U Sarajevu je jučer bio Ahmet Davutoglu. Čovjek bi pomislio da će se nastaviti “mrškanje” stranih političara koji dolaze gasiti požar u BiH. No, turski je ministar vanjskih poslova imao mirnu šetnicu od groba Alije Izetbegovića, preko ureda njegova sina Bakira, a susreo se i sa svojim kolegom Zlatkom Lagumdžijom i poglavarom Islamske zajednice reisom Kavazovićem.

Nitko mu nije rekao “Marš kući!”. Nitko se nije ni glasno upitao – a što u Sarajevu radi čovjek čija je vlada u krvi ugušila demonstracije u svojoj zemlji. Čija je vlada do grla korumpirana, radi čega je više ministara dobilo otkaze. Čija vlada negira postojanje genocida nad Armencima, koja je u zatvore strpala stotine novinara, koja proganja intelektualce, čak i najvećeg među njima, Orhana Pamuka.

Nitko ni da ga priupita – a što je Erdogan mislio kad je poručio “Sarajevo je naše, a Anadolija vaša”. Teško je i zamisliti kako bi u Sarajevu reagirali da netko iz Hrvatske, pa bio to čak i neki pjevač, kaže – Mostar je naš, Lika je vaša. Kad su ga nakon dolaska u Sarajevo pitali što misli o posjetu hrvatskog premijera Mostaru, Davutoglu je rekao da lideri susjednih zemalja moraju razgovarati sa svim stranama.

A onda je posjetio nekoliko bošnjačkih političara, srpskog člana Predsjedništva Nebojšu Radmanovića i – Željka Komšića. Svaki ozbiljniji političar zna da Komšić ne predstavlja Hrvate, a to dobro zna i Davutoglu jer je Turska preduboko u bh. loncu da ne bi znala što se u njemu kuha. Ali on je ipak rado viđen gost u Sarajevu iako, za razliku od Milanovića, ne može ponuditi čak ni pomoć u europskoj perspektivi BiH.