Post za @Dinko Bilich

Dođem danas na posao - izjebu me dobavljači: ovaj digo cijene, onaj digo cijene. Nedugo nakon toga izjebu me kupci - ovaj oće ovo, onaj oće ono. Zove me nepoznati broj - čovjek kaže - jedan renomirani hr. nogometni klub mu duguje stotine tisuća kuna, mogu li mu pomoći? Možda mogu, javit ću mu. Ne mogu jer, eto, netko neće platit dugove, neće pričat o dugovima, ne zanima ga. Zovem čovjeka, razočaran je. Šta ću, ništa. Čujemo se za tjedan dana, možda se ovi odluče platit dugove ili barem pristat na neutralno riješenje.

Teglim se po uredu, izvrtio sam 1001 opciju i milijardu telefonskih razgovora.

Planiram bit dobavljač (vjerojatno) najjačoj pekarskoj industriji u RH, ali ZNAM da će me zajebat čim budu mogli - pol dana smišljam kako da tome doskočim. Zovem za drugi posao u drugoj firmi, šmrkavac od 25 godina me otrese ko slinu - sljedećih 45 minuta razmišljam da kupim prostor koji iznajmljuje i da mu dignem rentu za duplo - naravno, bijes me popušta i odustajem od te sulude ideje.

Banka mi naplati 2 eura - "izvadak u PDF" - ljut sam ko ris.

Razmisljam da sve otpustim, da sve prodam, da kupim par stanova i apartmana - da sve pošaljem u krasni kurac i da ne radim ništa. Stoka. Smirujem se. Odradim neke dobre stvari, napravim posla, zove me ovaj, zove me onaj - trebaju me, radit ćemo posao, dobro je.

15.00 h trebam ić doma, dolazi mi račun za plin za jednu maloprodajnu lokaciju. Račun je takav da prosječan obitelj može živjet cijeli mjesec od tih para - eto toliko trebam platit za grijanje prostora od 60 kvadrata. Skoro padam sa stolice. Počinje me bolit stomak. Vozim se doma, dolazim doma i trusim pivu uz 6 cigareta, iako sam odlučio da danas prestajem pušit. Ručak jedem preko kurca, iako mi je pol splitske familije u gostima i trudim se bit okej - jer nisu oni ništa krivi i nema potrebe da nosim posao doma. Kroz 20 minuta vata me žgaravica. Peče. Nemam doma sode, nemam doma jebene sode, a uvijek je imam. 

Idem leć, naravno ne spavam kurca jer mi se vrti po mislima kome da sutra prvom zaokrenem vrat. 

Počnem misliti na sex, sex je relakscija. Dobro sam. Odmorio sam 20 minuta, sasvim dovoljno. Odlazim kod oca i vakumiram (zajedno sa ekpicom 30-40 kila mesa).

Popili smo po tri pive. Dolazim doma, ekipa je vesela. Spremim malog spavat, izalzimo na terasu - vrijeme je okej. Pijemo pivo sljedećih dva sata. Popio sam dosta. Nestalo je boli u stomaku, nestalo je žgaravice, jedino što me boli je - kita. 

Sutra ujutro kad dođem na posao, totalno ću zaboravit današnji dan. Riješit ću dizanje cijena, riješit  ću malog šmrkavca, prodat ću robe, naplatit ću dugove. 

Oko 12 ću otić doma jer smo naručili 5 kila janjetine i naderat ću se janjetine i luka.

Današnji problemi, srijeda? Kog boli kurac šta će bit u srijedu i kog boli kurac šta je bilo danas.

Post za @Dinko Bilich

Dođem danas na posao - izjebu me dobavljači: ovaj digo cijene, onaj digo cijene. Nedugo nakon toga izjebu me kupci - ovaj oće ovo, onaj oće ono. Zove me nepoznati broj - čovjek kaže - jedan renomirani hr. nogometni klub mu duguje stotine tisuća kuna, mogu li mu pomoći? Možda mogu, javit ću mu. Ne mogu jer, eto, netko neće platit dugove, neće pričat o dugovima, ne zanima ga. Zovem čovjeka, razočaran je. Šta ću, ništa. Čujemo se za tjedan dana, možda se ovi odluče platit dugove ili barem pristat na neutralno riješenje.

Teglim se po uredu, izvrtio sam 1001 opciju i milijardu telefonskih razgovora.

Planiram bit dobavljač (vjerojatno) najjačoj pekarskoj industriji u RH, ali ZNAM da će me zajebat čim budu mogli - pol dana smišljam kako da tome doskočim. Zovem za drugi posao u drugoj firmi, šmrkavac od 25 godina me otrese ko slinu - sljedećih 45 minuta razmišljam da kupim prostor koji iznajmljuje i da mu dignem rentu za duplo - naravno, bijes me popušta i odustajem od te sulude ideje.

Banka mi naplati 2 eura - "izvadak u PDF" - ljut sam ko ris.

Razmisljam da sve otpustim, da sve prodam, da kupim par stanova i apartmana - da sve pošaljem u krasni kurac i da ne radim ništa. Stoka. Smirujem se. Odradim neke dobre stvari, napravim posla, zove me ovaj, zove me onaj - trebaju me, radit ćemo posao, dobro je.

15.00 h trebam ić doma, dolazi mi račun za plin za jednu maloprodajnu lokaciju. Račun je takav da prosječan obitelj može živjet cijeli mjesec od tih para - eto toliko trebam platit za grijanje prostora od 60 kvadrata. Skoro padam sa stolice. Počinje me bolit stomak. Vozim se doma, dolazim doma i trusim pivu uz 6 cigareta, iako sam odlučio da danas prestajem pušit. Ručak jedem preko kurca, iako mi je pol splitske familije u gostima i trudim se bit okej - jer nisu oni ništa krivi i nema potrebe da nosim posao doma. Kroz 20 minuta vata me žgaravica. Peče. Nemam doma sode, nemam doma jebene sode, a uvijek je imam. 

Idem leć, naravno ne spavam kurca jer mi se vrti po mislima kome da sutra prvom zaokrenem vrat. 

Počnem misliti na sex, sex je relakscija. Dobro sam. Odmorio sam 20 minuta, sasvim dovoljno. Odlazim kod oca i vakumiram (zajedno sa ekpicom 30-40 kila mesa).

Popili smo po tri pive. Dolazim doma, ekipa je vesela. Spremim malog spavat, izalzimo na terasu - vrijeme je okej. Pijemo pivo sljedećih dva sata. Popio sam dosta. Nestalo je boli u stomaku, nestalo je žgaravice, jedino što me boli je - kita. 

Sutra ujutro kad dođem na posao, totalno ću zaboravit današnji dan. Riješit ću dizanje cijena, riješit  ću malog šmrkavca, prodat ću robe, naplatit ću dugove. 

Oko 12 ću otić doma jer smo naručili 5 kila janjetine i naderat ću se janjetine i luka.

Današnji problemi, srijeda? Kog boli kurac šta će bit u srijedu i kog boli kurac šta je bilo danas.