Uz sve zasluge Tuđmana i pokretanja pitanja samostalne Hrvatske on je bio i ostao partizanski general, sa svim navikama,manama i vrlinama koje je izgradio kao Titov partizan i vjerni sljedbenik tog vremena. I to je ključ njegovog autokratskog vladanja. Drugačije nije ni mogao jer je tako odgojen. Glorificiranje njegovog disidenstva i prijevremenog umirovljenja ide na mlin današnjim tzv. domoljubima i nacionalistima jer ne znaju da su to ustvari bile unutarpartijske smicalice i borba za prevlast kako bi imali što veći utjecaj uz nedodirljivog Tita. Uostalom, nije se usportivio partiji odmah po završetku rata kad se likividralo bez suda i provodila odmazda za ustaške zločine kao i križnog puta. Dapače, tada je po tko zna kojim zaslugama napredovao kao najmlađi general partizanske vojske. Bista Titova koja je do Kolinde stajala na Pantovčaku i izjave Tuđmana,njegovog stava pream Titu sve govore. Iznimno ga je cijenio,smatrao ga svojim političkim ocem,što i  jeste i tek nakon smrti Broza moglo se razmišljati o Hrvatskoj. To je on jako dobro znao i zato je sve išlo tijekom kako je išlo. Uostalom nitko nije mogao dobit putovnicu za izlazak iz zemlje od političkih zatvorenika a on ju je dobio i to još 1987., obišao Ameriku i Australiju, Kanadu, slučjnao ili ne u vrijeme kad su priveli i osudili ustaškog ministra u uNDH Andriju Artukovića.
po svemu gore navedenom danas bi Tuđmana izbacili iz HDZ-a a branitelji razapeli ali eto koja ironija, svi se kunu u Franju kao oca domovine, čovjeka koji je bio antifašist,Titov pouzdanik i, zanimljivo, nikad otišao na Bleiburg od samostalnosti. Zanimljivo zar ne? Dok je redovito hodočastio u Jasenovac.