3. srednje, u kafiću di smo išli svaki dan jer je blizu škole, bila neka akcija žeste, ne sićam se točno, ali tipa par kuna. Mi udaramo duple, sve je u redu, lipo klizi, zajebancija. Ja se ustao bez problema, sjeo za onaj aparat gdje su bili kvizovi, pisme i razne igre. Počeo igrati Find it žene (ko se sjeća ovog) u takvom stanju, oborio sve rekorde, upisao se na svih prvih 10 mista. Ekipa oko mene luduje, ne mogu vjerovati, ja se osjećao kao da su mi sva osjetila pojačana 10 puta, nadljudski refleksi, čudim se kako ta žesta utječe pozitivno na mene. Idem se dignuti sa stolice, noge se odsikle i pao na pod. Digli me, izveli vani na svježi zrak, ispovraća se ka stoka u obližnji žbunj. Nakon toga slijedi black out, ne sjećam se kako i kad sam stigao doma.
Sutra ili prekosutra, idem na isto mjesto, naručujem kavu, ulazim u isti igru da se uvjerim je li me stvarno tako dobro išlo i ne moš virovat. Svih 10 mista stoji moj nick. Kasnije opet krenuo igrati i nema šanse da se upišem na ljestvicu. Misterij.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.
