Podvučeno: Jednaki i jednakiji

"ĐAVO ponovo Bosnu ponio", bio je naslov našeg komentara koji je izazvao velike reakcije, a gdje drugdje nego u Sarajevu.

"Svoje razmišljanje", o toj temi, rekao je i OHR, bez zamjerki na poruke, ali sa upozorenjem - da li nam je baš tako tamna politička svakodnevica.

Može da bidne, ali ne mora da bude. Bez zastoja i predaha, i dalje se ispisuje bh. "crno-bijeli" život.

Dragan Čović, nekadašnji član Predsjedništva BiH, osuđen je na pet godina zatvora zbog zloupotrebe položaja i odmah pritvoren.

Možda iz predostrožnosti, mislimo na pritvor, jer se zna šta se dogodilo sa Antom Jelavićem kada je on osuđen pred Sudom BiH.

Malo-malo, Srbima se, i pojedinačno i kolektivno, sudi za razna djela i nedjela. Poneko suđenje, kao Mirku Šaroviću na primjer, okonča se i oslobađajućom presudom.

Tek da se svi zajedno mogu pohvaliti da je BiH pravna država u kojoj sve "besprijekorno funkcionira". Kao takva pravna država, BiH se obavezala na bespogovornu saradnju sa Tribunalom u Hagu.

Hrvati više i ne pominju svog pokojnog vođu Matu Bobana. Njegova smrt oslobodila ih je svih haških muka i sramota.

Srbi bi bili najsrećniji, iako to neće javno da kažu, da Bobanov "ratni drug" Radovan Karadžić konačno stigne u holandski grad, jer im je priče o Hagu i Karadžiću (kao i Mladiću) i preko glave.

U Sarajevu se uveliko priprema, projektuje i dogovara podizanje memorijalnog mezarja prvom predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću.

Predsjedniku koji je BiH, zajedno sa Bobanom i Karadžićem, uveo u krvavi rat sa nesagledivim posljedicama.

Predsjedniku za kojeg i sama Karla del Ponte kaže da je bio "predmet istražnih radnji Haškog trinbunala", a neumitna smrt sve je okončala, iako bi se "gospodin Alija Izetbegović najvjerovatnije našao u Hagu".

Hag je, inače, omiljena bosansko-hercegovačka tema, mnoge će pratiti i do sudnjeg dana, ali i za nju važe drugačiji aršini... I to nije kraj, naših naravi i različitih viđenja.

Nakon inaugurisanja Predsjedništva BiH, svi hrvatski mediji su donijeli udarnu vijest - Srbi, Bošnjaci i ostali građani dobili Predsjedništvo BiH. Dakle, Hrvati, sigurno ne iz zaboravnosti, uopšte se ne pominju.

U ovoj (posebnoj) priči, posredno i neposredno, leži možda i tajna oko sudskog raspleta u slučaju Dragana Čovića.

Na suđenju za "organizovani kriminal", osuđen je pojedinac - Dragan Čović!

Ostali su oslobođeni!

U BiH sve je uzročno-posljedično, svi sve vide, ali iz svoje vizure, a najbrojniji su oni koji misle da je najoštrija slika iz sarajevske perspektive.

U strahu su, ali i ničim izazvanim, uvijek velike oči. One gledaju čak i ono što niko drugi ne vidi.

Na nedavni sastanak sa Karlom Biltom, Milorad Dodik je došao u pratnji sa čak šest tjelohranitelja. Tako pišu sarajevski mediji. Za njih je ta činjenica bila i najbitnija, a ne zašto su se sastali i o čemu govorila dvojica poznatih političara, pa otuda i pitanje: koga se Dodik boji, zašto se boji; ima li razloga da se boji...

Na ovom balkanskom prostoru, sve pomenuto nije nikakva novost. Uostalom, ovdje se već predugo živi sa filozofijom "da jedno govorimo, a drugo mislimo", da u istom liku jedni vide anđela, a drugi đavola.

Nije li, onda, šarena laža da svi zajedno za našeg života čekamo da se približimo Evropskoj uniji, da postanemo dio budućnosti Partnerstva za mir, da živimo u boljem i da shvatimo "da pravo i pravda nije ničija privilegija".

Teško svakoj zajednici, a pogotovo onoj koja pretenduje da bude i državna, u kojoj smo svi jednaki, s tim što imaju i jednakiji.  

Takva zajednica više je lovište, a najmanje zemlja prava i zakona.

 Tomo MARIĆ