Kraj šatoraškog prosvjeda logičan je i jedini mogući ishod ove političke tragikomedije koja je iritirala velik broj razumnih i normalnih hrvatskih građana. Šator je, naime, zatvoren zato što je postigao oba svoja politička cilja. Ispred šatora je pisalo “Oba će pasti”.
Ivo Josipović izgubio je predsjedničke izbore, a HDZ je, uz pomoć sramotno dezorijentiranog Mosta, uspio zbaciti Zorana Milanovića s vlasti. Oba su, očigledno, pala pa šator može otići.
Prava nikad manja, a prosvjed gotov
Obustavljanje prosvjeda poslije promjene vlasti pokazuje da je promjena vlasti bila jedina stvarna svrha 555 dana dugog braniteljskog štrajka. Jer, da su se branitelji zaista borili za bilo kakva svoja specifična prava, oni sada ne bi mogli obustaviti prosvjed.
Činjenica je da nova Vlada nije ni počela rješavati niti jedan od specifičnih problema braniteljske populacije. Činjenica je da je nova Vlada za branitelje u aktualnom državnom proračunu predvidjela manje novca nego što je braniteljima u svom zadnjem proračunu dodijelila Milanovićeva vlada.
Prljava politička manipulacija
Zašto su onda branitelji prestali štrajkati, ako su dobili manje novca i ako niti jedan njihov posebni problem nije riješen?
Zato što na vlasti više nema Josipovića i Milanovića, i zato što im je to naredio HDZ koji je i organizirao cijeli taj ružni spektakl u Savskoj ulici. Šatoraški prosvjed povijesno će se interpretirati kao jedna od najprljavijih političkih manipulacija u novijoj hrvatskoj povijesti.
Zloupotreba osjećaja iz Domovinskog rata
Teški osjećaji iz Domovinskog rata sustavno su se zloupotrebljavali u korist jedne stranke u njenom pohodu na vlast. I oni siroti ljudi u kolicima, koji su predvodili prosvjed ili ga podržavali, morat će se pogledati u ogledalo i zapitati kako su doveli jednu trajno polukriminalnu stranku na vlast.
Prosvjed u Savskoj i njegov konačni ishod predstavljaju dosad najjadnije moralno potonuće hrvatske političke pozornice.
