Vidim da ovdje mnogi za zlo i jedan od simptoma MJ-eve "kvarnosti" uzimaju to što je čovjek pobijelio.  E, da sam crnac, i ja bi pobijelio ko i on -- kad mi je dermatolog pogledao u moje "šargopirgaste" prste, prvo mi je rekao da sam ja ko MJ jer da imam istu bolest, vitiligo.  Sva sreća da sam ja po prirodi boje smrznute svinjske polovice pa se i ne primijeti ako baš ne obratiš pažnju, ali na crncu... Navodno je on to imao svuda po licu, vratu, rukama, pa se čovjek jednostavno izbijelio do kraja da bude svuda jednak.

Što se tiče njegove ludosti i nastranosti, stvarno nije moje da komentiram, jer osim onog kad je držao bebu da visi preko balkona od hotela u Njemačkoj negdje što smo svi valjda vidjeli na TV, za drugo stvarno ne znam, niti mogu znati, a niti želim znati.

A s glazbene strane, znam samo da mi je na svom vrhuncu išao na živce sa svojim vriskavim glasićem, stenjanjem i uzdisanjem, te gumeno-feminiziranim plesnim kretnjama.  Ovdje u Americi je pokušaj moonwalkinga, navodno čak i kad ga je MJ radio, u najboljem slučaju prouzročio da svi pobjegnu od tebe, a u najgorem da te netko prebije.  Nešto kao onaj Madonnin vogue-ing, ali taj je barem nekad bio cool, dok moonwalking nije baš nikada.

No danas, moram priznati da mi je drago i da pojačam radio kad na ovim 80's stanicama čujem Thriller ili Dirty Diana ili... jednostavno, podsjeća me na vrijeme kad sam ja bio tinejdžer.  Kao i Madonna uostalom, zbog koje sam mijenjao kanal na TV kad je neki njen spot došao u to doba...  Valjda smo svi mi nostalgični za "good old days", a on je, ipak, obilježio moja dobra stara vremena.