Bosna ???

Godine 1934. objavio je Branko Marić članak “Hercegovačka ganga”.U njemu on uzore i prapočetke gange nalazi u grčkoj heterofoniji (višeglasju), pa u ruskoj i javanskoj pučkoj glazbi. Iz njegova prikaza vidi se da pod gangom razumijeva sve vrste pjevanja u Hercegovini. U tom prikazu Marić kaže da mimoilazi jednopjev i nahijske naricaljke, svirku, bogate melose, sevdalinke i.t.d.”, a zaustavlja se “kod seoskog dvopjeva”. “Taj dvoglas”, nastavlja on, “ima tvrdu koru za svrdlo našeg poltonskog sistema i našeg ukusa, a sama je jezgra na prvi pogled nevidljiva, opora i gorka, ali ipak ta tekovina našega naroda mora da ima svoj (nesvjesni) sistem - zakon kreiranja i izvađanja, koji se zbiva pod dojmom ukusa i duševnog nastroja jedne narodne cjeline. Toj čistoj našoj narodnoj pojavi i ako 'divljoj' moramo odavati više pažnje i dužnog poštovanja. To je stvorila ona ista kolektivna narodna duša, koja nam daje zdrave i divne originalne motive veziva i rezbarija, šarenilo narodnih nošnja i kretanje narodnih kola.” Ganga, po Mariću, “to je stara naša pjesma s novim imenom”; “taj način pjevanja vele.da je u Hercegovinu došao pred kojih trideset godina iz Dalmacije”; tvrdi da je u opadanju, da “oko Imotskog i Posušja imamo najdotjeranije uzorke te pučke kreacije”