Pietro Sarubbi nije niti želio igrati epizodnu ulogu bez teksta u filmu Mela Gibsona. Ali, ta je uloga vratila Boga u njegov život
Susreo se s Melom Gibsonom dvaput. Bilo je to u vrijeme kada je australsko-američki redatelj i glumac radio casting za film o Isusu Kristu koji je htio snimiti. Pietru Sarubbi, tom poznatom talijanskom glumcu koji je u dotadašnjoj karijeri imao već niz značajnih uloga, Gibson je nudio manju, epizodnu ulogu Barabe, zločinca kojeg su Židovi željeli osloboditi umjesto Isusa.
- Umirao sam od smijeha. Ja, veliki i važni glumac da igram neku epizodnu ulogu i da uopće nemam teksta u njoj? Rekao sam Gibsonu: Nema šanse. Daj mi ulogu svetog Petra – prisjeća se Sarubbi.
Gibson, međutim, nije htio odustati. Na oba susreta svađali su se satima, a Australac je neprestano ponavljao: Bit ćeš Baraba, treba mi tvoj gnjev za tu ulogu. I Sarubbi je naposljetku pristao na tu malu, epizodnu ulogu. Koja će mu promijeniti život zauvijek i upoznati s ljubavlju i milosrđem Božjim.
Priču o tome kako je počelo njegovo obraćenje Sarubbi je ispričao u nedavnom razgovoru za poljski katolički tjednik Gosc Niedzielny. Najzanimljivije dijelove te priče koju je glumac govorio u diktafon i pero novinara Marcina Jakimowicza prenosimo u ovom članku.
Pa kako se Sarubbi dogodilo obraćenje? Koji je to trenutak bio presudan? „Pogled u oči između dva glumca“, ispričao je Talijan. Scenu u kojoj gomila oslobađa Barabu snimali su čak dva tjedna. U toj sceni zločinac u jednom trenutku pogleda u Isusa. Taj pogled s kojim je Sarubbi pogledao u oči Jima Caviezela, koji je glumio Isusa – on je bio taj nevjerojatni trenutak kojeg se talijanski glumac neprestano sjećao poslije toga.
- Znao sam Caviezela niz godina, puno sam ga puta gledao u oči. Ali, ovaj put u njegovu pogledu vidio sam oči Isusa koje su mi postavljale pitanje. On je u tom trenutku bio Isus. Ne zato što je tijekom snimanja prestao pušiti i piti. On je naprosto bio Isus. Očekivao sam kako ću vidjeti pogled očajnika osuđenog na smrt. Osobu koja je ljuta na mene i cijeli svijet. A vidio sam pogled prepun ljubavi i spokoja – ispričao je Sarubbi.
Scena tog pogleda zločinca koji se našao na slobodi i koji je pun bijesa pogledao u Isusa i vidio u njemu neizrecivo milosrđe, traje u filmu možda nekoliko sekundi. Na snimanju, Sarubbi je u Caviezela gledao više od minute. Gibson to nije prekidao. Naposljetku, kada je Baraba/Sarubbi spustio pogled, redatelj je uzviknuo: Rez! To je ono što sam htio!
Scena je bila snimljena, ali glumac se tek trebao suočiti s onim što je osjetio i doživio. Tu večer u hotelu Isusov pogled pun pitanja nije mu izlazio iz glave. Nije zapravo razumio to pitanje sadržano u njemu. Vratio se u svoj rodni grad Milano.
- Starim navikama i obavezama. Ali, nešto je u meni puklo. Pitanja su mi se vrzmala glavom. Taj pogled nije mi dao mira. Stvorio je u meni nekakav gigantski strah. Nisam mogao spavati, počeo sam se bojati mraka. Cijelo vrijeme taj pogled, pogled bez ikakvih prebacivanja, bez ikakve osude, prepun mira i spremnosti na žrtvu. Osjećao sam se strašno osamljen, nisam mogao o tome nikome pričati. Na koncu sam ‘kapitulirao’ – prisjetio se glumac.
A ta ‘kapitulacija’ bila je predavanje Bogu. Sarubbi je uvijek, kaže, bio nemirnog duha koji je bio ‘u potrazi’. Boravci u Indiji, na Tibetu… Sada je shvatio da sve odgovore može pronaći u Isusu koji je smirio njegovo srce.
- U to vrijeme ja sam bio pravi Baraba. Pun gnjeva, gluposti, ciničan i razočaran. A danas? Naprosto sam sretan. Vratio sam se u Crkvu, živim sakramentalnim životom. Sa svojom ženom sklopio sam sakramentalni brak, krstio sam svoje petoro djece. Samo je Gospodin Bog mogao učiniti da stari čovjek doživi iskustvo novoga rođenja – svjedoči on.
Nekadašnji protivnik institucije braka na dan svojeg vjenčanja u crkvi doživio je nevjerojatno iskustvo. Kada je došao do oltara i vidio svoju djecu kako sjede u klupama i gledaju u svoje roditelje, počeo je plakati od ganuća. Uskoro, pola crkve plakalo je s njim.
- Da je netko ušao u crkvu i vidio nas, mislio bi da je na pogrebu, a ne vjenčanju – šali se Sarubbi.
Napisao je dvije knjige o svojem obraćenju. Putuje po cijelom svijetu i održava predavanja mladima u školama u kojima im govori o svojem problematičnom djetinjstvu punom konflikta s roditeljima i života na ulici. Govori im, kaže, o ljubavi Božjoj i pokušava im objasniti kako im nema smisla gubiti vrijeme onako kako ga je on izgubio.
Za Sarubbija nema nikakve dvojbe. Film Pasija, kojeg neki i dan danas vole zvati ‘kontroverznim’, djelo je Duha Svetoga. Za poljske novine prisjetio se i premijere filma u Italiji.
- Kraj filma, odjavna špica. Ljudi sjede na svojim mjestima, nitko se ne miče, potpuna tišina. Konačno, polagano ustaju i kreću prema vratima, u tišini kao da idu s mise. Nakon filma našao sam se sa svojim kolegama koji su također glumili u filmu. Luce Lionello, koji je glumio Judu, Giovanni Capalbo koji je glumio Longina. Gledali smo se bez riječi i bacili jedan drugom u zagrljaj, kao braća koja su se našla poslije neke tragedije, još puni straha za sigurnost ostalih ljudi – kaže Sarubbi.
Mel Gibson je nakon toga filma upao u grijeh – povratak alkoholizmu, razvod od dugogodišnje žene… Što to znači u duhovnom smislu za film, kvari li njegovu poruku?
- Apsolutno ne – kaže glumac:
- Gibson mi je pričao kako je na ideju za film došao u vrijeme kada je bio u depresiji, osamljen i u jako teškim vremenima. Za mene nema dvojbe. Bog se, kao i uvijek, poslužio nama slabima i grješnima kako bi bili njegovo oruđe. On uvijek tako radi. U katedrali u Modeni imate dva kipa koja su jako blizu jedan pokraj drugoga – Jude Iškariotskog kako prima trideset srebrnjaka za izdaju Isusa i svetog Petra. Petar je također bio grešnikom, ali Isus ga nije odbacio. Izgradio je Crkvu na njemu. Pasija je bila djelom Duha, puno ljudi vratilo se ili po prvi put došlo Bogu preko nje. Netko je očito bio jako ljut zbog toga i napao je onoga tko je bio na prvoj crti bojišnice – redatelja. Ne moram govoriti tko je taj ‘netko’. Svi koji znaju što je duhovna borba znaju i o kome govorim – zaključio je glumac u razgovoru za Gosc Niedzielny.
