Part 2 Sunday bloody Sunday
S obzirom da nas je umor nagrizao, nismo uopće morali piti toliko da bi se opili ko letve, iako sam kuhao neku trebu, koja je pola Španjolka, pola Njemica, nisam uopće bio sposoban joj zapamtiti ime. Jednostavno Munchenski zrak me zajebavao, uvijek nešto fuka ili ti ga puše. E sad na scenu nastupaju Brazil brother and sister. Buduci da nisu išli nigdje vani, i da im je vlak bio u 8 h, te da mogu komodno krenuti iz hostela u 7 i 57 i ne zakasniti, oni se dižu u jebenih 6 h te šuškaju s jebenim vrećicama do te mjere da je pravo čudo da ih nismo rasturili. Uvijek se sjetim onog brutalnog članka u engleskim novinama, Brother was raped, and sister got punch in her face

. Laganini se ustajemo i radimo check out, te sjedamo u auto i šibamo put Olympiaparka, ajde da vidimo nešto još osim centra. Dolazimo tamo i šta imaš viditi, cijeli jebeni kompleksi zgrada, gdje su sportasi stali tijekom OI, su krcati invalidima i hendikepiranim ljudima. Australac je cijelo vrijeme sa nama, te gleda lika i kaže: Time is never wasted, if you are wasted all the time

Opet crni humor, opet pišanje samo takvo, nalazimo nekakvu pekaru, te je napadamo iz svih oruzja, krosani, kiflice, krafne, kao mali etijopljani. Prilikom ulaska u Olympiapark, imamo šta viditi, maratonom kontra alkohola, sponzor Lowenbrau non alcoholic

Ljudi trče ko sumanuti, vani -3, nema čega nema od 10 do 70 god. Koliko su ti njemci izdrilan narod. Nema čega oni neće raditi. Napokon dolazak do glavnih arena gdje su se uzimale medalje, te čista provokacija švaba sa pitanjem: Who is Mark Spitz? Odgovori su bili brutalni, od imena jednog od ubijenih židova, pa do trenera njemačkog vaterpolo tima, kako smo bili kraj bazena, pa valjda je mislio da će g ato izvući. Sve u svemu nitko nije znao, uzorak od jedno 15tak ispitanika. Sam ulazak na stadion na kojem je Bayern igrao do prije par godina košta 10 eura. Mućka Đubrad, pa kad Ajduk igra nije karta 10 eura, a kamoli da na starom placu naplaćuješ ulaz

Lagano se blizio kraj, te rastanak od Austrlaca slash Irca, mi smo ga cijelo vrijeme zajebavali da smo grupa ljudi koji pikiraju ljude te im otimaju organe. Sve je prštalo od zajebancije, Australac slash Irac je bio pun pogodak za nas hrpu čobana. Kasnije posjetili muzej BMWa koji je ok, te prošetali se ogromnim Olimpia parkom, koji je barem 3 do 4 puta veći od Barceloninog. Za kraj jedan vic koji nam je ispričao Australac: Kako se zove ustaša u Australiji? StandUpers

Tako krenusmo doma, kontajući nedelja je, nema gužve, kad ono kurac, opet gužva, nije bila strašna, kao pri dolazku, ali za naše pojmove preogromna. Nadalje kad bi morao sumirati Munchen u par crta, ovako bi to izgledalo:
- Kineza ko u priči

- Prate svoj Bayern i stvarno se osjeti nogometna atmosfera, totalno prijateljski nastrojeni, možeš pjevati pjesme svoje i na trgu i u pivnicama

- Mislim da imaju preko 20tak crkvi u centru grada, većinom Rimokatoličkih, te za 1 euro se možeš popeti na zvonik i imati jeben pogled

- Žene su im prosjek, ima pičobera, ali brate mili, Splićanke su kita za ove. Jako umišljene djevojke.

- Kod auta samo karavani dominiraju ili terenci, nema malih auta, ala talijani i tako to.

- Munchen stvarno ima odlike velikog sela, em šta je sve blizu, to šta nema okomitih ulica, te jednostavno sam centar grada nema uopće visoku zgradu

- Za kraj, oni ne posipaju sol po ulicama, već nekakvu gumu smrvljenu, koja je 30 puta bolja, a nema ni famoznih rupa kasnije.