Foto: morgueFile

Želim vam posvjedočiti kako me kroz život Dobri Otac vodio za ruku.

Rođena sam u vihoru rata, u danima kad su ljudi žrtvovali život kako bi nama, generacijama koje dolaze, omogućili sretno djetinjstvo i zdravo odrastanje. U danima kad se domovinom prolamao plač novorođenih i ranjenih, uplakanih majki i očeva, začuo se i moj. No moram ovdje napomenuti da imam dvije domovine: Hrvatsku o kojoj su mi pričali i koju sam zavoljela, ali i Bosnu u kojoj sam odrasla, doživjela svoje najljepše, najsretnije i najtužnije trenutke, naučila voljeti, boriti se, svladavati životne prepreke, ali i moliti i vjerovati.

Točno tri mjeseca nakon moga rođenja, Bog mi je odlučio podariti najboljeg anđela čuvara. Bog je znao da trebam nekoga tko će me pratiti izbliza, nekoga tko će bdjeti nad svim onim što će mi život donijeti, a i na oltar domovine trebalo je prinijeti još mnogo žrtava. Izgubila sam tatu, poginuo je za domovinu, i jednu, i drugu. Dao je svoj život kako bi sačuvao moj i još mnoge druge.
Bila sam sretno dijete i kao većina igrala sam se na zelenim livadama, skakala, pjevala. Jednostavno živjela sam život dječjom radošću.

Ipak postojale su dvije stvari koje su me činile drugačijom od drugih.
Taj muškarac koji zabranjuje, odobrava, igra se, uči, raduje se, ali i tuguje sa svojim djetetom nije bio prisutan u mom životu. Nisam osjetila očevu ruku na svome ramenu, topli poljubac na licu kad sam plakala jer mi je bilo teško. Nisam imala komu izgovoriti tu dvosložnu riječ „TATA“. Pogađalo me to i kao i svako dijete pitala sam se zašto, jesam li nešto krivo učinila, jesam li ja dovoljno dobra da bih mogla imati tatu kao ostala djeca. No malena dječja glavica nije mogla domisliti odgovor na sva ta pitanja. Jedino što sam znala je da imam mamu, onu koja me voli i u čijem se zagrljaju topila svaka moja bol.

Druga stvar koja me činila drugačijom od mojih vršnjaka je slabovidnost koja je bila urođena. U očima djeteta, koje ne može prepoznati lica prijatelja, koji se igraju tek dvadesetak metara udaljeni od njega, kojemu su i šetnje brežuljcima predstavljale izazov, često su se rađale suze. Ali koliko god da su boljele, danas shvaćam da su te suze bile blagoslovljene, one su, a i danas to čine, pročišćavale moj pogled, oslobađale snagu u meni za koju nisam ni znala da ju imam.

Moj anđeo me uistinu prati na mom životnom putu. Katkad siđe s moga ramena, ali samo da mi pruži ruku i podigne me iz moga malodušja. Tijekom svih ovih godina, shvatila sam da su, kako kaže sveti Pavao, moje slabosti zapravo moje jakosti. Gospodin, koji je Milosrdni Otac, koji ljubi i prima u zagrljaj svako svoje dijete, me vodio za ruku. Zajedno sa mnom je prešao more mojih kušnji, iako su liječnici tvrdili da je gotovo pa nemoguće, završila sam osnovnu školu i gimnaziju bez nekih posebnih prilagodbi, bili su mi dovoljni uvećani nastavni materijali i ljudi dobroga srca spremni pomoći.

Danas studiram, studiram ono što volim. Brucošica sam i ova prva godina studija pred mene je postavila puno novih zadataka. Odlučila sam sama doći u novi grad, uvjeriti, najprije sebe, a potom i druge, da ja to mogu. Nije mi lako, ali nije ni tako strašno. Ponekad se zna dogoditi da se slučajno sudarim s prolaznicima, preskočim stubu ili dvije, ne vidim čitati titlove u kinu, moram sjediti za katedrom kako bih pratila predavanja, no Božja ljubav koja me dovela do ovdje mi daje snagu.

Znate prva molitva koju sam naučila je Anđelu čuvaru, još i danas, kada imam dvadeset godina, molim ju barem jedanput dnevno. Sve svoje uspjehe i padove, žrtve i odricanja prikazujem Dobrome Ocu i stavljam pod zagovor Marije Majke i Pomoćnice kršćana. Svako jutro kažem: „Budi volja Tvoja.“ Nastojim život gledati kroz prilike koje mi Gospodin daruje. Čvrsto vjerujem da nijedna prilika nije izgubljena ili propuštena jer svaka ostavlja neko iskustvo koje nam onda dopušta da prepustimo Gospodinu da nas oblikuje u svojim rukama.

Kad vam je teško, kada mislite da je sve izgubljeno i da više nema nade, nemojte zaboraviti da imate dvije ruke. Sklopite ih na molitvu! Tako ćete naći utjehu i mir, otvorit će vam se oči i shvatit ćete koliko Gospodin darova stavlja pred vas. I ne bojte se tišine, osluškujte ju svakodnevno, u tišini nam Krist progovara kroz našu savjest. Svakim danom slavite život i radujte se, ali ne griješite rekao je učitelj i otac mladeži don Bosco.

Anita, studentica Hrvatskoga jezika i književnosti

Povodom otvorenog pisma kojeg je tridesetak građanskih udruga prije nekoliko dana uputilo papi Franji, a o čemu su sekularni mediji u više navrata slavodobitno izvještavali, papi Franji se otvorenim pismom obratio i don Tonči Matulić, najistaknutiji hrvatski teolog. Pismo nam je osobno poslao dr. Matulić s molbom da ga objavimo. Podsjetimo da su građanske udruge pisale papi da je proces međunacionalnog pomirenja u Hrvatskoj dramatično zaustavljen te stoga udruge očekuju od pape Franje poruku koja bi vratila vjeru u snošljivost prema nacionalnim manjinama, posebice Srbima, u Hrvatskoj. Kao krivac svih nesnošljivosti apostrofirana je praktički Crkva u Hrvata na čelu s kardinalom Bozanićem i biskupom Vladom Košićem. Pročitajte što na to papi Franji kaže Tonči Matulić.

Vaša Svetosti!
Dragi papa Franjo!

Tridesetak građanskih udruga i inicijativa uputilo Vam je u petak, 15. studenoga 2013. godine otvoreno pismo u kojem Vas pozivaju da svima u Hrvatskoj, a na prvom mjestu hrvatskim biskupima, naročito kardinalu Josipu Bozaniću i sisačkom biskupu Vladi Košiću, „(…) uputite poruku kršćanske nade mira. Hrvatskom društvu treba Vaš poticaj na snošljivost i ljubav prema bližnjemu“. Pismo je intonirano pomirljivo, jer drugačije ne bi imalo smisla uputiti ga Vama. No, pored općega pomirljivoga tona pisma i poziva na snošljivost, na poštivanje ljudskih prava, naročito prava manjina, i na miran suživot svih hrvatskih državljana, ono je opterećeno možda nevidljivom, ali stvarnom logikom perfidiae Diaboli.

To su teške riječi. One nužno zahtijevaju, radi ljubavi prema istini i pravdi, argumentirano pojašnjenje. Te riječi ne iznenađuju one koji dobro znaju, a to znači da to što znaju empirijski je dokazano i provjerljivo da se od potpisanih građanskih udruga i inicijativa nikada nisu čule pomirljive riječi, dotično riječi kršćanske nade mira, bezuvjetne snošljivosti i ljubavi prema Katoličkoj crkvi koja je u Hrvatskoj. Uz to treba podsjetiti da Katolička crkva nije bilo koja niti bilo kakva društvena organizacija, nego božanska ustanova koja je sakrament spasenja ili znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (usp. Lumen gentium, 1).

Prema tome, dok se pojedine građanske udruge i inicijative zauzimaju za partikularne ljudske interese i koristi, za pojedinačna dobra shvaćena prema svom suženom i uskogrudnom gledanju na određeni društveni fenomen, dotle se Katolička crkva zauzima za univerzalne ljudske vrijednosti i interese i za opće dobro shvaćeno u svjetlu vjere u Boga trojstvene ljubavi Oca i Sina i Duha Svetoga koji sve ljude bez razlike ljubi u istini i pravdi i sve ih kao svoju ljubljenu djecu poziva na oprost, na snošljivost, na mir, na bezuvjetno poštivanje ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, uključujući i žrtve, prema primjeru i načelima Božjega Evanđelja. Zbog toga njihovo pismo, zaogrnuto vapajem za mirom i snošljivošću u hrvatskom društvu, a što je nesumnjivo i vapaj crkvenoga evanđeoskog navještaja, ispod haljine skriva izokrenute teze i zloupotrebu uzvišenih argumenata pomoću kojih zaključuju ovako: Katolička crkva u Hrvatskoj, posebno neki njezini pastiri, konkretna je smetnja, kočnica ili prepreka ostvarivanju kulture kršćanske nade mira, oprosta i pomirenja među svim hrvatskim državljanima bez obzira na njihove razlike.

Ako je dijalog jedna od nužnih karika u ostvarivanju spomenute kulture, onda valja zapitati potpisane građanske udruge i inicijative gdje i kada su one vodile i zastupale istinski društveni dijalog svih zainteresiranih subjekata o gorućim pitanjima hrvatskoga društva? I to ne s pozicija partikularnih i uskogrudnih, nego s pozicija univerzalnih vrijednosti i općega dobra koji se vode jedino logikom istine i pravde? Odgovor na ovo pitanje je prelagan i utoliko banalan, jer one su, barem one prisutnije i glasnije među njima u hrvatskom društvu, vodile uglavnom monolog koji možda nije uvijek bio slobodno izabrani monolog pojedinih članova, ali je zasigurno bio nametnuti monolog radi očuvanja statusa i sigurnih dotoka novca. Monolog koji ponekad nije bio lišen ni otvorenih vrijeđanja osjećaja niti ponižavanja svojih neistomišljenika, a među kojima je, ako ne uvijek izrijekom na prvom mjestu, onda idejno svakako među glavnima stajala upravo Katolička crkva u Hrvatskoj ili, konkretnije, neke njezine izjave, inicijative, pojedinci i skupine.

U pismu iz iskustva prepoznajemo podvučenu đavolsku prevrtljivost čija se bit sastoji upravo u tome da se ona koristi Božjim jezikom, Božjim porukama i Božjom logikom da potuče i obescijeni sve što je Božje, a na prvom mjestu Crkvu Božju. U pismu se koriste poruke pape blaženoga Ivana Pavla II. o pomirenju i poruke hrvatskih biskupa iz sredite devedesetih godina o dostojanstvu svake žrtve s namjerom da se pokaže kako navodno dvojica djelatnih pastira Katoličke crkve u Hrvatskoj ne djeluju u skladu s tim porukama. U toj podvali prepoznajemo ispunjenje riječi Svetoga pisma: „Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti“ (Mt 24,11).

Stoga ono što dovodimo u pitanje i što podvrgavamo radikalnoj kritici jest nama u Hrvatskoj već dobro poznata prevrtljivost koja skriva zloću motiva, a pokazuje se u optužbi drugoga, u ovom slučaju izrijekom dvojicu pastira Katoličke crkve u Hrvatskoj, te zajedno s njima i cijelu Crkvu, da šire nesnošljivost i onemogućavaju oprost i pomirenje u Hrvatskoj između većinskoga hrvatskog naroda i srpske nacionalne manjine. Time se imputira da je u pismu spomenuti problem uvođenja dvojezičnosti u hrvatskom gradu Vukovaru, heroju i žrtvi iz hrvatskoga Domovinskog rata, zapravo vjerski problem, dotično problem vjerske nesnošljivosti između većinskoga katoličkog življa i manjinskoga pravoslavnog življa u tom gradu.

Dragi papa Franjo, budite uvjereni da je u tome točna jedino statistika, dakle da su većinski Hrvati u Vukovaru uglavnom ili većinom katoličke, a manjinski Srbi uglavnom ili većinom pravoslavne vjeroispovijesti. To je dakle jedina činjenica u pismu koju možete smatrati istinitom. Ali da je problem međunacionalne nesnošljivosti u Vukovaru na prvom mjestu vjerski ili čak da je u svojoj biti vjerski, to smatrajte notornom podvalom. Upotreba biranih kršćanskih riječi koristi jedino za diskvalifikaciju kršćanstva odnosno Crkve. Zbog toga je pismo podjednako uvredljivo za katoličke, kao i za pravoslavne vjernike u Hrvatskoj, a napose za one koji žive u gradu Vukovaru. Pitamo se zašto se potpisane građanske udruge i inicijative i inače u svome djelovanju ne vode zahtjevima kršćanske ljubavi na koju se pozivaju u pismu u kojemu jednostrano prozivaju dvojicu hrvatskih katoličkih pastira, ali i Katoličku crkvu u Hrvatskoj općenito?  Kad bi se neke od njih vodile zahtjevima kršćanske ljubavi lako bi prepoznale da u rješavanju gorućih društvenih problema trebaju započeti od samih sebe.

Dragi papa Franjo, uvjeravam Vas da problem uvođenja dvojezičnosti u gradu Vukovaru nije neposredno povezan sa spomenutom statističkom činjenicom. On, dakle, nema nikakve veze s praksom vjere, barem ne s praksom vjere hrvatskih katoličkih vjernika kojima je vjera uvijek bila izvor utjehe i nadahnuće u traganju za mirom i pomirenjem. Optužba u pismu vrijeđa vjerske osjećaje katoličkih, ali i pravoslavnih vjernika. Problem, stoga, na prvom mjestu ima veze s nepromišljenim i lošim političkim odlukama bivših i sadašnjih vladajućih garnitura koje su često donesene pod snažnim pritiskom jednostranih, partikularnih i nerijetko konspirativnih djelovanja nekih potpisanih građanskih udruga i inicijativa. One Vam se u pismu obraćaju s molbom da nam se obratite, a žele da to učinite na identičan način njihovom pristranom i partikularnom gledanju.

Dragi papa Franjo, Vaša riječ nam je uvijek dobrodošla. Nemojte odgađati ili se ustezati da nam uputite riječ kršćanske nade mira i ohrabrenja da budemo još vjerniji svjedoci Isusa Krista i njegova evanđelja te još odaniji sinovi i kćeri Crkve u Hrvatskoj. Radi Vaše bolje informiranosti na putu zajedničkoga traženja istine osvijetlit ćemo jedan problem koji već gotovo dvadeset godina čeka na rješenje, a jedan od glavnih uzroka zašto je tomu tako nalazi se u lošim motivima i stilu djelovanja nekih građanskih udruga i inicijativa koje su Vam uputile otvoreno pismo.

Smatramo da nekima od njih motivi nisu čestiti. Da bi motiv bio čestit treba ga oblikovati i pokretati priznanje univerzalnih humanih vrijednosti koje zahtijevaju bezuvjetno poštivanje. On se treba ravnati zahtjevima općega dobra koje traži požrtvovno zauzimanje za ukupnost onih uvjeta koji omogućavaju svim članovima društvene zajednice da ostvare svoje ciljeve i prispiju do ispunjenoga i sretnog života. Za razliku od toga potpisane građanske udruge i inicijative vode se partikularnim interesima i koristima i zbog toga je njihovo zauzimanje za oprost, pomirenje i snošljivost u hrvatskom društvu uvijek opterećeno hipotekom pristranoga gledanja i partikularnoga zauzimanja.

Neke od njih se predano zauzimaju za otkrivanje svih žrtava Domovinskoga rata i procesuiranje svih ratnih zločinaca, ali to ne čine snagom priznanja temeljnih univerzalnih humanih vrijednosti i na način promicanja zajedničkoga dobra svih građana, nego se one njima samo koriste u svrhu ostvarivanja svojih partikularnih interesa i pristranih sudova. To se naročito vidi iz činjenice da neke potpisane građanske udruge i inicijative uopće ne mare za glavni uzrok Domovinskoga rata, ne zanima ih njegova narav niti ih zanimaju stvarne (ljudske!) posljedice koje je on prouzročio na ratnim žrtvama i na dušama preživjelih ljudi. Tako se hvalevrijedna briga za zaštitu dostojanstva ratnih žrtava promeće u jednostranu zaštitu jednih, a grubu povredu dostojanstva drugih žrtava. To vrijedi i za slučaj uvođenja dvojezičnosti u gradu Vukovaru. Hvalevrijedna briga za zaštitu ljudskih prava manjine promeće se u pristranu zaštitu prava jednih na uvredu i poniženje prava drugih. To ne samo da nije kršćanski, nego uopće nije ispravan ljudski pristup, jer ljudsko dostojanstvo svih ljudi, a naročito egzistencijalno ranjenih,  zahtijeva apsolutno i bezuvjetno poštivanje.

Sveti Oče, smjerno Vas molim da zbog svega uputite riječ kršćanske i ljudske pouke hrvatskim građanskim udrugama i inicijativama da svoje djelovanje otvore zahtjevima univerzalnih humanih vrijednosti i zajedničkoga dobra svih, a na prvome mjestu onih koji su najviše pretrpjeli u Domovinskome ratu te još i danas trpe zbog razornih posljedica ratnoga stradanja. Uz loše političke odluke vladajućih političkih garnitura, bivših i sadašnjih, najveću odgovornost za sadašnje „vruće“ stanje u gradu Vukovaru, čiju žrtvu i hrabrost u Domovinskome ratu komemoriramo upravo danas, snose upravo neke od viđenijih i utjecajniji potpisanih građanskih udruga i inicijativa. A tomu je tako, jer su upravo kao udruge neizlječivo pristrane i vode se isključivo partikularnim interesima u svome djelovanju.

Zbog toga se ne mogu ni mjeriti ni uspoređivati s Katoličkom crkvom koja zastupa i poziva sve na priznanje i poštivanje univerzalnih humanih vrijednosti i promicanje zajedničkoga dobra svih hrvatskih građana. Jer, da su se potpisane građanske udruge i inicijative vodile tim motivima danas u Vukovaru ne bi bilo novih patnji ljudi koji nose teško breme ratnih posljedica. Ne bi se događalo ni to da neki vukovarski krvnici likuju i odmahuju rukama kao da se njih patnja žrtava, istina i pravda u Vukovaru ne tiču.

Tako je kamuflirana, kao vuk u janjećoj koži, logika đavolske prevrtljivosti u pismu koje Vas, dragi papa Franjo, mami da uputite plemenitu i očekivanu poruku kršćanske nade mira cijelom hrvatskom društvu. Slijedom duha pisma ona može lako polučiti suprotne učinke baš kao što djelovanje nekih građanskih udruga i inicijativa stalno luči suprotne učinke od onih za koje se javno zauzimaju, jer su pristrane i selektivne. Konkretno zauzimanje za dobro nije na prvom mjestu određeno biranim retoričkim figurama i lijepo sročenim porukama, nego je ono određeno čestitim motivima, priznanjem univerzalnih humanih vrijednosti koje zahtijevaju bezuvjetno poštivanje i promicanjem zajedničkoga dobra svih građana radi njihova ljudskog dostojanstva, a naročito ranjenih i onih koji trpe.

Dragi papa Franjo, ovo pismo Vam ne prenosi poruku da je Katolička crkva u Hrvatskoj već sve učinila što je mogla i bila dužna učiniti u pogledu oprosta, pomirenja i snošljivosti u hrvatskom društvu, nego Vam samo prenosi poruku o podmuklo smišljenoj podvali potpisanih hrvatskih građanskih udruga i inicijativa koje bi Vas preveslale na svoje partikularne interese i pristrana gledanja, a protiv istine u ljubavi koja priznaje univerzalne humane vrijednosti i zauzima se za zajedničko dobro svih ljudi.

Izvolite, Sveti Oče, primiti izraze moga dubokog sinovskog poštovanja.

Odan Vam u Gospodinu,

don Tonči Matulić

U Zagrebu, na obljetnicu posvete bazilika sv. Petra i Pavla u Rimu, 18. studenoga 2013.

Posljednji pravi papa je Benedikt, a papa Franjo je Lažni Prorok koji vodi katolike u propast. Uskoro će smak svijeta i ovo je posljednje upozorenje pred drugi Kristov dolazak. Svijet obilazi tzv. ‘Knjiga istine’ upravo s takvim porukama, za koje se tvrdi da su poruke Presvetoga Trojstva, Isusa Krista i Blažene Djevice Marije, a koje odašilje samozvana proročica Marija od Božjeg Milosrđa. Bitno.net u ovom odličnom tekstu razotkriva opasne laži koje se iza toga kriju.

Na adresu uredništva portala Bitno.net  stalno primamo mnogo upita o tzv. “Knjizi istine” i porukama Marije od Božjeg Milosrđa. Potaknuti tim upitima do sada smo objavili tekst o tome kako razlikovati istinita od lažnih ukazanja, te dio Katekizma koji govori o lažnim objavama.  Kako interes čitatelja za ovaj konkretan slučaj ne jenjava, odlučili smo sada objaviti i ovaj tekst koji se izravno bavi ‘Knjigom istine’. Autor teksta  je jedan od najpoznatijih stručnjaka za mariologiju i privatne objave dr. sc. Mark Miravalle, profesor teologije i mariologije na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, poznatome po izraženom pravovjerju i vjernosti crkvenom nauku. Tekst donosimo u integralnom obliku.

Sljedeći je tekst preliminarna primjena mjerila za vrednovanje prijavljenih privatnih objava (ustanovljenih od Kongregacije za nauk vjere u studenom 1974. g.) na prijavljene poruke žene koja samu sebe naziva „Marijom od Božanskog Milosrđa“. Kako sam ranije djelovao u nekoliko teoloških istražiteljskih komisija za nadležne crkvene vlasti, ovdje ću u sažetom obliku slijediti istu metodu analize i vrednovanja koja predstavlja standard za službeno ispitivanje Crkve.

Pokušajmo stoga ukratko ispitati objavljene poruke i relevantne čine „Marije od Božanskog Milosrđa“ u svjetlu crkvenog temeljnog kriterija autentičnosti.

Kao što je prigodno sažeo priznati francuski mariolog o. René Laurentin, mjerila za crkveno vrednovanje prijavljene privatne objave mogu se sintetizirati u sljedeća tri fundamentalna kriterija:

Je li navodna poruka u skladu sa službenim vjerskim i moralnim naukom Katoličke crkve?
Jesu li prijavljeni fenomeni (stanje ekstaze, način prijenosa poruke itd.) u skladu s mističnom tradicijom Crkve?

Donosi li prijavljena poruka kršćanske duhovne plodove koji uvijek prate autentičnu nadnaravnu poruku, kao što je naznačeno u Isusovim riječima: „Stablo se poznaje po svojim plodovima“ (Mt 12, 33): veće obraćenje, duhovni mir, duhovna radost, nova ili obnovljena vjera, povjerenje i milosrđe te veća vjernost i jedinstvo s Crkvom?

Nažalost, poruke Marije od Božanskog Milosrđa, kao i djelovanje navodne vidjelice, sadrže brojne i teške teološke, povijesne i činjenične pogreške u preko 650 navodnih poruka – pogreške koje proturječe doktrinalnom nauku Katoličke crkve, mističnoj tradiciji autentične katoličke privatne objave, svojim vlastitim samostalnim predviđanjima i tipičnim duhovnim plodovima mira, milosrđa i radosti koji dolaze s istinskom nebeskom porukom.

Evo samo nekoliko primjera ovih raširenih i ozbiljnih zabluda:

Tvrdnja da je papa Benedikt XVI. bio „posljednji pravi papa na zemlji“ i da će „sljedeći papa“ biti „Lažni Prorok“

„Moj voljeni papa Benedikt XVI. posljednji je pravi papa na zemlji. … Sljedeći papa može biti izabran od članova unutar Katoličke crkve, no on će biti Lažni Prorok“ (12. travanj, 2012.).

Poruka direktno proturječi katoličkom nauku o legitimnosti valjano izabranog pape. Poruka daje naslutiti da „antipapa“ može doći iz valjane konklave, što tvori lažan ili „heretički“ položaj. Navodna poruka nastavlja tvrditi da je, prema tome, papa Franjo ustvari „Lažni Prorok“. Sve ovo znači odbacivanje katoličkih koncila, katekizama i kanonskog prava u pogledu legitimnosti valjano izabranog pape i ispravnog odgovora na „religiozni posluh volje i razuma koji se treba na osobit način iskazivati autentičnom učiteljstvu rimskoga prvosvećenika i kad ne govori ex cathedra « (Drugi vatikanski koncil, Lumen gentium, 25), kojeg je sadašnjem Svetom Ocu obvezan iskazivati svaki katolički vjernik.

Ova pogrešna poruka izuzetno je opasna za svakog člana Katoličke crkve, budući da nosi rizik vođenja ka formalnoj „shizmi“ ili odvajanju od Katoličke crkve, što je „uskraćivanje podložnosti vrhovnom svećeniku ili zajedništva sa članovima Crkve koji su mu podložni“ (Zakonik kanonskog prava, Kan. 751). Odabir shizme za bilo kojeg katolika tragično rezultira ekskomunikacijom i nemogućnošću primanja sakramenata (Zakonik kanonskog prava, Kan. 1364.1).

Pogrešna poruka ne odbacuje samo pravi pontifikat pape Franje, već također odbacuje i stvarno poštovanje pontifikata pape Benedikta XVI, budući da je papa Benedikt obećao svoje podvrgavanje sljedećem Vrhovnom Svećeniku na dan svoje dobrovoljne ostavke (a ne prisilnog „istjerivanja“, kako podrazumijeva navodna poruka) 28. veljače 2013. g., te također ponovno izrekao svoju bezrezervnu poslušnost papi Franji pred njim samim tijekom njihovog povijesnog susreta dana 23. ožujka 2013. g.

Oblik hereze poznat kao milenarizam prisutan je u više primjera navodnih poruka

Milenarizam tvrdi da će biti doslovno „tisuću godina“ Isusove vladavine na zemlji (poruka od 9. travnja 2012. g.), tijekom koje neće biti pape na zemlji, već prije oblik duhovnog papinstva kroz kojeg će sv. Petar upravljati Crkvom sa neba kao svojevrsnim „rajem na zemlji“ (usp. poruke 89, 124, 141; 88,109, 111, 251, 258).

Katolička crkva ispravno je osudila milenarizam i koncept doslovnog tisućljetnog perioda tijekom kojeg će Isus vladati zemaljskim rajem (usp. Katekizam Katoličke crkve, br. 676). Koncept tisućljetnog zemaljskog postojanja bez vidljivog pape na zemlji predstavlja praktično kršenje Isusovog obećanja Petru (Mt 16, 15-20), kao što je i posve neodrživo sa stanovišta izvora Božanske Objave. Čini se da je ovo navodno proročanstvo ekstremistička interpretacija različitih papinskih proročanstava, te nije prihvatljivo za vjernog katolika.

Poricanje važnosti crkvenog vrednovanja navodnih poruka 

Navodne poruke odbacuju važnost crkvenog istraživanja te naposljetku suda o autentičnosti navodne poruke, tvrdeći da crkveno odobrenje poruke „nije važno“: „Nije važno dokazuje li Crkva autentičnost ove poruke jer vrijeme nije na njihovoj strani“ (poruka od 9. srpnja 2011. g.).

Ne može se smatrati da je ovo stanovište u skladu s autentičnim katoličkim privatnim objavama koje pravog vidioca uvijek upravljaju ka podvrgavanju njihovih poruka mjerodavnim crkvenim vlastima, čak i ako Nebo zna da poruke neće biti odmah prihvaćene od strane relevantnih crkvenih vlasti prilikom prvog podvrgavanja (kao što je primjerice bilo u Guadalupi sa sv. Juanom Diegom te u Lourdesu sa sv. Bernardicom).

Odbijanje navodne vidjelice da se identificira i predstavi mjesnim crkvenim vlastima radi odgovarajućeg teološkog, psihološkog i znanstvenog vrednovanja Crkve, dok u isto vrijeme međunarodno distribuira navodne poruke putem interneta i tiskanih tekstova.

Slično, premda odvojeno od gore navedene kategorije, vidjelica istovremeno javno distribuira ove navodne poruke kao istinske nadnaravne poruke od Neba, dok odbija da se podvrgne i odgovara u poslušnosti svojim mjesnim crkvenim vlastima radi odgovarajućeg rasuđivanja autentičnosti. Vidjelica djeluje u regiji Dublina, Irska, te bi stoga trebala svoje poruke, kao i sebe osobno, podvrgnuti odgovarajućem crkvenom ispitivanju Nadbiskupije Dublin.

Odbijanje vidjelice da se u poslušnosti podvrgne legitimnim crkvenim vlastima radi odgovarajućeg razlučivanja eliminira mogućnost ugrađivanja drugog kriterija za vrednovanje autentičnosti, tj. podudarnog fenomena koji tipično prati istinsku nadnaravnu komunikaciju. Isus je Svjetlo svijeta i one koje poziva u Svoju službu poziva u svjetlu. Obrnuto, Njegov Protivnik djeluje iz tame.

Teološke zablude

Primjerice, u tvrdnji da Nebeski Otac „dolazi u ime Isusovo“ umjesto da Isus dolazi u „ime Očevo“ ili da Otac dolazi u Svoje vlastito ime. Ove tvrdnje vode ka pomutnji i u suprotnosti su sa klasičnom trinitarnom formulacijom. Štoviše, izjave koje brane „pomutnju“, a prisutne su u porukama u tvrdnjama da je primjerice „ljubav zbunjujuća“ (poruka 45), također su oprečne karakteru autentičnog proročanstva. Isus govori s dubokom jednostavnošću i jasnoćom; Sotona promiče pomutnju.

Neispunjena datirana predviđanja „Upozorenja“ koje se trebalo dogoditi unutar „nekoliko mjeseci“ nakon 31. svibnja 2011. g.

Poruka od 31. svibnja 2011. g. poziva ljude da se pripreme za „Upozorenje“ (Božje „rasvjetljivanje savjesti“, predviđanje koje se može naći i u drugim marijanskim porukama), koje se trebalo dogoditi „kroz nekoliko mjeseci“ nakon 31. svibnja 2011. g.: „Pripremite se sada za ovaj događaj (Upozorenje), jer vam je ostalo samo nekoliko mjeseci da pripremite svoje duše“ (31. svibanj, 2011.). Prorečeni događaj nije se zbio unutar nekoliko mjeseci ili čak godine dana nakon 31. svibnja 2011. g.

Odsutnost autentičnih kršćanskih plodova duhovnog mira, radosti, povjerenja i milosrđa; umjesto njih, manifestacije većeg straha, tjeskobe i prevladavajuće negativnosti

Prizvuci božanske odmazde, gnjeva, pravde i katastrofa koji proizvode strah, temeljne su teme u navodnim riječima Boga Oca i Isusa. Navodne poruke prepune su negativnih opominjućih praznih priča o osuđivanju i sudu u riječima i izričajima koji beskonačno milosrđe i ljubav Oca i Sina ozbiljno prikazuju na krivi način. Primjerice, navodna Isusova poruka tvrdi: „oni od vas koji kažu da slijede Moja Učenja, ali koji žele promijeniti zakone da bi zaboravili čine koji su grešni u Mojim Očima – izlazite sada iz Moje Crkve“. Ili Nebeski Otac navodno govori o slanju duša u pakao gdje će „im se iskopati oči“. Te poruke nisu u kontinuitetu s drugim autentičnim porukama Isusa i Boga Oca.

Čak i kad Isus, Bog Otac i Marija prenose poruke koje uključuju snažne tvrdnje o uvjetnom budućem kažnjavanju i čišćenju (koje su primjerice prisutne u autentičnim porukama Božanskog Milosrđa i Fatime), ove su poruke uvijek prenošene u cjelokupnom tonu i kontekstu mira, ljubavi, ohrabrenja te čak i radosti. Ove prikladne duhovne karakteristike i njima odgovarajući duhovni plodovi sadržajno su odsutni iz navodnih poruka, te se čini da nisu prisutni ni u značajnom broju zagovornika navodnih poruka.

Zaključak

S ovakvim napadnim teološkim i činjeničnim greškama, prisutnima u navodnim porukama „Marije od Božanskog Milosrđa“, postavlja se pitanje kako i zašto ove navodne poruke mogu i dalje imati toliko rašireno čitateljstvo među mnogim katolicima dobre volje, od kojih većina tvrdi da je poslušna crkvenom učiteljstvu, kao i da posjeduje posebnu i istinsku marijansku pobožnost?

Upravo stoga što navodne poruke sadrže neke elemente koje mnogi čitatelji mogu prepoznati kao istinite u vrednovanju suvremenih „znakova vremena“ (vrednovanje na koje poziva Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, br. 4): raširena kriza vjere i morala unutar Katoličke crkve i u cijelom globalnom društvu; besprimjerna globalna ekonomska i društvena kriza; sveprisutni geo-politički konflikti na Bliskom istoku i šire; nečuvene prirodne katastrofe; neposredne mogućnosti uporabe nuklearnog oružja u Sjevernoj Koreji, Iranu, Pakistanu itd.

Prepoznati i priznati povijesna i izazovna vremena u kojima živimo u potpunosti je prihvatljivo, te je, smatram, iskrena i točna ocjena suvremenih „znakova vremena“. Prihvatiti navodne poruke uronjene u teološke zablude i neposluh prema Crkvi – ozbiljna je i opasna pogreška.

Postoji bitna moralna razlika između priznavanja ozbiljnih globalnih pokazatelja koji pozivaju svijet na hitno obraćenje i prema tome prihvaćanje Božjeg beskonačnog milosrđa vjernim odgovaranjem na legitimne nadnaravne poruke Isusa i Marije suvremenom čovječanstvu, koje razumljivo uključuju božanska „upozorenja“, i univerzalna i individualna; i, s druge strane, prihvaćanja i surađivanja s lažnom porukom koja uzurpira autentične suvremene poruke Isusa i Marije te ih naposljetku zagađuje lažnim uputama koje ciljaju ka neposluhu prema papi Franji i legitimnim crkvenim vlastima, odbacivanju klasičnih katoličkih dogmi i prvenstva istinske mistične tradicije Crkve te na koncu potiču strah i tjeskobu kao odgovor na trenutnu globalnu situaciju u svijetu.

Prema mom mišljenju, najveću opasnost u ovoj lažnoj poruci predstavlja navodno opravdanje katolika u stavljanju individualne lažne objave iznad Bogom danog autoriteta sadašnjeg Pape kao Kristovog namjesnika na zemlji.

Ironično, navodna poruka proriče nadolazeću shizmu u Crkvi. To bi moglo postati samoispunjavajuće proročanstvo, sotonski cilj i strategija koja bi djelomično mogla proizlaziti iz nasljedovanja ekstremno opasnih i shizmatskih poruka poput ovih koje širi „Marija od Božanskog milosrđa“.

Smatram da je tijekom našeg suvremenog iskustva izazova i promjena koje trenutno doživljavamo u Crkvi i u svijetu, realistično očekivati čak i lažnije poruke u nadolazećim vremenima – lažne poruke ispremiješane s istinitim sadržajima – a koje služe dijaboličnom cilju odvajanja vjernika od autentičnih crkvenih vlasti i doktrine, kao i od autentičnih poruka Neba za naše doba. Tome se možemo usprotiviti i popraviti stanje samo obnovljenom prisegom poslušnosti našem Svetom Ocu, papi Franji, i svim legitimnim crkvenim vlastima.

Pomolimo se zajedno i žarko za našeg voljenog Svetog Oca, papu Franju; za našu Svetu Katoličku crkvu, za trijumf Božanskog Milosrđa i Bezgrešnog Srca Marijina, kakve nalazimo u suvremenim porukama Isusa i Marije; te za mirno obraćenje i pomirenje navodnih vidioca i svih njihovih pristaša u srcu, poslušnosti i jedinstvu s Crkvom.

dr. sc. Mark Miravalle (profesor teologije i mariologije na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, Ohio)

Zvijezda transfera Intera iz Milana, sa samo 18 godina već je trijumfirao u nogometu, ali unatoč tome i dalje je ministrant. Veliki poklonik Djevice Marije kaže da je molitva njegov izvor.

Foto: www.tuttonews.net

Mateo Kovačić jedan je od velikih talenata čije vrijeme dolazi. Sa samo 18 godina postao je jedno od najjačih pojačanja sezone. Nakon što je poniknuo u Dinamu iz Zagreba, jedne od najboljih hrvatskih momčadi, Inter iz Milana je za tog hrvatskog nogometaša platio čak 15 milijuna eura.

Između njegovih višestrukih kvaliteta, iznad svega sjaji svojim pregledom igre, velikim talentom na sredini terena, demolirajućim zadnjim pasom, velikim njuhom za gol i neslomljivom čvrstom vjerom.

“Moja vjera u Boga čini me još jačim kada se suočim s utakmicama”, kaže Mateo.

Jedno osobito djetinjstvo

Kovačić je rođen 6. svibnja 1994. u Linzu, u Austriji. Tamo su se doselili njegovi roditelji 1991. bježeći od rata iz Kotor Varoši, gradića u kojem su Srbi počinili stravične zločine nad nesrpskim stanovništvom. U Austriji je učinio prve korake u nogometu, odrastao je u katoličkom obrazovanju.

“Bio je mirno, hrabro i jako pobožno dijete. Išao je svake nedjelje na misu”, tako su ga opisali njegovi roditelji. Nije bilo jednostavno, ali Kovačić je već tada privlačio pozornost nekoliko europskih klubova; Juventus, Ajax, Stuttgart – koji je ponudio i zaposlenje njegovim roditeljima, htjeli su mladog nogometaša. Ipak, cijela se obitelj 2007. odlučila vratiti u Hrvatsku.

Ozbiljna kušnja

Nakon dolaska Kovačić se razvio u redovima Dinama iz Zagreba. Iako je imao samo 13 godina, ubrzo je pobudio interes struke i navijača. Bio je unaprijeđen u dvije kategorije stariju ekipu.

No, 2009. godine, sa svojih petnaest godina, pretrpio je veliki udarac. Dvostruki prijelom potkoljenice i fibule i komplicirana operacija udaljili su ga od nogometa na deset mjeseci.
“Oslonio sam se na Isusovu snagu kako bih prebrodio te teške trenutke. Zahvaljujući Njemu definitivno sam se vratio snažniji. To su iskustva od kojih glava postaje još jača.” Tako je zaista i bilo.

Uranjena slava

Samo godinu dana kasnije već je debitirao u prvoj momčadi Dinama, postavši tako najmlađi nogometaš Prve hrvatske nogometne lige. Da stvar bude bolja, 20. studenog na dan svog debija, sa 16 godina i 198 dana, zabio je svoj prvi gol čime je postao najmlađi strijelac u povijesti te lige.

Unatoč svemu tome i logičnoj slavi koju je stekao u svojoj zemlji, Mateo Kovačić i dalje je svakodnevno svjedočio svoju vjeru. Ne samo da je išao svake nedjelje na misu, nego je i nastavio službu ministranta u svojoj župi.

U crkvi je pronašao ljubav

Prijatelji i kolege iz kluba su ga zbog toga zadirkivali, ali kako sam Kovačić kaže: “Nije me bilo briga, nikad mi nije smetalo. Sada se čak i smijem tome…”. Između ostalog jer je baš u crkvi upoznao svoju djevojku koja pjeva u župnom zboru.

Zvučni transfer

Nakon što je “eksplodirao” u Dinamu, Mateo Kovačić je održavao vezu s mnogim najboljim klubovima Europe. Između ostalih i s Real Madridom. U tome mu je bez sumnje pomogla činjenica što ga je njemački dnevnik  Bild proglasio najboljim mladim nogometašem Europe.

Napokon, 31. siječnja odlazi u Inter, koji je morao isplatiti 15 milijuna eura za igrača kojega su neki već počeli uspoređivati s Messijem. Mateo skromno odbacuje takvu usporedbu: “Nemam ni deset posto Messijeva talenta”, te kaže kako “uz Božju pomoć i puno rada mogu postati veliki nogometaš”. Nije čudno čuti takve riječi od tog hrvatskog nogometaša jer je od prvog trenutka od kada je stigao u Italiju bez ustručavanja govorio o svojoj vjeri.

“Nije mi problem izreći kako mi vjera daje snagu i pomaže mi da igram bolje”, kaže Mateo te dodaje da ispod klupske majice obično odjene majicu s Isusovim likom. Zato i ne iznenađuje kada dan uoči Madonninina(1) derbija izjavi da “kada netko vjeruje u Isusa, ne boji se đavla(2), što je nadimak Milana

Često u Međugorju

Kako je u nekoliko navrata i sam istaknuo, kad god može hodočasti u svetište Kraljice Mira u Međugorju. Čak se, kada je dobio Interov poziv, nalazio s momčadi Dinama na pripremama u Međugorju.

“To je za mene nešto uistinu čudesno. Stvarno je lijepo biti ovdje i ponosan sam kada vidim kako smo u Hercegovini uvijek dobro prihvaćeni”, rekao je Kovačić. Igraču koji sanja da postane zvijezda u Europi jasno je da se naprijed mora ići malo-pomalo i to u dobru društvu.

“Pomolim se prije svake utakmice. To mi daje snagu i nadahnuće za igru te spoznaju kako će sve biti u redu. Kao bilo koja normalna osoba imam svoje rane i slabosti, a molitva i vjera pomažu mi da ih prebrodim”, kaže mladi nogometaš.

Televizijska reklama telefonskog operatera Tele2 u kojoj crna ovca pjeva u crkvi izazvala je mnoštvo negativnih reakcija. Mnogi uvrijeđeni vjernici javili su se i na kontakte uredništva našeg portala. Zanimljivo je kako je operater ušao u rizik da njegova reklama bude interpretirana kao teška uvreda vjernicima koji čine veliki dio pretplatnika iste kompanije. Riječ je o poslovnoj politici firme koja riskira poplavu reakcija i mogući gubitak ogromnih novčanih sredstava. Objavljujemo na ovu temu jedan zanimljivi tekst s bloga Toma Blizanac i brat Marko koji kritički analizira samu reklamu i njezin kontekst.

Foto: screenshot YouTube

Možda ste već vidjeli degutantnu reklamu telefonskog operatera Tele2 u kojoj crna ovca pjeva u crkvi, a pri kraju se pojavi čestitka “I sretan Božić i nova godina”. Ako niste, pogledajte je ovdje ili ovdje. Nije neobično da su se mnogi ljudi našli uvrijeđeni reklamom o čemu se možete sami osvjedočiti na Tele2 Facebook stranici ili pak u ovom članku s dnevno.hr. Crni ovan podsjeća na crnog jarca i kad još pjeva, kako ljudi kažu, “s oltara”, javile su se sotonističke konotacije.

S obzirom na to da ni ja ni itko iz moga užeg kruga ne koristimo ovu mobilnu mrežu, mene je zapravo zaintrigirala fraza “s oltara” koju sam pročitao u komentarima. Jer, ako imalo bolje pogledate, vidjet ćete da središnju poziciju u videu zauzima poprilično neugledan ambon. Vrlo nelogično. Sklopljeno s izgledom crkve, ljudi i produkcijskom kvalitetom, zaključio sam da je ovo vjerojatno samo hrvatska verzija reklame.

I nisam se prevario. Original prikazuje, po mom sudu, još odvratniju scenu “krštenja” janjeta, dakle očito izrugivanje sa sakramentom. Ambon je u hrvatskoj verziji zamijenio krstionicu, a izgubila se “poanta”, tj. težište radnje se potpuno prebacilo na, da se priprosto izrazim, sotonu koji pjeva u svetištu. Navodno je izvorna reklama emitirana isti dan 2012. g. kada je krštena švedska princeza Estelle. Jako profinjeno, nema što. Moram priznati da ne pratim reklame, a posebno ne s tim antipatičnim ovnom Gregorom/Frankom, ali možda se pitate kako je crna ovca dobila bijelo janje. Jake snage marketinga odgovorile su i na to pitanje. Kao i svakom drugom pametnom zapadnjaku, dovoljno mu je otići u Kinu, Indiju ili gdjegod i naručiti bebu po mjeri. Usput naiđoh na još jedno Tele2 izrugivanje, ovaj put sa sakramentom ispovijedi. I primijetite da, kao i u reklami s krštenjem, scenarist vrlo dobro zna što su bitna obilježja sakramenata, pa gotovo sigurno i cilja na to da se s njima sprda.

Ništa novo i neviđeno, zapravo me više iznenadilo što su u hrvatskoj reklami na kraju čestitali “sretan Božić”, a ne “sretne blagdane”. Pretpostavljam da su htjeli biti potpuno sigurni da gledatelji znaju kome je namijenjen njihov žalac. A opet, možda je i to bila zabuna jer tko bi u studenom 2013. čestitao (na ne baš jasnom hrvatskom) novu 2013. godinu.

Za kraj, da se malo poigram s Tele2 sloganom, ne znam jesu li rođeni da budu jeftini (born to be cheap), ali sigurno su spremni obezvrijediti (cheapen) ono što drugima puno znači.

http://www.youtube.com/watch?v=jT1HRirmDlY