dajmituprijavuvecjednom je napisao/la:
Nemam pojma što su se dogovorili, nisu me htjeli prvo krstiti, kršten sam bio tek s 4 godine, kad mi je brat bio beba i kad se on krstio. Što su iskemijali sam iskreno zaboravio, a možda su i ovi nešto previdjeli jer je rat tad bio u punom pogonu. Bili su problemi, to znam, a i kasnije su mi znali srat za mamu.
Starci su mi isto crkveno vjenčani, i to su bile kemije strašne, u biti vjenčali su ih jedino zato jer je tatina strana obitelji strašno angažirana u Crkvi, pojedini ženski pripadnici su se čak htjeli zaredit. Tamo su ko doma.

I dan danas moram biti tiho s svojim stavovima kad sam u njihovom društvu, mater me uvijek posebno upozorava da se kontroliram.

Ne znam kak da objasnim, od prvog ulaska u crkvu, od prve moje uspomene na misu, ja se tamo nisam osjećao ugodno. Jednostavno nisam osjećao da tamo pripadam i muka mi je bila svaka nedjelja ujutro.
A stari mi je isto više agnostik, on nije bio na misi valjda 20 godina, ne slaže se s ovim svojima po tom pitanju.