Vjekovite i bez svrhe
nije pod suncem krepke stvari,
a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari.

  Bez pomoći višnje s nebi
svijeta je stavnos svijem bjeguća
satiru se sama u sebi
silna carstva i moguća.

  Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.

  Sad vrh sablje kruna visi,
sad vrh krune sablja pada,
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada.

  Proz nesreće sreća iznosi,
iz krvi se kruna crpe,
a oni kijeh se boje mnozi
strah od mnozijeh i oni trpe.

  Od izdajstvâ i od zasjeda
ograđena je glava u cara,
a u čas se zgoda ugleda
od ke ne bi pametara.

  O djevice čiste i blage
ke vrh gore slavne i svete
slatkom vlasti pjesni drage
svijem pjevôcim naričete,

  narecite sad i meni
kako istočnom caru mladu
smrt vitezi nesmiljeni
daše u svomu Carigradu.

  Znam da bi se otprije htilo
da ja pjevam, vi kažete,
kô se on rodi srećno i milo
caru Ahmetu prvo dijete;

  i po smrti oca svoga
s ke pomoći, s ke zasjede
vrh pristolja otmanskoga
Mustafa mu dundo sjede;

  kô li se opet carsko misto
Mustafi ote, tere u slavi
na pristolje ono isto
sultan Osman car se stavi;

  i on mlađahan kako paka,
željan starijeh slavu sresti,
podiže se na Poljaka
s mnogom silom, s malom česti.

  Ali da tijem pjesni moje
sasma duge ne ishode,
samo objav'te smrti svoje
hude uzroke, tužne zgode!

  Vladislave, poljačkoga
slavna kralja slavni sinu,
čim tva puni slava mnoga
svega svijeta veličinu,

  na spijevanja ova obrati
veličanstvo vedra čela,
u kijeh ti ištem prikazati
nedobitna tvoja djela.

Izuzetno volim latinske citate, pa evo jednog:

Esto memor quam sis aevi brevis

 jel može "izbor misli" ?

 tipa:

 Hoće li sloboda umeti da peva,

 kao što su sužnji pevali o njoj.

² Tada zapovjedi Josip liječnicima, što su bili u službi njegovoj, neka balzamiraju oca njegova. I tako su liječnici balzamirali Izraela.

³ Utom prođe četrdeset dana jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipćani sedamdeset dana.

⁴ Kad prođoše dani žalosti za njim, reče Josip dvoranima faraonovim: "Ako sam našao milost kod vas, progovorite, molim, za mene faraonu, govoreći!

⁵ Otac me je moj zakleo, govoreći mi: 'Evo, umrijet ću, i u grobu mojem što ga iskopah sebi u zemlji kanaanskoj, pokopaj me!' Zato bih sad pošao da pokopam oca svojega; onda ću se opet natrag vratiti."

⁶ Faraon odgovori: "Otidi i pokopaj oca svojega, kako te je zakleo!"

⁷ Tako otide Josip da pokopa oca svojega, a s njim pođoše sve sluge faraonove, prvi službenici njegovi i svi dostojanstvenici zemlje egipatske;

⁸ Nadalje sva družina Josipova, braća njegova i kućna družina oca njegova. Samo žene svoje i djecu svoju, ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji gošenskoj.

⁹ A pođoše s njim i kola i konjanici, tako da je bila povorka veoma velika.

¹⁰ I kad dođoše do gumna Atad s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i veoma svečano jadikovanje za pokojnim. On priredi ocu svojemu žalost od sedam dana.

¹¹ Kad stanovnici one zemlje, Kanaanci, vidješe kod gumna Atad žalosnu svečanost, rekoše: "Tu se drži velika žalosna svečanost Egipćana." Zato se prozva ono mjesto Abel-Mizraim; leži s onu stranu Jordana.

¹² Učiniše mu sinovi njegovi onako, kako im je bio zapovjedio.

¹³ Odnesoše ga naime sinovi njegovi u zemlju kanaansku i pokopaše ga u pećini na zemljištu Makpeli, na zemljištu, što ga je bio otkupio Abraham za grob od Hiteja Efrona, istočno od Mamre.

¹⁴ Kad Josip pokopa oca svojega, vrati se opet u Egipat natrag, on i braća njegova i svi, koji su bili s njim pošli na pokop oca njegova.

¹⁵ A braća se Josipova pobojaše, kad im umrije otac, i rekoše: "Što, ako bi se Josip pokazao protivan nama, pa nam uzvratio sve zlo, što mu učinismo?"

¹⁶ Zato poručiše Josipu, govoreći: "Otac tvoj pred smrt svoju odredio je ovo:

¹⁷ 'Ovako kažite Josipu: Ah, oprosti ipak braći svojoj zločin njihov i grijeh njihov, što ti zlo učiniše.' A sad oprosti nam, molimo, zločin naš, jer mi štujemo Boga oca tvojega!" Kad mu oni to poručiše, zaplaka Josip.

¹⁸ Tada mu dođoše sama braća njegova, padoše pred njega i rekoše: "Evo, robovi smo tvoji!"

¹⁹ A Josip im reče: "Ne bojte se! Zar sam ja mjesto Boga?

²⁰ Vi dakako misliste zlo proti meni, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono, što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude.