Imam štoriju. Prije nekoliko dana išla sam poslovno na Lošinj. Obavila sam posao i kupila si sladoled u Lidlu i sjela na zidić ispred i pojela ga i popušila cigaretu. Baš sam se fino izgotivila.
U Meragu sam čekala ukrcaj na trajekt i vidim da mi nema službenog blackberryja, ostavila sam ga na na zidiću.
Pokušala sam nazvati sa svog mob, ali tele2 nema signala u Meragu. Žicala sam tipa ispred mene za poziv, ali on je imao samo za poruku

pa je budio frenda (buraza od frenda?) i on mi je dao da nazovem. Nitko se nije javio.
Okrenem se ja i nazad za Lošinj. Šta ću bidna. Kad sam uhvatila signal zvala sam opet i javio mi se policajac da je mob našla jedna starija gđa i da će mi ga vratiti u jednom kafiću u Lošinju.
Na Lošinju sam uspjela uhvatit i dizanje mosta u 18h da mogu jedrilice proć pa sam i tu čekla pola sata bezveze.
Uglavnom, nađem ja kafić i gospođu. Upoznajemo se i zahvaljujem u želji da je počastim i naravno nagradim.
A ona drži mob i kaže "ja mislim da je ovo jako vrijedno", (riječ je o ženi cca 60 - 65 god) i ne pruža mi mob. Bila sam šokirana i ponudim joj 200 kn, a ona meni da može 150 da mi ostane 50 za put
Kao ići će razmijenit, ali rekla sam joj da ne treba, neka si zadrži. Tada nisam znala da li bi je zagrlila i poljubila od sreće šta mi ga je vratila ili bi joj šamarčinu opalila.
Svjesna sam da bi malo ljudi vratilo i da me spasila, ali kako možeš napravit poštenu stvar i onda bit pizda
Znam da po zakonu nalaznik ima na 10% vrijednosti, ali način na koji je to na napravila je....nemam pravu riječ.
Šta bi vi napravili na mom mjestu?
P. S. sladoled je bio šumsko voće sa bijelom kranci čokoladom, nije bio toliko dobar.
Od danas sam dama. Pa dokad izdržim.