Samo copy/paste.
E, moj narode, ono što se dogodilo u petak večer na utakmici Hrvatska-
Koreja je prelilo svaku mjeru o mnogim stvarima koje se rade nama
Hrvatima iz BIH od strane hrvatske države i onih koji podižu mržnju na
sve veći nivo.
Stvarno mi dođe da se zapitam bi li mi Hrvati iz
BiH, posebice mi Hercegovci trebali sebe nazivati Hrvatima ili bi za
sebe trebali reć samo Hercegovac i točka.Da novim iznenađenjima i
slobodno mogu rećI diskriminaciji nema kraja potvrdilo se, po ne znam
koji put u petak...
Dolaskom u Spaladijum arenu u Splitu i
prilikom ulaska vješamo svoje zastave koje smo ponijeli onako ponosno i
sretno sa željom da pokazemo Paklenima i cijeloj Hrvatskoj da smo s
njima i da imaju i podršku nas Hercegovaca i Bosanaca naravno Hrvata.
Sjedamo na svoja mjesta i gledamo sa oduševljenjem koliko ima
transparenata sa natpisima: Mostar,Ljubuški,Čitluk, Hercegovina,Vitez i
ostali gradovi iz BIH iz koji dolaze Hrvati.
Odjednom pogledam
zastave "Čitluk Hercegovina" nema, redar je drži u ruci, silazim i
pitam zašto je moja zastava skinuta, odgovara- ne znam tako mi je
rečeno. Onako u čudu okrećem se i pogledam- skidaju se sve zastave sa
natpisima BiH mjesta.
Ništa mi nije jasno, sjedam i među
svojom ekipom komentiramo ovaj čudan čin redarske službe i pokušavamo
nas trojica ponovo postaviti zastavu na ogradu, redari ne daju. Ustaje
još 5 naših momaka i tražimo objašnjenje zašto ne moze zastava biti na
ogradi, oni uporno odgovaraju da im je tako rečeno.
Ne damo
ukloniti zastavu i odlaze redari, kad nakon 2,3 minute dolaze dvojica
policajaca, naravno želeći skinuti zastavu. Pitamo razlog i kažem da
nije problem skinuti zastavu, ali nam dugujete objašnjenje. Policajac
odgovara da zastava ne moze biti javno prikazana jer to na njoj nije
službeni grb RH.
Da, zbilja žalosno, danas im smeta sve što
dolazi ili posjeća na Hrvate iz BIH, a početkom devedesetih dok su se
mnogi njihovi spremali i pakirali kofere za izbjeglištvo, Hrvati iz BIH
su pakirali kofere, ali ne da bi bježali nego da bi branili njihovu
hrvatsku sa našom šahovnicom Herceg-Bosne.Tada im nije smetalo ni to
što smo Bosanci i Hercegovci niti im je smetao naš grb.
Zbilja
me ta činjenica učinila tako tužnim zbog spoznaje da nisam poželjan
samo zbog tog što sam Hercegovac ili Bosanac.Mnogo puta sam se prije
pitao gdje to vodi, ali ni slutio nisam da može dovesti do tolike
mržnje prema svome samo zato što živi van granica Lijepe njihove.
Čitajući
po raznim novinama o diskriminaciji nigdje nisam naišao na ovaj oblik
diskriminacije, pa sam odlučio sam se pobrinuti, makar i na ovako malen
način da se čuje i sazna tko koga diskriminira, samo bih još želio čuti
razlog.
Što smo im mi bh. Hrvati toliko skrivili pa nam polako
brane da navijamo za hrvatsku reprezentaciju na svoj način sa našim
simbolima koji su i njihovi.
Zašto tim jadnicima ne smetaju
Buntić i Alilović, zašto ih redari tu večer nisu istjerali sa terena
jer i oni su Hercegovci u hrvatskom dresu. Zašto im ne smeta
Planinić,Marin Čilić, zašto se njih ne odreknu i zašto kažu naši, ako
za nas ostale ne mogu reći da smo njihovi ili svi zajedno naši.
To
ne žele, jer opet preko nas Hercegovaca promiču svoju Hrvatsku, a mi
svi nasjedamo na to vrlo lako jer BIH ne želimo kao domovinu, srce nas
vuče Hrvatskoj koja nas samo koristi za sve svoje potrebe, kako loše,
tako i one dobre, ali u svoju korist opet protiv nas samih.
sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine, samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine