Citati
E ajde da ne davim u "Drustvu mrtvih pjesnika", nego da otvorim posebnu temu.
Ovdje mozete ostavljati svoje omiljene citate, odlomke ili sta vam sve padne na pamet...
Ako je tema vec bila, neka se onda ova zakljuca.
Meni je recimo, najupecatljivi ostao dio iz romana "Na Drini Cuprija", trenutak kada seljaka Radisava nabijaju na kolac.
"Radisav obori glavu još niže, a Cigani mu priđoše i stadoše s njega da svlače gunj i košulju. Na grudima se ukazaše rane od veriga, potprištene i pocrvenele. Ne govoreći više ništa, seljak leže kako mu je naređeno, okrenut licem prema zemlji. Cigani priđoše i vezaše mu prvo ruke na leđa, a potom za svaku nogu, oko članaka, po jedan konopac. Zategnuše svaki na svoju stranu i široko mu raskrečiše noge. Za to vreme Merdžan je položio kolac na dva kratka obla drveta, tako da mu je vrh došao seljaku među noge. Zatim izvadi iza pojasa kratak, širok nož, kleknu pred ispruženog osuđenika i nagnu se nad njim da mu raseče sukno od čakšira među nogama i da proširi otvor kroz koji će kolac uči u telo. Taj najstrašniji deo krvnikova posla bio je, srećom, za gledaoce nevidljiv. Videlo se samo kako vezano telo zadrhta od kratkog i neprimetnog uboda nožem, kako se podiže do pasa, kao da će ustati, ali odmah ponovo pade natrag i tupo udari o daske. Čim je to svršio, Ciganin skoči, dohvati drveni malj sa zemlje i stade njime da udara donji, tupi deo koca, laganim i odmerenim udarcima. Između dva udarca stao bi malo i posmatrao prvo telo u koje zabija kolac a zatim dvojicu Cigana, opominjući ih da vuku lagano i jednomerno. Telo raskrečenog seljaka grčilo se samo od sebe; kod svakog udarca malja kičma mu se savijala i grbila, ali su ga konopci zatezali i ispravljali. Tišina je na obe obale bila tolika da se jasno razabirao i svaki udarac za sebe i njegov odjek negde na strmoj obali. Najbliži su mogli čuti kako čovek udara čelom o dasku i pored toga jedan drugi neobični zvuk; ali to nije bio ni jauk ni vapaj ni hropac, ni ma koji ljudski glas, nego je celo to rastegnuto i mučeno telo širilo od sebe neku škripu i grohot, kao plot koji gaze ili drvo koje lome. Posle svakog drugog udarca odlazio je Ciganin do ispruženog tela, nadnosio se nad njega, ispitivao da li kolac ide dobrim pravcem, i kad bi se uverio da nije povredio nijedan od najvažnijih živih delova iznutrice, vraćao se i nastavljao svoj posao.
U jednom trenutku kucanje prestade. Merdžan je video kako se pri vrhu desne plećke mišići zatežu i koža odiže. On priđe brzo i proseče to ispupčeno mesto unakrst. Bleda krv poteče, najpre oskudno pa sve jače. Još dva-tri udarca, laka i oprezna, i na prosečenom mestu stade da izbija gvožđem pokovani šiljak koca. Udario je još nekoliko puta, dok vrh nije došao do u visinu desnog uha. Čovek je bio nabijen na kolac kao janje na ražanj, samo što mu vrh nije izlazio kroz usta nego na leđa i što nije jače ozledio ni utrobu ni srce ni pluća. Tada Merdžan odbaci malj i priđe. Razgledao je nepomično telo, zaobilazeći krv koja je curila sa mesta gde je kolac ušao i izašao. i hvatala se u malim mlakama na daskama. Dvojica Cigana okrenuše ukrućeno telo na leđa i stadoše da mu vežu noge pri dnu uz kolac. Za to vreme Merdžan je gledao da li je čovek živ i pažljivo posmatrao to lice koje je došlo odjednom podadulo, šire i veće. Oči su bile široko otvorene i nemirne, ali očni kapci nepomični, usta rasklopljena i obe usne ukočene u grču; iz njih su belasali stegnuti zubi. Pojedinim od ličnih mišića čovek nije više mogao da vlada; stoga je lice izgledalo kao maska. Ali srce je bilo muklo i pluća radila kratkim i ubrzanim dahom. Dvojica Cigana stadoše da ga dižu kao brava na ražnju. Merdžan je vikao na njih da paze, da ne drmaju telom; i sam je pomagao. Uglaviše donji, debeli deo koca među one dve grede i ukovaše sve velikim ekserima, zatim pozadi, u istoj visini, podupreše kratkom žiokom koju takođe prikovaše i za kolac i za gredu od skela."
Ovdje mozete ostavljati svoje omiljene citate, odlomke ili sta vam sve padne na pamet...
Ako je tema vec bila, neka se onda ova zakljuca.
Meni je recimo, najupecatljivi ostao dio iz romana "Na Drini Cuprija", trenutak kada seljaka Radisava nabijaju na kolac.
"Radisav obori glavu još niže, a Cigani mu priđoše i stadoše s njega da svlače gunj i košulju. Na grudima se ukazaše rane od veriga, potprištene i pocrvenele. Ne govoreći više ništa, seljak leže kako mu je naređeno, okrenut licem prema zemlji. Cigani priđoše i vezaše mu prvo ruke na leđa, a potom za svaku nogu, oko članaka, po jedan konopac. Zategnuše svaki na svoju stranu i široko mu raskrečiše noge. Za to vreme Merdžan je položio kolac na dva kratka obla drveta, tako da mu je vrh došao seljaku među noge. Zatim izvadi iza pojasa kratak, širok nož, kleknu pred ispruženog osuđenika i nagnu se nad njim da mu raseče sukno od čakšira među nogama i da proširi otvor kroz koji će kolac uči u telo. Taj najstrašniji deo krvnikova posla bio je, srećom, za gledaoce nevidljiv. Videlo se samo kako vezano telo zadrhta od kratkog i neprimetnog uboda nožem, kako se podiže do pasa, kao da će ustati, ali odmah ponovo pade natrag i tupo udari o daske. Čim je to svršio, Ciganin skoči, dohvati drveni malj sa zemlje i stade njime da udara donji, tupi deo koca, laganim i odmerenim udarcima. Između dva udarca stao bi malo i posmatrao prvo telo u koje zabija kolac a zatim dvojicu Cigana, opominjući ih da vuku lagano i jednomerno. Telo raskrečenog seljaka grčilo se samo od sebe; kod svakog udarca malja kičma mu se savijala i grbila, ali su ga konopci zatezali i ispravljali. Tišina je na obe obale bila tolika da se jasno razabirao i svaki udarac za sebe i njegov odjek negde na strmoj obali. Najbliži su mogli čuti kako čovek udara čelom o dasku i pored toga jedan drugi neobični zvuk; ali to nije bio ni jauk ni vapaj ni hropac, ni ma koji ljudski glas, nego je celo to rastegnuto i mučeno telo širilo od sebe neku škripu i grohot, kao plot koji gaze ili drvo koje lome. Posle svakog drugog udarca odlazio je Ciganin do ispruženog tela, nadnosio se nad njega, ispitivao da li kolac ide dobrim pravcem, i kad bi se uverio da nije povredio nijedan od najvažnijih živih delova iznutrice, vraćao se i nastavljao svoj posao.
U jednom trenutku kucanje prestade. Merdžan je video kako se pri vrhu desne plećke mišići zatežu i koža odiže. On priđe brzo i proseče to ispupčeno mesto unakrst. Bleda krv poteče, najpre oskudno pa sve jače. Još dva-tri udarca, laka i oprezna, i na prosečenom mestu stade da izbija gvožđem pokovani šiljak koca. Udario je još nekoliko puta, dok vrh nije došao do u visinu desnog uha. Čovek je bio nabijen na kolac kao janje na ražanj, samo što mu vrh nije izlazio kroz usta nego na leđa i što nije jače ozledio ni utrobu ni srce ni pluća. Tada Merdžan odbaci malj i priđe. Razgledao je nepomično telo, zaobilazeći krv koja je curila sa mesta gde je kolac ušao i izašao. i hvatala se u malim mlakama na daskama. Dvojica Cigana okrenuše ukrućeno telo na leđa i stadoše da mu vežu noge pri dnu uz kolac. Za to vreme Merdžan je gledao da li je čovek živ i pažljivo posmatrao to lice koje je došlo odjednom podadulo, šire i veće. Oči su bile široko otvorene i nemirne, ali očni kapci nepomični, usta rasklopljena i obe usne ukočene u grču; iz njih su belasali stegnuti zubi. Pojedinim od ličnih mišića čovek nije više mogao da vlada; stoga je lice izgledalo kao maska. Ali srce je bilo muklo i pluća radila kratkim i ubrzanim dahom. Dvojica Cigana stadoše da ga dižu kao brava na ražnju. Merdžan je vikao na njih da paze, da ne drmaju telom; i sam je pomagao. Uglaviše donji, debeli deo koca među one dve grede i ukovaše sve velikim ekserima, zatim pozadi, u istoj visini, podupreše kratkom žiokom koju takođe prikovaše i za kolac i za gredu od skela."
Što se bijeli u gori zelenoj?
Al su snijezi, al su labutove?
Da su snijezi, već bi okopnuli,
labutove već bi poletjeli.
Nisu snijezi, nit su labutove,
nego šator age Asan-age.
On boluje u ranami ljut'mi.
Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam bolje bilo,
on poruča vjernoj ljubi svojoj:
"Ne čekaj me u dvoru bijelomu.
ni u dvoru, ni u rodu momu!"
Kad kaduna riječi razumjela,
još je jadna u toj misli stála
jeka stade konja oko dvora;
i pobježe Asan-aginica,
da vrat lomi kule niz pendžere.
Za njom trču dvije ćeri djevojke:
"Vrati nam se, mila majko naša,
- Hasanaginica
Al su snijezi, al su labutove?
Da su snijezi, već bi okopnuli,
labutove već bi poletjeli.
Nisu snijezi, nit su labutove,
nego šator age Asan-age.
On boluje u ranami ljut'mi.
Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam bolje bilo,
on poruča vjernoj ljubi svojoj:
"Ne čekaj me u dvoru bijelomu.
ni u dvoru, ni u rodu momu!"
Kad kaduna riječi razumjela,
još je jadna u toj misli stála
jeka stade konja oko dvora;
i pobježe Asan-aginica,
da vrat lomi kule niz pendžere.
Za njom trču dvije ćeri djevojke:
"Vrati nam se, mila majko naša,
- Hasanaginica
[uredio frenkie]
"Pozivam za svjedoka mastionicu i pero, i ono sto se perom pise. Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noc, sve sto ona ozivi. Pozivam za svjedoka mjesec kad najedra i zoru kad zabijeli. Pozivam za svjedoka sudnji dan i dusu sto sama sebe kori. Pozivam za svjedoka vrijeme, pocetak i svrsetak svega,da je svaki covjek uvijek na gubitku..."
Mesa Selimovic "Dervis i smrt"
"Istinski moralni ispit covjecanstva, ispit koji je temelj svega ostaloga, ocituje se u odnosu prema onima koji u potpunosti ovise o nasoj milosti, a to su zivotinje. Na tom je polju covjecanstvo pretrpjelo potpuni poraz, poraz koji je toliko potpun da svi ostali proizlaze iz njega."
Milan Kundera-"Nepodnosljiva lakoca postojanja"
Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti!
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti!
Vjekovite i bez svrhe
nije pod suncem krepke stvari,
a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari.
Bez pomoći višnje s nebi
svijeta je stavnos svijem bjeguća
satiru se sama u sebi
silna carstva i moguća.
Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.
Sad vrh sablje kruna visi,
sad vrh krune sablja pada,
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada.
Proz nesreće sreća iznosi,
iz krvi se kruna crpe,
a oni kijeh se boje mnozi
strah od mnozijeh i oni trpe.
Od izdajstvâ i od zasjeda
ograđena je glava u cara,
a u čas se zgoda ugleda
od ke ne bi pametara.
O djevice čiste i blage
ke vrh gore slavne i svete
slatkom vlasti pjesni drage
svijem pjevôcim naričete,
narecite sad i meni
kako istočnom caru mladu
smrt vitezi nesmiljeni
daše u svomu Carigradu.
Znam da bi se otprije htilo
da ja pjevam, vi kažete,
kô se on rodi srećno i milo
caru Ahmetu prvo dijete;
i po smrti oca svoga
s ke pomoći, s ke zasjede
vrh pristolja otmanskoga
Mustafa mu dundo sjede;
kô li se opet carsko misto
Mustafi ote, tere u slavi
na pristolje ono isto
sultan Osman car se stavi;
i on mlađahan kako paka,
željan starijeh slavu sresti,
podiže se na Poljaka
s mnogom silom, s malom česti.
Ali da tijem pjesni moje
sasma duge ne ishode,
samo objav'te smrti svoje
hude uzroke, tužne zgode!
Vladislave, poljačkoga
slavna kralja slavni sinu,
čim tva puni slava mnoga
svega svijeta veličinu,
na spijevanja ova obrati
veličanstvo vedra čela,
u kijeh ti ištem prikazati
nedobitna tvoja djela.
Josip se baci na oca svojega, i plakao je nagnut nad njim i
cjelivao ga.
2 Tada zapovjedi Josip liječnicima, što su bili u službi njegovoj, neka balzamiraju oca njegova. I tako su liječnici balzamirali Izraela.
3 Utom prođe četrdeset dana jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipćani sedamdeset dana.
4 Kad prođoše dani žalosti za njim, reče Josip dvoranima faraonovim: "Ako sam našao milost kod vas, progovorite, molim, za mene faraonu, govoreći!
5 Otac me je moj zakleo, govoreći mi: 'Evo, umrijet ću, i u grobu mojem što ga iskopah sebi u zemlji kanaanskoj, pokopaj me!' Zato bih sad pošao da pokopam oca svojega; onda ću se opet natrag vratiti."
6 Faraon odgovori: "Otidi i pokopaj oca svojega, kako te je zakleo!"
7 Tako otide Josip da pokopa oca svojega, a s njim pođoše sve sluge faraonove, prvi službenici njegovi i svi dostojanstvenici zemlje egipatske;
8 Nadalje sva družina Josipova, braća njegova i kućna družina oca njegova. Samo žene svoje i djecu svoju, ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji gošenskoj.
9 A pođoše s njim i kola i konjanici, tako da je bila povorka veoma velika.
10 I kad dođoše do gumna Atad s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i veoma svečano jadikovanje za pokojnim. On priredi ocu svojemu žalost od sedam dana.
11 Kad stanovnici one zemlje, Kanaanci, vidješe kod gumna Atad žalosnu svečanost, rekoše: "Tu se drži velika žalosna svečanost Egipćana." Zato se prozva ono mjesto Abel-Mizraim; leži s onu stranu Jordana.
12 Učiniše mu sinovi njegovi onako, kako im je bio zapovjedio.
13 Odnesoše ga naime sinovi njegovi u zemlju kanaansku i pokopaše ga u pećini na zemljištu Makpeli, na zemljištu, što ga je bio otkupio Abraham za grob od Hiteja Efrona, istočno od Mamre.
14 Kad Josip pokopa oca svojega, vrati se opet u Egipat natrag, on i braća njegova i svi, koji su bili s njim pošli na pokop oca njegova.
15 A braća se Josipova pobojaše, kad im umrije otac, i rekoše: "Što, ako bi se Josip pokazao protivan nama, pa nam uzvratio sve zlo, što mu učinismo?"
16 Zato poručiše Josipu, govoreći: "Otac tvoj pred smrt svoju odredio je ovo:
17 'Ovako kažite Josipu: Ah, oprosti ipak braći svojoj zločin njihov i grijeh njihov, što ti zlo učiniše.' A sad oprosti nam, molimo, zločin naš, jer mi štujemo Boga oca tvojega!" Kad mu oni to poručiše, zaplaka Josip.
18 Tada mu dođoše sama braća njegova, padoše pred njega i rekoše: "Evo, robovi smo tvoji!"
19 A Josip im reče: "Ne bojte se! Zar sam ja mjesto Boga?
20 Vi dakako misliste zlo proti meni, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono, što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude.
sorry na ogromnom postu!
Postoji samo jedan način da budemo sretni-živjeti za druge. (Tolstoj)
Majka mi je upalila najplemenitije svjetlo što ga poznaje ovaj
svijet: ljubav prema čovjeku (Charlie Chaplin)
Najljepši hram čovječanstva je srce jedne žene ( Kocebo)
Sreća je kad vas voli žena koju volite (Turgenjev)
Ljubav je poezija razuma ( Balzac)
Učite, učite- bit ćete prosječni
Volite, volite- bit ćete veliki (Tomaseo)
Tko je ljubio, taj ne ljubi više (Jesenjin)
Ne može se govoriti o ljubavi prema svima, ako se barem
jedna osoba nije voljela (Ibsen)
Razum ostaje da bi čovjek postao ono što želi ( Dostojevski)
Blago onom ko suza ima,
u toga srce umrlo nije (Aleksa Šantić)
Najsretniji je onaj koji mir nalazi u svom domu (Goethe)
Tko ništa ne zna, ništa ne voli.
Tko ništa ne umije, ništa ne razumije.
Tko ništa ne razumije, bezvrijedan je.
Onaj koji poima, taj i voli. Više se voli
ono o čemu se više i zna.
(Paracelsus)
Kad ne bi bilo žena, dijamant bi bio običan kamenčić (Hugo)
Što više poznajem ljude, sve više volim životinje. (De Gaulle)
Imao sam prijatelje-pomrli su,
stekao sam nove-oprostite ( Kafka)
Ako govoriš tiho i nosiš dugačak štap, stići ćeš daleko (F.D. Roosevelt)
Jugoslavija se nikome ne da prodati, onaj tko bi je prodao, izgubio bi
i pare i Jugoslaviju (najveći sin naših naroda i narodnosti)
Narod je veći od Alaha (Ataturk)
Oni koji žele nešto naučiti, nikad nisu besposleni (Montesquie)
Ono što znamo je kapljica, ono što ne znamo je more (Newton)
Pravo hodi svojim nogama i puteve svoje ispravljaj (Sv. Sava)
Kravlji izmet je korisniji od svih dogmi jer se od njega može
napraviti umjetno gnojivo ( Mao Ce Tung)
Oprosti drugima ali sebi nemoj (Seneca)
Mnogi su hrabri tek onda kad ne vide nikakav drugi izlaz (Faulkner)
Čovjek je ljubomoran kad voli,
a žena i kad ne voli (Kant)
Ljdi stvaraju djela, a žene ljude (Romain Roland)
Život je oblik postojanja bjelančevina (Engels)
Dijete jedino doživljava svijet na pravi način, sve ostalo je umjetno (Saul Bellows)
Ah kad bi mladost znala , kad bi starost mogla (franc. izreka)
Više nemamo prijatelja, ali zato imamo televiziju (Fadil Hadžić)
Samo su ono dani koji nisu svakdanji (Matoš)
Ne boj se pismenih, niti nepismenih, već polupismenih (Kuran)
Mudri luđega ima podnijeti (Držić)
Smrt je, treba da znate, početak besmrtnosti (Robespierre)
Djetinjstvo je roditelj čovjekove ličnosti (Freud)
Nemoj da se ovdje praviš važna pred drugima, može ti naškoditi (Stari zavjet)
Ja mogu otići svakoga dana a da se ništa neće promijeniti (Broz)
Svaki zločinac nije crn, nit je heroj bijel (Hitchkock)
Da bi postao velik, treba biti mali (Ravel)
Bolje jedanput čestito umirati, nego cijeli život umirati od straha (Ezop)
Nikad nemoj reći:
- svom radu- ima vremena
- svojim zadovoljstvima-jedanput se živi
- svojoj budućnosti-vidjet ćemo
- svojim nedostacima-takva mi je narav
- svojim gubicima-nemam sreće
(Izvidjački priručnik, 1935.)
Kad prestanem biti muškarac, prestat ću i živjeti (A. Veliki)
Bolje da ti zavide nego da te sažalijevaju (Petrarca)
Potop nije uspio: ostao je čovjek (Arhimed)
Nije svaki čovjek koji gaće nosi (narodna)
Tko kupuje ono što mu ne treba, na kraju prodaje i ono što mu treba
(romska izreka)
Čuvajte drveće, na njemu su živjeli naši preci (Jane Fonda)
IZBOR je ono što te čini čovjekom (Steinbeck)
Tko i malo dobro čini, on će i veliko kada može (Marko Miljanov)
Ludost zaljubljenih je najveća sreća u životu (Platon)
Nije čovjeku žao na malo, već na nepravo (narodna)
- Najnovije
- Najčitanije


Dobar nastup Kolege u veleslalomu, Kristoffersen do pobjede u Schladmingu
5 sati•Zimski sportovi

Sve je jasno, Hrvatska u borbi za finale u petak igra protiv Njemačke
6 sati•Rukomet

Još jednom hrvatsko srce odnosi pobjedu, pala je i Mađarska, polufinale je tu!
8 sati•Rukomet

Sigurdsson: 'Jako teška utakmica, presudilo je iskustvo'
7 sati•Rukomet

Alkar na gostovanju u Norveškoj stigao do nove europske pobjede
7 sati•Košarka

Mavrović: 'Svi igrači su odigrali fenomenalno, nitko sretniji od nas'
8 sati•Nogomet

Mamić: 'Motivaciju nije teško naći, a i mi sami sebi stvaramo visoka očekivanja'
8 sati•Rukomet

Hrvatska ostala bez Srne, pobjeda protiv Mađarske je imperativ kako bi se izbjegle računice
16 sati•Rukomet

KRONOLOGIJA: HRVATSKA U DRAMI U MALMÖU IZBORILA POLUFINALE EUROPSKOG PRVENSTVA!
10 sati•Rukomet

Još jednom hrvatsko srce odnosi pobjedu, pala je i Mađarska, polufinale je tu!
8 sati•Rukomet

Hrvatska ima najviše isključenja na prvenstvu i daleko najmanje dosuđenih sedmeraca
19 sati•Rukomet

Kronologija: Hrvatska do pobjede i prolaska u četvrtfinale
11 sati•Nogomet

Dvije asistencije Oršića, Sporting se provukao ispred Real Madrida, vratar Benfice zabio za prolazak dalje!!
7 sati•Nogomet

Sigurdsson: 'Jako teška utakmica, presudilo je iskustvo'
7 sati•Rukomet

Dortmundska Borussia i Inter još nisu odustali od Top 8, ali treba im pobjeda
14 sati•Nogomet






