Sarajevo ostaje bez Srba
Iseljavanje
Srba iz Sarajeva ne jenjava i ako se ništa ne promeni u našem položaju
ovaj grad će u dogledno vreme ostati bez srpskog stanovništva, kaže
Jovan Janjić
|
Sarajevo je napustio veliki
broj srpskih intelektualaca
(Fotodokumentacija „Politike”)
|
Od našeg stalnog dopisnika
Banjaluka, maja
– Da danas u Sarajevu živi 44.000 Srba, koliko ih je prema podacima
Zavoda za statistiku Federacije BiH, reči poglavara Islamske zajednice
u Bosni i Hercegovini Mustafe efendije Cerića – „Iznenađen sam koliko
se u poslednje vreme napada Sarajevo i njegov stoletni duh života i
komšiluka” – zvučale bi barem donekle uverljivo.
Direktora
Demokratske inicijative sarajevskih Srba Jovan Janjić za naš list kaže
da podaci federalnog Zavoda za statistiku ne mogu da potkupe stvarnost.
„Do ove brojke došlo se na osnovu izdatih ličnih karata, neophodnih za
ostvarivanje imovinskih prava – od vraćanja kuća i stanova, do penzija.
Niko ne zna koliko Srba živi u Sarajevu, jer popisa nije bilo od 1991.
godine, kada nas je bilo oko 140.000. Naše procene govore da nas je
sada manje od 12 hiljada”, kaže Janjić.
Srbi se i danas, dvanaest godina od završetka rata, iseljavaju iz
Sarajeva. Odlaze i oni koji su, ističe Janjić, „držeći bošnjačku stranu
rat proveli u njemu”. „Srbi teško dolaze do posla i uglavnom jedva
preživljavaju. Iako se stanje nešto bolje nego ranije, ne bismo mogli
reći da se osećamo potpuno bezbedno. Prema našim podacima, većina Srba
u Sarajevu je ušla u šestu deceniju života. Ako se nešto ne promeni, u
ovom gradu, u dogledno vreme, Srba neće biti”, pesimista je Jovan
Janjić.
Da sarajevski „stoletni duh i komšiluk” odavno nisu onakvi kakvim ih
predstavljaju bošnjački zvaničnici tvrdi i profesor na Fakultetu
političkih nauka u Beogradu dr Nenad Kecmanović, bivši stanovnik
Sarajeva. „Od sedamdesetih godina prošlog veka, Sarajevo je napustio
veliki broj srpskih intelektualaca. Među njima su univerzitetski
profesori Božidar Jakšić, Novica Petković, Vojo Zeremski, Žarko
Vidović, Ljubiša Rakić, Meša Selimović, Vojislav Lubarda. Deo njih je
otišao jer su bili optuženi za velikosrpstvo, a deo zbog toga što su u
drugim sredinama imali bolje uslove za naučni rad”, rekao je za
„Politiku” profesor Kecmanović.
Iz Sarajeva su otišli i mnogi Hrvati, univerzitetski profesori Ante
Faiamengo, Mladen Čaldarević, Ante Pažanin, Tomislav Ladan... Među
onima koji su napustili Sarajevo i BiH su profesor Pravnog fakulteta
Nerkez Smajlović. Sociolog Esad Ćimić je u reviji „Odjek” uradio anketu
u kojoj su oni koji su otišli odgovarali na pitanje „Zašto ste
napustili Sarajevo?” Njihovi odgovori mogu se sumirati u tri grupe –
„tamni vilajet”, dogmatizam i netolerancija i nacionalni problemi. Zbog
toga je bio izložen strahovitom pritisku, pa je i on, podsetio je dr
Kemanović, napustio Sarajevo. „Posle rata, bošnjačka vlast je učinila
sve što je mogla da spreči povratak istaknutijih Srba u Sarajevo. Od
zainteresovanih za povratak na sarajevske fakultete, klinike, institute
i slične ustanove traženo da dokažu da su rat proveli u izbegličkim
kampovima. I niko se nije usprotivio takvoj praksi. Sve to je navelo je
novinara Nevena Anđelića da upozori da Sarajevo ′postaje muslimanski
grad′. Da bi se to dogodilo, nije potrebno da se Srbi i Hrvati svedu na
manje od pet odsto stanovnika Sarajeva. Dovoljno je da se ne vrati
njihova intelektualna elita, tako da Srbi i Hrvati ostanu bez snažnog
javnog glasa koji ′mirnu Bosnu′ mnogo više remeti nego ćutljiva masa.
Posle svega, pitam se da li Sarajevo ovakvo kakvo je može i treba da
bude glavni grad BiH”, reči su dr Nenada Kemanovića.