua (Vjesnik, 16.3.2005.) jednog važnog tipa, kojeg sam već nekoliko puta citirao… To je sir ROGER BRAITHWAITE, “ugledan britanski diplomat s bogatim iskustvom. U hladnoratovskim je vremenima držao službu u Varšavi, Jakarti, Rimu, Bruxellesu i Washingtonu. Od 1988. do 1992. bio je veleposlanik u SSSR-u pa u Ruskoj Federaciji, a nakon povratka u London postaje vanjskopolitički savjetnik premijera Johna Majora, a kao bivši vojni obavještajac, i predsjednik Zajedničkog obavještajnog odbora. Braithwaite za Vjesnik kritički govori o tadašnjem stavu Velike Britanije i svijeta prema srpskoj agresiji u devedesetima”:

“(…) Bili smo gotovo uvjereni da su za rat najodgovorniji Srbi, točnije Milošević, ali smo smatrali da je i politika Hrvata bila loša. Nismo vjerovali vašem predsjedniku Tuđmanu, znali smo za planove o podjeli Bosne, a lagao nam je i Izetbegović. Opće je razmišljanje, dakle, bilo da SVI LAŽU I DA SU SVI VIŠE-MANJE KRIVI…”

“(…) Znate, u obitelji imam Srbe, MOJ JE SIN OŽENIO SRPKINJU. Iz njezine obitelji jedan je mladić dezertirao iz srpske vojske baš kod Vukovara jer nije odobravao te napade… Ponavljam, nisam ponosan na našu tadašnju politiku. IAKO SMO NA RASPOLAGANJU IMALI INSTRUMENTE, BILA JE NEUČINKOVITA, ne i prosrpska. Bi li se Europa mogla politički složiti i instrumente upotrijebiti? Ne znam, i sad sam skeptičan. Istine radi, MI NISMO NI POKUŠALI, a to je sramotno! Srebrenica je bila kap koja je prelila čašu…”

“(…) Svi mislimo da je EU rješenje za JUGOSLAVENSKI PROBLEM - i za Hrvate i za Slovence i za Srbe, KAD SE JEDNOM OPAMETE.”

Zaključak, sada kao i prije - o tome koga je Haaški sud oslobodio krivnje i zašto, zbog čega neki u tzv. međunarodnoj zajednici liju “krokodilske suze” za Srebrenicom… itd… - prepuštam svojim virtualnim župljanima, uz ispriku što opet nisam imao dovoljno vremena napisati kraći tekst!

Svakako, uvjeren sam da je - “sapienti sat”!

Nakon niza prijava o iznenadnim verbalnim napadima na parove koji se grle i ljube, policiju je alarmirao preksinoćni slučaj fizičkog nasrtaja na dvoje mladih u parkiranom fordu fiesta pokraj jezera Hidroelektarene Mostar, u naselju Vrapčići. Uz povika hajde, hajde.. udri, udri..., iz mraka je iskočila veća skupina muškaraca, uglavnom s kratkim bradama i nogavicama, te očito jedino motivirani neistomišljeništvom ili puke obijesti nasrnunuli na dvoje mladih ljudi, Minela i Martinu.

Po nasilništvu je prednjačilo njih desetak, među kojima su jedni lupali palicama po vozilu a drugi tukli mladića, kojem je naknadno ušivana glavu u bolnici. Ustrašenu djevojku su za to vrijeme odvukli u stranu, a vrhunac incidenta se dogodio kada je netko ispalio dva hica u smjeru svoje “žrtve”. Pukom srećom, izbjegnuta je tragedija. Napadači su se razbježali, a policija je ujutro našla dvije puščane čahure kalibra 7,65 mm, tragove krvi i dio polomljene palice koja se, inače, može vidjeti u rukama specijalaca.

- Ne, ne bih o tome! - kratko nam je kazao Minel, koji je jučer uspio prepoznati jednog od privedenih. Naime, u pritvoru je zadržan Adnan Marijić iz Vrapčića, koji se navodno brani šutnjom, dok je raspisana potraga za pucačem. Tužiteljica Sanja Šurković je potvrdila da je pokrenuta istraga. Kako to obično biva, s jedne strane u gradu na Neretvi su spominjali da se radilo o tzv. Mladoj šerijatskoj policiji, svi starosti između 17 i 20 godina, koji u večernjim satima traže i straše ljubavne parove na osami.

Prema kazivanju očevidaca, koji se još i kunu u to što govore, njih više od 30-ak nose svjetiljke i pretražuju svaki šumarak u potrazi za ‘nevjernicima’. S druge strane rijeke, priča se tek o pukoj mladalačkoj obijesti, ali se jedni i drugi anketno slažu da “problem nastaje onda kada netko pokušava svoje tumačenje nametnuti kao jedino ispravno”. Inače, mediji u posljednje 4 godine sve češće spominju šerijatsku policiju, osobito nakon što su vehabije jurili zaljubljene po parku u Sarajevu

Koji je k. ovim idiotima???

Skuzili da su im Zidovi napravili religiju, pa sad popizdili!

A sta ce im biti, to im je modus operandi, bradonje a.k.a. islamski fanatici vode rat protiv nevjernika u svakom kutku planete, mislim "nevjernika", njima je nevjernik svatko tko nije u njihovom stroju... manje vise se radi o nenormalnim tipovima, uostalom kako ce i biti normalni, sve im je (vjerom) zabranjeno osim sjedenja golom guzicom na vrelom pijesku, metaforicki receno... ko nebi popizdio

Ma znam ja sve to, dimni, ali jebate ipak Hercegov'na nije Iran. Ili jeste?

Valja nije  profo, kao što ni bradonje iz posta dimnjačara, nisu one bradonje iz Spaladijuma

"Za 30 minuta bit će isto što i u Bugojnu": Zbog lažne dojave prekinut koncert i evakuirani stanari!

Petak, 16 Srpanj 2010 10:24

Zbog lažne dojave da je u Gradskoj ulici u Gornjem Vakufu/Uskoplju postavljena eksplozivna naprava i da će se desiti isto što i u Bugojnu, policija je evakuirale stanare i posjetitelje koncerta alternativne glazbe "Urban fest", koji se održavao u toj ulici. U priopćenju iz Ministarstva unutarnjih poslova Srednjebosanskog kantona navodi se da dežurni policajac sinoć u 22.30 zaprimio dojavu od muškarca sa mobilnog telefona da je u Gradskoj ulici, gdje se održava koncert, postavljena eksplozivna naprava i da će za 30 minuta "biti što je bilo u Bugojnu".  Po nalogu Kantonalnog tužiteljstva, evakuirani su stanari iz obližnjih zgrada i veliki broj posjetitelja koncerta, a mjesto događaja osigurali su policajci Policijske stanice Gornji Vakuf/Uskoplje i službenici postrojbe za podršku kantonalnog MUP-a. Kontradiverzijskim pregledom i izvršenim uviđajem utvrđeno je da je dojava bila lažna. Operativni rad u vezi sa ovim slučajem je u tijeku. U terorističkom napadu vehabija u Bugojnu je 27. lipnja sa 15 kilograma postavljenog eksploziva razorena zgrada Policijske stanice, jedan policajac je ubijen, šest je ranjeno

Previše incidenata u kratkom vremenu, nešto se kuva...