Poslije hrvatskih desničarskih udara na Željka Komšića, odlučio on, bezbožnik i komunista, novi hrvatski član predsjedništva, malo prošetati do hercegovačkih Hrvata. Stotinjak Hrvata dočekalo Komšića u želji ...
... da ga ponešto priupita. Iz gomile se na trenutak izdvoji nešto bučniji glas s pitanjem kakvo je novi član predsjedništva i očekivao.
- Nego, de ti nama reci predsjedniče, hoćeš li ti zastupati interese hrvatskog naroda? - upita glas iz mase. Željko ih onako pogleda, kao što idiot gleda nekog normalnog i reče:
- Hoću Alaha mi!
Ovo je samo kratka priča ili vic koji kruži internetom ovih dana. I nije ovo jedina priča o Željku Komšiću, o njemu se može ispričati još puno toga. Međutim mora se postaviti pitanje je li Komšić toliki idiot kolikim ga žele predstaviti predstavnici gubitnički strana.
Ako oni kažu, onda vjerojatno jest. I do sada je bio običaj koga god oni proglase idiotom da mu ništa drugo ne preostaje nego da se pakira i da ide u ludnicu. Ovaj put čini mi se neće biti tako.
Priča će se razvijati uostalom kao i sa izborom Stipe Mesića za predsjednika R Hrvatske, kojeg su Hercegovci mrzili sve do onog trenutka dok nije ponovno počeo slati novce i kad su Hercegovci zaboravili priču o ribaru.
Ali ipak, nama je najbliskija priča, o federalnom ministru kulture Srbinu Gavrli Grahovcu, koji je postao najomiljeniji ministar među širokobriješkim franjevcima i hrvatskim organizatorima kulturnih manifestacija.
Ni dan danas skoro da ne postoji Hrvat u Hercegovini koji recimo zna da je Gavro Srbin. Ne zna i nema šanse da zna dok god Gavrilo bude pokrovitelj svega onog što nosi hrvatski predznak. Spasio je Gavrilo i prvi hrvatski film "Živi i mrtvi"
- Kad je nestalo para kesu odreši Gavro - kaže producent ovog film Miro Barnjak.
Uistinu treba slijediti Gavrilov put, a u ovom trenutku to bi trebao učiniti Željko Komšić. Hrvati će ga navodno mrziti sve do onog trenutka dok ne postane sponzor. Sjetite se izjave od prije nekoliko godina kad je direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu Gradimir Gojer rekao:
-Dabogda nogu slomio onaj ko kroči preko praga Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Nekoliko godina poslije bio je počasni gost Dana Matice Hrvatske. Čudo su ta sponzorstva!
Ovo je pravi trenutak, dok se sa Željkovim imenom zabavljaju kojekakva hercegovačka piskarala, da on uđe na mala hrvatska hercegovačka vrata i da ih upita:
- Je li ljudi kad vam ono počinju Dani Matice Hrvatske, da vam budem sponzor''.
Učini to Željko jer hercegovački Hrvati vole one idiote koji vreću driješe, pa makar govorili - Hoću Alaha mi, i u njima od hrvatstva bio samo metak hrvatski.