Josip Broz Tito vratio se u zgradu Predsjedništva BiH. Zaslugu i odgovornost za ovu akciju preuzeo je hrvatski član kolektivnog šefa države Željko Komšić. Spektakularni čin vješanja Titine slike na zid Komšićevog ureda prenosila je i državna televizija.
U prilogu posvećenom za Dan državnosti našlo se mjesta i za marketinšku promociju jedne sarajevske kafane koja nosi Brozovo ime, a čiji je menadžer brat aktuelnog šefa Komšićevog kabineta.
Privatno, Željko Komšić i njegov posilni Amir Ibrović imaju pravo voljeti Tita, nositi njegov portret u novčaniku ili istetovirati ga na ruci. Kao što mogu ići na piće gdje hoće i kada hoće.
Situacija se znatno mijenja kada njih dvojica nastupaju kao državnik i njegov službenik. Onda nije samo njihova stvar i stvar njihove ideologije, čija će slika krasiti zidove Predsjedništva BiH i koja će kafana biti na ekranu javnog servisa.
Šta će se, na primjer, dogoditi ako sutra Nebojša Radmanović u svoj kabinet donese sliku Slobodana Miloševića, a Haris Silajdžić sliku Alije Izetbegovića? Ko ih u tome može spriječiti i čemu vodi ova vrsta nametnutog političkog kaprica i voluntarizma.
Na kraju, sa kojim pravom Željko Komšić, kao hrvatski član Predsjedništva BiH - što mu je ustavna pozicija - Hrvatima u ovoj zemlji nameće komunističku ikonografiju. Posebno što rezultati proteklih izbora govore da za njega nije glasala većina hrvatskih birača.
Zloupotreba slike Josipa Broza koristi samo dežurnim mrziteljima njegovog lika i djela. On ima svoje mjesto u historiji i treba ga sačuvati od dnevnopolitičkih avanturista.
A Komšić, ako već želi biti autentičan, u svom kabinetu može držati sliku Zlatka Lagumdžije. Njegova politička vjernost i servilnost prema živom Lagumdžiji mnogo je veća nego prema mrtvom i nezaštićenom Titu.
Avaz |