DOSTOJANSTVENO STRADANJE
U
vremenu poslije drugog svjetskog rata, Srbi i Hrvati na ovom podrucju
su zivjeli u ljubavi i slozi. Bilo je mnostvo mjesovitih brakova,
kumstava i prijateljstava. Zato je Grahovljacima veoma tesko pao talas
gradjanskog rata, koji je 1992. godine zahvatio grahovsko livanjsko
podrucje. Na celu opstine nalazila su se dva hrabra i odvazna covjeka,
Dusko Deura i Dusko Zeljkovic. Zastitili su svoje mjesto od ekstremnih
''pojacanja sa strane'', odrzavajuci atmosferu brige i tolerancije.
Grahovsko – livanjsko ratiste je pune dvije i po godine bilo mjesto na
kojem ni za pedalj nije pomjerena linija fronta. Mladici sa ovog
podrucja mobilisani su na kninsko, sarajevsko i bihacko ratiste,
ostavljajuci svoju mladost i kosti na terenu o kojem su ranije tek
ponesto culi.
Ali,
zato nikog nije bilo da pomogne Grahovljacima u odbrani njihovog
mjesta, pocev od jeseni 1994., kada je krenula prva ofanziva hrvatskih
trupa. Punih devet mjeseci odoljevali su gorstaci sa ovog podrucja
najezdi mnogo vece i opremljenije neprijateljske vojske. Tukli su se sa
pripadnicima specijalno obucenih jedinica po planinskim vrletima Dinare
i Satora i rovovima iskopanim duz livanjskog polja. Plato iznad sela
Crni Lug, na kojem je jedne decembarske noci 1994. izginulo preko
stotinu srpskih boraca, postao je svojevrsna Kadinjaca krajiska. Da bi
osvojile grad, hrvatske trupe su ga prethodno morale do temelja
spaliti. Nijedno mjesto u nekadasnjoj Jugoslaviji nije dozivjelo takva
razaranja u gradjanskom ratu, kao Bosansko Grahovo. Spaljen je i
preljepi dom kulture.
U
Bosanskom Grahovu danas nema zivota. Obnovljene su mnoge kuce, ali
fabrike ne rade, mladi ljudi se ne vracaju. Postoji osmogodisnja skola,
koja je nekada nosila ime ''Gavrilo Princip''. Dom kulture, srusen i
nagrizen zubom vremena, stoji kao skelet u centru grada.