ovo je predivna pjasma!!!
Anabel Lee [Edgar Allan Poe]
Prije mnogo i mnogo godina;
U carstvu kraj mora to bi,
djeva je živjela koju su zvali
imenom Anabel Lee
S tek jednom je živjela mišlju;
da voli i da se volimo mi...
Bio sam dijete, i bila je dijete; u carstvu kraj mora to bi
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili, ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
I to je razlog što jednom davno; u carstvu kraj mora to bi
Vjetar se spusti iz oblaka noću i sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni, meni je oteli
Da je zatvore u grobnicu tamnu o tom carstvu što kraj mora bi
Zavidjeli su nam anđeli s neba - ni upola sretrni kao mi
Da! to je razlog (kao što znaju u tom carstvu kraj mora svi)
što noću je vjetar iz oblaka doš´o
i sledio Annabel Lee
Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih
što su stariji bili neg´ mi, i mudriji mnogo neg´ mi
I niti anđeli gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
Jer mi ne bljesne mjesec da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,drage, života i mlade
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more...
