Prije četrdeset godina Alija Izetbegović je napisao Rat i Mir, Islamsku deklaraciju. Rat smo vidjeli. Još ćemo vidjeti Mir. U tom djelcu tada mlahđanog islamca zapisano je kako treba islamizirati muslimane i kako nema života, napretka i sklada za muslimane dok ne budu živjeli sami sa sobom i po svojim vjerskim zakonima.

piše: Rajko Vasić

70. godine onog vijeka, kad je Deklaracija objavljena, to što piše Alija Izetbegović, bilo je apsolutna iluzija. Tolika iluzija da su Dobrica Ćosić i drugi jugoslovenski pisci ustali u obranu Alije od zatvora u kojeg ga je strpao komunizam koji u toj fazi nije bio iluzija. Iluzije ne nose pendrek.

Nakon četrdeset godina, vidimo, u Sarajevu, u Zenici, u Tuzli i drugim islamizovanim sredinama, iluzija se pretvorila u zelenu realnost. Grinfield investicija.

Nakon četrdeset godina, Bakir Izetbegović, unuk Islamske deklaracije, izjavljuje da je Treći entitet iluzija.

Pošto moji tekstovi izazivaju one koji ne podnose Srbe ni u internetskoj blizini, neke Hrvate, one koji misle da etnička politika Srba treba da bude četnička politika, neke Srbe i one koji misle da je polumjesec samo stilizirana sablja kojom treba sjeći glave krćanskoj gamadi, mnoge muslimane, moram da kažem da ovaj tekst ne pišem zbog Trećeg entiteta a ni zbog Hrvata.

Pišem zbog Republike Srpske. Da ne postane iluzija.

Da, pišem i zbog opstanka BiH. Do koje mi je toliko stalo.

Ako je, dakle, Treći entitet iluzija, iluzija je i Bosna i Hercegovina.

Evo zašto.

Doklegod Srbi imaju očiglednu nastavu, laboratorijske vježbe na temu Kako prolaze Hrvati, Kako prolazi Hrvatima, Republika Srpska će se opasivati Političkim Kineskim Zidom. A možda će stvari ići i dalje jer u Daytonu piše da je nadležnost BiH uređivanje međuentitetskog transporta što može značiti izgradnju i uspostavljanje međuentitetskih graničnih prelaza/prijelaza/bogaza nad kojima će nadgled vršiti zajednički organi/organ.

Republika Srpska, doklegod gleda kako se politički i egzistencijalno prilazi Hrvatima, s koje strane, mislim, nastojat će sve svoje nadležnosti da vrati sa ispaše iz brdsko-planinskog sarajevskog područja.

A, uporedo, neće prihvatiti zajedničku instituciju ni za točno vrijeme izlaska sunca.

Republika Srpska, poznato je, polovina je BiH. A ako polovina BiH ne priznaje zajednički izlazak sunca, nije iluzija sunce, već BiH.

Dakle, kad Srbi, makar samo i ja, govore o Trećem entitetu, govore o svom strahu za Republiku Sprsku i o Opstanku u BiH. Jer, neravnopravnost je kao i onaj kraj pređe na jednostavno pletenom prsluku – povučeš i ode ravnopravnost.

Kad muslimani, a Bakir je član Predsjedništva BiH, govore o Iluziji Trećeg, govore o namjeri ukidanja Republike Srpske.

Tako samo inertnim ustašama, zamašćenim četnicima i agresivnim eksplozivcima, izgleda da Srbi, blagonaklonošću prema Trećem, spašavaju Hrvate ili imaju nešto protiv BiH.

Srbi koji o tome govore, spašavaju Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu.

A Bosna i Hercegovina, ako želi da ne bude iluzija, mora postati zemlja realiteta.

Nije Bakir dobro počeo mandat.