Crkva i Hrvati...

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2013.
Poruka: 1.962
26. studenog 2013. u 18:14
sky00 je napisao/la:
Vladimire pročitaš li ti sve ove članke ili? Ja nemam ništa protiv da ih lijepi iaoko meni samom to nikad ne bi palo na pamet. Mislim da bi bilo bolje da zalijepi neki članak pa napiše svoj osvrt o tome pa možda i zaintrigira nekoga za dijalog. Ovako se osjećam kao ponekad za vrijeme propovijedi kad svećenik nije nešto zanimljiv pa uspava pola crkve.
Vidi cijeli citat


Pa bilo bi lijepo pokrenut dijalog o nekoj temi iz područja religije,ali je to pomalo teško na ovom forumu gdje ne postoji moderacija da se uklone vrijeđanja,gluposti i nepotrebne upadice. Ovako je to vrlo teško. Zalijepin članke koji su mi zanimljivi pa netko pročita,a netko ne,mislin da nikome to ne smeta,a onome kome je to neinteresantno samo preskoči.Obično se dolaze bunit na ovoj temi radi toga ateisti,a njih bi to tribalo interesirat ko mene tema o Medvešćaku. Ali očito im vrag neda mira...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 04.05.2006.
Poruka: 13.358
26. studenog 2013. u 22:44
Za mog prijatelja Vladimira 

 

http://www.youtube.com/watch?v=hcy40pvGIGQ

 

dajmituprijavuvecjednom
dajmituprijavuvecjednom
Dokazano ovisan
Pristupio: 01.06.2010.
Poruka: 11.179
26. studenog 2013. u 22:50
I'm not mean, you're just a sissy.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2013.
Poruka: 1.962
27. studenog 2013. u 10:32
Sky00-Je sad shvaćaš o čemu ti govorin?

27. STUDENOGA - Sv. Maksim, Sv. Severin, Sveti VIRGILIJE IZ SALZBURGA, biskup (700.-784)

Sveti Virgilije je bio rodjeni Irac. Rodio se oko 700.god. Odgojen i izobrazen u jednoj opatiji. Godine 743. u njemu se probudila velika zelja da bude misionar, te je iste godine napustio svoj rodni otok da "Kristu za ljubav" zapocne dugo misijsko putovanje po europskim zemljama. Navijestao je Evandjelje najprije u Francuskoj, pa zatim u Bavarskoj, Koruskoj, Ztajarskoj i Panoniji. Nakon smrti sv. Bonifacija, apostola NJemacke, bio je god. 755., posvecen za biskupa u Salzburgu, u danasnjoj Austriji.

Virgilije kao covjek veoma velike kulture bio je jedan od najodlicnijih ucenih ljudi svoga vremena. Toliko je bio upucen i sto bismo rekli "kod kuce" u znanostima matematike da su ga nazvali 'Geometar'. Bio je tvorac 'teorije antipoda', koja se sastojala u misljenju da nasuprot nasem svijetu postoji jedan drugi svijet s drugim ljudima, drugim suncem i mjesecom. Papa Zaharije oznacio je njegovu teoriju kao naopakom. Virgilije nakon toga u svoj poniznosti srca napusta svoju kozmolosku raspravu, te se s jos vecim zarom daje na ponovno i bolje organiziranje zivota i rada svoje biskupije. Osnovao je nekoliko benediktinskih samostana koji su postali vazna i ziva sredista duhovnog zivota i kulture. Medju tim samostanima i onaj je San Candido u juznom Tirolu.

Krepost i ucenost svetog Virgilija dostojno je proslavio u jednoj poemi glasovitiAlcuin. Ta je poema na srecu sacuvana do danas. Svetac je umro u svom biskupskom sjedistu u Salsburgu, na danasnji dan 27. studenoga 784.g., a sahranjen je u katedrali.
Iz njegove djelatnosti jos je vazno spomenuti da je zacetnik prve katedrale u Salzburgu, kamo je god. 774. prenio relikvije svetog Ruperta, prvog biskupa toga sjedista.

randy marsh
randy marsh
Mali dioničar
Pristupio: 29.05.2011.
Poruka: 9.679
27. studenog 2013. u 19:02
ne zna se šta je gore, religijski fanatici ili dokoni internet zeitgeistovci
...jedna po jedna prsnu pod nogom!
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2013.
Poruka: 1.962
27. studenog 2013. u 19:09

Moja ovisnost o pornografiji

17
Print Friendly
 
Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Sredinom 90-ih počeli smo puno slušati o toj novoj stvari zvanoj “internet” koja je mogla odgovoriti na sva dubokoumna pitanja ljudske vrste. Otprilike u isto vrijeme sam ja ušao u pubertet i počeo pokunjen provoditi vrijeme razmišljajući o stoljetnoj zagonetci kako točno žene izgledaju ispod odjeće.

Jasno, u jednom trenutku sam zbrojio dva i dva i utipkao prikladne ključne riječi u prahistorijsku verziju Googla i dobio spektakularne rezultate. Za sada je dobro i da je to stalo na tome, eksperiment je možda mogao biti i dovoljno nevin. Ali, postojala je i kvaka. Kao i većina drugih koji su se igrali voajera s pornografijom, otkrio sam da moja znatiželja nije zadovoljena. Posve suprotno od toga. Samo sam saznao kako ta jedna žena izgleda. Ali što je sa svima ostalima? Očito, trebao sam pogledati još nekoliko primjera. I tako se stvorila ovisnost.

Kroz sljedećih desetak godina vodio sam ponekad i očajničku bitku s tim vragom – jer to jest vrag – s povremenim uspjesima, ali s puno više neuspjeha nego što ih se sjećam. Ali zbog strpljenja divnih roditelja, utjecaja izuzetne žene koja je sada moja supruga i ponovo oživljenog odnosa s milosrdnim Bogom, zadrhtim kad pomislim kojim me je to tamnim putevima moglo odvesti.

Priznajem da mi nije lako dati ovo priznanje. Najambiciozniji evangelisti seksualne revolucije često tvrde da je rješenje za sram i krivnju govoriti o seksu otvorenije i ležernije, isto kao što bi mogli govoriti o vremenskim prilikama ili našem zdravlju. I nema veze što nitko nije uvjeren u to jer u srcu naših srca mi znamo da seks nije vremenska prilika, on nije naše zdravlje – već da je on nešto neizmjerno drugačije, snažnije, ljepše, i da nema tog čavrljanja o njemu koje će ikada potpuno umrtviti taj osjećaj srama koji se javlja od njegove zloupotrebe u naše vlastite sebične svrhe. Kako god je servirali, pornografska navika je pokvarena stvar.

Ali, u laži postoji zrno istine. Sram, kada se ukopa u našoj psihi, može postati poput crva u jabuci, izjedajući nas iznutra. Kroz dugi niz godina sam vjerovao da sam bio potpuno sâm u ovoj bitci, da sam bio jedan primjerak rijetke vrste zlog dobra-ni-za-što koji je bio posve omamljen ovim zabranjenim voćem. Tek puno kasnije sam shvatio da sam bio tek jedan od milijuna pripadnika moje generacije koji su nehotice naletjeli na čarobnu lampu i dozvali zlog duha koji ima moć dati nam naše najskrovitije maštarije i koji ne traži ništa zauzvrat osim naše nevinosti, našeg samopoštovanja, naše slobode i naše sreće.

Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like 

Svi poznajemo brojke pa ću spomenuti samo par njih: da je trenutno prosječna dob izloženosti tvrdoj pornografiji 11 godina; da je oko 25% svih internetskih pretraga o pornografiji; da u jednom prosječnom mjesecu 70% muškaraca u dobi 18 – 24 godine posjećuje pornografske internetske stranice; da se događa astronomski porast u broju ženskih korisnika pornografije.

Ove statistike sugeriraju da moja priča nije iznimna. Štoviše, one sugeriraju da je to ista priča koju dijele mnogi, čak i većina mojih kolega. To je pravilo. Iz tog razloga bi me neki mogli optužiti za pretjerivanje, ističući da ono što sam ja nazvao mojom „ovisnošću“ nije ništa gore od onog kroz što su mnogi moji prijatelji i članovi obitelji prošli i da je to normalan dio tinejdžerske dobi. To je u određenom smislu istina ako „normalnim“ smatrate ono što radi većina ljudi. Ali, pod broj jedan, to nije normalno iz povijesne perspektive. Svaki tinejdžer u povijesti je morao prihvatiti svoju seksualnost i neki su to napravili s više, a neki s manje uspjeha. Ali samo je mali dio tinejdžera ikad bio suočen s izazovom razvoja zdrave seksualnosti dok se utapao u moru pornografije. Doista, u cijeloj povijesti svijeta, ne postoji prethodnik onome čega smo mi sada svjedoci – spremna dostupnost eksplicitne, tvrde pornografije na zahtjev, u privatnosti, čak i za djecu.

I, pod broj dva, nije „normalno“ u smislu da je zdravo ili „bezopasno“. Pornografija više nije Playboy. Pornografija dostupna na internetu, ono što vaš prosječni tinejdžer gleda, je „tvrda“ na način koji starije generacije jednostavno ne mogu razumjeti. Puna je nemoralnih i nasilnih perverzija koje nemaju ništa zajedničko sa zdravom seksualnosti, dok je čak pitomija „erotika“ puna eksplicitnih opisa seksa koji su nerealni i štetni. A zahvaljujući videu visoke rezolucije, kao i bolno lakom pristupu, ova nova pornografija jako izaziva ovisnost, naročito kod neformirane adolescentske psihe. Govorim tako empatično jer sam se od tada popeo na jasniji vidikovac i mogu gledati unatrag u ono što sam vidio s određenom objektivnošću. I užasava me to što vidim. Iako sam se, Bogu hvala, do određene mjere oslobodio pornografije, sada vidim kako mi je duboko trovala maštu i kako je na mnoge načine opljačkala moju adolescenciju, a mogla mi je i vrlo lako opljačkati i zrelost.

A problem se samo pogoršava. S činjenicom da nam se internet uvlači čak i u naše džepove uz pomoć naših pametnih telefona i uz činjenicu da se širi našom popularnom kulturom, postalo je sve teže i teže prikriti zvuk sirene za uzbunu.

Tišina je fatalna u takvoj atmosferi. Moja generacija i generacija koja upravo ulazi u adolescenciju si ne mogu priuštiti primati informacije o seksu isključivo od onih koji se trude profitirati od njihove ovisnosti. A kada ovisnost napadne, ne mogu si priuštiti osjećaj da se bore protiv toga sami ili, čak i gore, postati žrtvom laži da nema borbe, da je pornografija „normalna“, čak i „zdrava“.

I tako, mi koji smo se s njom borili i borimo se moramo odbaciti prirodni sram koji okružuje sve seksualne stvari i govoriti glasnije: ne, kako što se pornografi možda nadaju, da normaliziramo našu ovisnost ili je racionaliziramo, već da pružimo ohrabrenje jedni drugima i posvjedočimo tu istinu: da je pornografija kuga naše generacije, vrag u našim venama i da nad njom treba izvršiti egzorcizam prije nego dođe do našeg srca i uništi našu sposobnost za ljubav jednom zauvijek.

John Jalsevac | Life Site News

Prijevod: S.Š./Bitno.net

*ovo je prvi dio petodijelne serije članaka o pornografiji

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2013.
Poruka: 1.962
27. studenog 2013. u 19:10

Pornografija: vrag ili anđeo?

6
Print Friendly
 
Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Koliko god se to činilo čudnim, mnogi naši moderni seksualni edukatori vjeruju da je uporaba pornografije jednostavno prirodni dio zdravog razvoja adolescentske seksualnosti i da je štetna samo u slučajevima u kojima se navika upliće u sposobnost korisnika da obavlja njegove ili njene dnevne aktivnosti. Pornografija je, s obzirom na to gledište, u najgorem slučaju nestašan ali obično „neškodljiv“ duh, ili je u najboljem slučaj anđeo.

Jednom sam pročitao članak o pornografiji ispod kojeg su stotine ljudi napisale komentar. Jedan mladić je priznao da ima više stotina gigabajta lezbijske pornografije na svom računalu, ali je uvjeravao čitatelje svog komentara da se njegov stav prema ženama nije promijenio i da se u stvarnom životu prema njima uvijek odnosi s poštovanjem. Njegov komentar je bio samo najekstremniji od mnogih s istim učinkom: tvrdeći da je pornografija isključivo privatna stvar i ako je se drži u njenim prikladnim granicama nije ni više ni manje štetna od toga da se tu i tamo popije gin tonic.

Ovaj argument oko sebe ima jednu auru razuma ako prihvatite njegovu pozadinsku tvrdnju: naime, da je svrha života dobiti što više zadovoljstva dok pri tom drugima činite što manje zla. Ali to se pokaže kao potpuna glupost u trenutku kada odbacite tu tvrdnju i prihvatite natjecateljski svjetonazor, a taj je da je svrha života naučiti voljeti. Dozvolite da vam objasnim.

Postoje neki kritičari pornografije koji će odmah citirati slučajeve serijskih ubojica i silovatelja koji su bili ovisnici o pornografiji. Oni će popratiti svoj mračni popis sa strašnim upozorenjima da je samo pitanje vremena kada će korisnici pornografije početi „provoditi“ ono što su vidjeli. To nije u potpunosti krivi pristup. Napokon, ima određenog smisla u tome da bi većina nehumanih kriminalaca bila potpuno uronjena u nešto što u osnovi dehumanizira druge. I zasigurno postoje solidni dokazi da u nekim slučajevima postoji stvarna opasnost od „provođenja u djelo“ što je vjerojatno razlog zašto, na primjer, vidimo porast u izvješćima o mladima koji provode spolne činove jedni na drugima, povećane pritužbe od strane žena da njihovi mladići ili muževi traže od njih da rade stvari u spavaćoj sobi koje one smatraju prirodno odbojnima, te među mladima raširenu praksu razmjene seksualno eksplicitnih sadržaja i poruka mobitelima.

Ali, oba ova argumenta imaju istu temeljnu slabost: stavljaju naglasak na granične poteze na koje pornografija može navesti neke ljude. A većina korisnika pornografije bi na to odgovorila: „Pa, ja nemam nikakvu želju ni silovati ni ubiti nepoznate žene,“ i time će sebe smjestiti izvan dosega argumenta. Ista slabost se do manje mjere odnosi na argument da pornografija vodi do ovisnosti, s obzirom na to da postoje i muškarci i žene koji pornografiju gledaju povremeno i koji ne smatraju da se par sati koje vikendom na to potroše upliću u njihovu sposobnost da funkcioniraju kao razumni članovi društva.

Da bismo doista pokazali zašto je pornografija tako štetna moramo otići dalje od toga, do korijena problema koji je jednostavno ovo: pornografija je uvijek i svugdje, u svakom pojedinom slučaju i bez iznimke, duboka korupcija istinskog značenja i ljepote seksa i svaki minut potrošen na njeno gledanje omalovažava njenog korisnika, bez obzira koliko se čini da je njegova navika „pod kontrolom“. Problem nije u tome da pornografija može uzrokovati da neki korisnici rade perverzne ili nasilne radnje (iako u nekim slučajevima to može biti problem), već da je ona sama po sebi jedan perverzan i nasilan oblik zabave.*

Prvenstveno, ne možemo ignorirati sve što znamo o stvarima koje se događaju oko pornografije – zlostavljanje, prisila, droge, bolesti i nasilje. Donny Pauling, bivši uspješan Playboyev urednik pornografije koji je nakon obraćenja napustio posao mi je jednom rekao, nakon što sam ga pitao bori li se još s ovisnošću o pornografiji: „Nema ničega privlačnog u djevojci sklupčanoj u kutu koja siše svoj palac jer joj je um posve ometen time što radi.“ Drugim riječima, kada Pauling vidi pornografiju, on ne vidi fino zapakiranu fantaziju, već truli okvir onoga na čemu počiva: na uništenim životima, uništenim snovima i uništenim tijelima.

Ali čak nas i ovaj argument krivo navodi. Pornografija nije perverzna i nasilna čisto zato jer je njena industrija eksploatacijska. Eksploatacija je čisto logičan ishod činjenice da pornografija oduzima ono što bi trebalo ujedinjavati dvoje ljudi u prekrasnoj, intimnoj, nesebičnoj vezi ljubavi i pretvara je u sebičnu transakciju u kojoj jedna osoba iskorištava tijelo druge osobe za užitak bez ikakvog interesa prema upoznavanju druge osobe kao stvarne osobe ili čak razmatranja pitanja njene ili njegove dobrobiti. Ispravnim prakticiranjem seksa osoba izlazi iz same sebe. Zbog pornografije se povlači u sebe. Seks ujedinjuje. Pornografija razdvaja.

Problem s ovim argumentom je taj da je ponešto apstraktan i zato ću reći ovo: oni koji tvrde da im njihova pornografska navika nije utjecala na život ili na način na koji gledaju na svijet na bilo koji negativan način zapravo nisu nikad stvarno iskusili što seks ili svijet mogu stvarno biti. Jedini razlog zbog kojeg misle da pornografija nije na njih utjecala je taj što se ne mogu sjetiti kako je to bilo kad im mašta nije bila toliko preplavljena pornografijom. Drugim riječima, u ropstvu su toliko dugo da su zaboravili kako je to biti slobodan.

U mom slučaju, iako nikad nisam mislio da je pornografija išta više od neželjenog kamena oko mog vrata, moje gađenje prema njoj je eksponencijalno raslo nakon što sam se oženio. Do tada, što sam naučio teoretski iz knjiga, prekrasnu istinu o stvarnom značenju seksa, je bilo u ratu s onim što sam o seksu naučio iz pornografije. Ali, u braku sam stvarno shvatio, po prvi put, da postoji ogromna razlika između samotnog, sebičnog i često nasilnog svijeta pornografije i svijeta u kojem su muškarac i žena izraz svoje ljubavi i predanosti jedno drugome i u kojem (kako je temeljna biološka činjenica postala tako kontra-intuitivna?) njihovo jedinstvo ima nevjerojatnu sposobnost da donese na svijet jedno posve novo ljudsko biće.

Unatoč svojoj pažljivo konstruiranoj priči zamišljenoj da zadovolji svaku maštu i fetiš, unatoč svojoj rasvjeti za raspoloženje i glazbi i kostimima i pažljivo odabranom kutu snimanja, unatoč svim svojim predstavljanjima higijenski čistog usputnog seksa slobodnog od ikakvih strahova od bolesti ili trudnoće i unatoč svim svojim glumcima i glumicama „poboljšnih“ airbrush tehnologijom, pornografija nikad neće biti niti tisućiti dio lijepa poput prave stvari. Jer laž, koliko god skockana bila, nikad nije ni lijepa ni uvjerljiva poput istine.

Na kraju, naravno, pokazalo se da su proroci propasti pornografije bili u pravu. Laž će, čak i ako se ne govori naglas, uvijek činiti zlo, čak i ako se radi samo o osobi koja o laži razmišlja. Ne, neće svaki korisnik pornografije postati silovatelj. Neće svaki korisnik pornografije svojom ovisnošću uništiti svoj život i brak. Neće svaki korisnik pornografije slijediti iskušenje da istraži njene najekstremnije dijelove završavajući u mračnijim i zloglasnijim područjima svijeta pornografije.

Ali ono što će svaki korisnik pornografije neizbježno izgubiti, do manje ili veće mjere, jest njegova ili njena sposobnost za ljubav.

Mislim da iz tog razloga mi sada živimo u svijetu u kojem su mladi muškarci i žene sve nesposobniji ostati u dugoročnim vezama, posvećeni svojim partnerima. Tu je norma seks za jednu noć. U tom svijetu je postotak razvoda braka astronomski visok, s većinom sudskih slučajeva razvoda koji citiraju pornografiju kao faktor koji je prilično doprinio. U tom svijetu se sve više i više muškaraca i žena uopće ne trude vjenčati već žive zajedno s jednim, pa onda drugim partnerom – uzalud tražeći onoga koji im može dati sve, a da ne traži ništa zauzvrat. U tom svijetu sve više muškaraca otkriva nedostatak zadovoljstva stvarnim ženama i umjesto toga preferiraju se zabavljati sa svojom omiljenom porno zvijezdom koja čak ni ne zahtijeva svoj vlastiti orgazam, a kamoli ljubav zauzvrat. U tom svijetu su mnoge žene prestale vjerovati i u najmanju mogućnost „prave ljubavi“, jer sve što su ikada upoznale jest tjelesno udvaranje koje je samo u najboljim slučajevima „maskirano“ u ljubav.

Ova lista je samo zagrebala po površini jer, iako se može činiti ekstremnim, pornografija predstavlja opasnost i samim strukturama civilizacije koja funkcionira. Načelno, pornografija navikava ljude da uzimaju, a da im pri tom ne pada na pamet da daju. Navikava ljude da na druge gledaju kao na jednostavne strojeve za užitak, a ne kao na nama jednaka ljudska bića koja bismo voljeli. Načelno, to je sjekira postavljena na sami korijen društva. I s cijelim gradovima ljudi sada navučenih na pornografiju teško je pretjerati u opisu kompleksnih načina na koje pornografija mijenja srca naših građana, a kasnije i naše civilizacije.

* Naravno, pobornici pornografije se neće složiti s mojom potpunom osudom pornografije u cijelosti. I dok se držim tog stava, dozvolite mi da predvidim prigovor i razjasnim da ja vjerujem da postoje velike razlike između različitih vrsta pornografije. Neke su bolje, a neke lošije. Postoje neki koji će se složiti da su eksplicitni oblici pornografije štetni, ali tvrde da oblici erotike koji naglašavaju romantiku i vezu ne samo da nisu štetni već mogu biti i vrlo zdravi za održavanje veze. Dok se ja slažem da takva pornografija može biti manje štetna od pornografije koja prikazuje nasilje ili druge oblike iskorištavanja ili „ekstremnih“ spolnih činova, meni se čini očitim da je dugoročno vrlo štetna zbog gore navedenih razloga. Pojam o tome da promatranje i maštanje o drugim ljudima koji se seksaju može legitimno pomoći ljudima da se zbliže s bračnim drugom ili partnerom/-icom ili im pomoći da sazru kao osobe je jednostavno samo po sebi kontradiktornost.

John Jalsevac | LifeSiteNews

Za bitno.net prevela S. B.

*ovo je drugi dio petodijelne serije članaka o pornografiji

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2013.
Poruka: 1.962
27. studenog 2013. u 20:44
Predivna ljudska priča koja bi trebala dotaknut i zagovornike ubojstva abortusa                                   http://www.bitno.net/vjera/svijet-ganut-primjerom-herojske-majke-koja-je-dala-zivot-za-djecu-idem-u-nebo-a-ti-ostani-s-tatom-od-tamo-cu-moliti-za-vas/ 
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2013.
Poruka: 1.962
28. studenog 2013. u 09:17
28. STUDENOGA - Sveta KATARINE LABOURE, redovnica (1806.-1876.)

Sv. Katarina rodila se 2. svibnja 1806. godine u malenom selu Fein-les-Moutiersu u biskupiji Dijon u Francuskoj,a krstena odmah drugi dan, na blagdan Nasasca sv. Kriza. Roditelji su joj bili pobozni i ugledni. Doista, kriz nije dugo cekao da pohodi Marijinu odabranicu. U svojoj devetoj godini zivota izgubila je majku i tada se izrucila Djevici Mariji. Jedanaestero djece place za svojom dobrom majkom, koja je bila radost njihova doma.
Mala Katarina, plavokosa djevojcica, isplakavsi svoje suze okupi ozaloscenu bracu i sestre oko kipa Blazene Djevice Marije, koju su djeca po uzoru majke osobito voljela, ovije svoje rucice oko dragog lika i uzdahne: "Odsada, Ti budi nasa Majka".
Presveta Djevica gledajuci jedanaestero sirocica oko Sebe, prihvatila je ozbiljno ovu molbu.
Katarina raste u tisini seoskog doma i obavlja sve kucne i poljske poslove. U svakidasnjem krutom zivotu postoje za Katarinu i osobito radosni trenuci andjeoskog pozdravljenja, kada sklopljenih ruku smijeseci se gleda u nebo, odakle je promatraju dvije majke i s ljubavlju bdiju nad njima.

Jedne noci u svojoj 16. ili 17. godini imala je neobican san. Vidjela je starog svecenika uz krevet jednog bolesnika, a njegovo lice je sjalo nadnaravnom svjetloscu i cinilo joj se da stoji kao bolnicarka uz bolesnikov krevet. Svecenikov pogled zaustavi se na njoj i kao da cuje rijeci: "Kceri moja, jednog dana doci ces i ti k meni; dragi Bog ima jedan plan s tobom, ne zaboravi to". Kada se probudila, osjetila je u srcu snaznu zelju da se posveti Bogu.
Otac se protivio toj njenoj zelji, jer je vec starija kcerka bila redovnica, pa nije zelio da "izgubi" i Katarinu. Godinu dana prozivljavala je muku i neizvjesnost izmedju Bozjeg poziva i oceve zabrane. Kad je jednom prilikom posjetila samostan Sestara milosrdnica, ugledala je sliku svecenika, kojeg je vidjela u snu. Pitala je jednu sestru: "Tko je taj svetc?"
"Sveti Vinko Paulski, utemeljitelj naseg reda", odgovorila je sestra. U njenoj dusi upalilo se novo svijetlo. Bilo joj je jasno da je to kuca u kojoj je ceka Gospodin. I zaista, ubrzo se i otac promijenio, shvatio je njenu bol i rekao: "Kceri, cini sto hoces, samo budi sretna."
Odmah nakon oceva pristanka, 21. travnja 1830. g. usla je u samostan Sestara milosrdnica u Parizu, i zapocela novicijat. Nisu na njoj pronasli nista izvanredno, ali njeno lice sracilo je vedrinom i unutarnjim sjajem, pa je svatko mogao primijetiti da u toj dusi boravi Bog.
Jednog dana ukazao joj se Vinko s plamenim srcem, koje se pretvorilo u blistavu svjetlost i krvavi sjaj. I tada zacuje glas, da ce djelo ljubavi Sestara milosrdnica postati svjetlost mira u jednom krvavom ratu. Zbunjena ovim ukazanjem, Katarina je sve rekla svome ispovjedniku. Odgovor je bio da je to plod njene maste i neka sve to sto prije zaboravi. Katarina je obecala da ce pokusati.

Dne 27. studenoga 1830.g. direktorica novicijata odrzala je pouku o poboznosti prema svetima i prema Presvetoj Djevici. To je uvecalo ceznju sestre Katarine da vidi svoju nebesku Majku. Kada je posla na pocinak, preporucila se sv. Vinku Paulskom i svom andjelu cuvaru, uvjerena da ce biti uslisana. Oko jedanaest i pol zacu kako ju netko tri puta zvao po imenu. Ona otvori zastor sa strane odakle je dolazio glas i ugleda sasvim bijelo obuceno dijete, izvanredne ljepote. Moglo je imati oko cetiri i po godine. Iz negove plave glavice, i iz citave njegove osobe izlazile su zrake sto su rasvjetljavale sve unaokolo. "Dodji"-rece, "dodji u kapelu, Presveta Djevica te ceka!" "Ali"_ mislila je Katarina koja je spavala u velikoj spavaonici, "oni ce me cuti, oni ce me otkriti!" - "Ne boj se", rece dijete, odgovarajuci njenim mislima, jedanaest je i po sati, svi spavaju; ja cu te pratiti!" Sestra Katarina brzo se obuce i podje za svojim svijetlim vodjom koji joj uvijek ide s lijeve strane.
U kapeli je vladala takva svjetlost, kao da je polnocka. Zacuje sustanje haljine, zatim ugleda Presvetu Djevicu kako se duboko poklonila pred Tabernakulom, a potom sjede u duboki naslonjac. S velikim povjerenjem prisla je Katarina Nebeskoj Majci i stavila svoje drhtave ruke na njena koljena, koja su nekada drzala dijete Isusa. Bio je to najljepsi trenutak u njenom zivotu.
Tada je progovorila Djevica Marija, licem punim bola:
"Dijete moje, vrijeme je zlo, velika ce nevolja doci na Francusku i citav svijet bit ce pogodjen nevoljama svake vrste, ali dodjite na podnozje oltara. Tu cu obilno dijeliti milost onima koji za nju budu s pouzdanjem molili. Ne bojte se, necu vas ostaviti u ovim teskim kusnjama. Bit ce mnogo zrtava medju svecenicima, a sam nadbiskup bit ce osudjen na smrt. Kceri moja, Kriz ce biti prezren, gazit ce ga nogama, probost ce opet Srce moga Sina, a ulicama ce poteci krv!"
Dok je slusala ove rijeci, vidjela je Katarina gorke suze koje su tekle niz obraze Presvete Majke. Shvatila je da ce se sve to dogoditi u slijedecih 40 godina. Nakon izgovorenih rijeci Presveta Djevica je ustala i otisla, a svjetlost u kapelici je polako nestajala.
Drugo jutro rekla je sve svom strogom ispovjedniku pateru Aladelu. "To su samo vase uobrazilje!"_ bio je odgovor svecenika, koji nije htio prebrzo povjerovati. Dogadjaji u svijetu ubrzo su se poceli odvijati tijekom koji je Majka predskazala. 

Od rujna 1830. do rujna 1831. g., Djevica se Katarini ukazala barem pet puta, ali je najznacajnije ono ukazanje od 27. studenoga 1830. godine. Sestra Katarina ovako je svjedocila o tim pojavama:
"To je bilo 27. studenoga 1830.g. u subotu pred nedjeljom Adventa. Bila sam uvjerena da cu vidjeti Presvetu Djevicu.....zivjela sam u nadi. U pet i po navecer, nekoliko trenutaka prije pocetka meditacije, u velikoj tisini, ucini mi se da dolazi neki sum od tribine, s onu strane gdje je bila slika sv. Josipa, sum poput sustanje svile.
Pogledavsi onamo, primjetih Presvetu Djevicu u visini slike sv. Josipa. Bijase uspravna; srednjeg stasa, u dugoj haljini od bijele svile, s ravnim rukavima, s bijelim velom, koji joj pokriva glavu i doseze sa svake strane do glezanja. Nogama se oslanjala na jednu bijelu kuglu, zapravo bila je to polukugla, ili mi se bar ukazalo pola kugle; pod nogama joj je bila zmija, zelenkaste boje sa zutim mrljama; osim toga, Ona je u rukama drzala kuglu koja je predstavljala globus, a ruke je drzala u visini zeluca, na jedan blagi nacin; oci su joj bile jedno vrijeme okrenute prema nebu, a onda opet spustene. Njezina pojava bijase divna, i ja je ne mogu opisati.
Kada je globus isceznuo, Presveta Djevica je rasirila ruke. Primjetih prstenje na Njezinim rukama; na svakom prstu su bila po tri prstena. Zrake sve ljepsa jedna od druge izbijale su iz tih kamena. U trenutku, dok sam je promatrala, Presveta Djevica spusti pogled i zagleda se u me. Zacuh glas, koji mi rece ove rijeci: "Ova kugla koju vidis predstavlja cijeli svijet, osobito Francusku i svaku pojedinu dusu, a zrake oznacavaju milosti koje Ja dijelim svima koji se za njih mole. U tom trenutku.....stvori se jedna slika oko Presvete Djevice, pomalo ovalna, na kojoj bijahu napisane ove rijeci u polukrugu, polazeci od njezine desne ruke, pa nad Njezinom glavom i zavrsavajuci u visini Njezine lijeve ruke: "O MARIJO, BEZ GRIJEHA ZACETA, MOLI ZA NAS, KOJI SE TEBI UTJECEMO" - pisalo je to zlatnim slovima. Tada zacuh jedan glas, koji mi rece: "Ucini, ucini da se iskuje medalja po ovom modelu; svi oni koji je budu nosili s blagoslovom i koji pobozno budu molili ovu kratku molitvu, noseci medaljicu o vratu, primit ce velike milosti: milosti ce biti obilne za one osobe koje je budu nosile s povjerenjem."
Za trenutak ucini mi se da se slika okrenula. Na drugoj strani medalje vidjeh monogram Presvete Djevice nacinjen od znaka M, dva srca, Isusa i Marije, koje sam razlikovala jer je jedno bilo okruzeno krunom od trnja, a drugo probodeno macem. Oko medalje bila je kruna od dvanaest zvijezda.
Tada je ukazanje nestalo. Novo oruzje protiv Sotone dano je svijetu: CUDOTVORNA MEDALJICA. Ona je tako nazvana jer se fantasticnom brzinom pocela siriti po svijetu i uskoro su se mogla utvrditi njezina cudotvorna djelovanja; zabiljezena su brojna ozdravljenja i obracenja. Dvije godine poslije ukazanja medaljica je bila iskovana; veliku pomoc ukazao joj je i misijski svecenik Aladel. Duhoni vodja sestre Katarine, Aladel imao je jos jednu misiju. God. 1876. sestra Katarina mu je pisala:
"Jednoga dana, ja se sjecam da sam kazala: Presveta Djevica zeli od vas jos jednu misiju; vi cete biti osnivac i upravitelj bratovstine Djece Marijine, kojoj ce Presveta Djevica udijeliti mnoge milosti. Dobit ce se oprosti, djeca ce imati veliku utjehu; bit ce mnogo svecanosti, mjesec svibanj ce se svuda svecano slaviti uz veliki sjaj. Tako ce biti i u mjesecu sv. Josipa; bit ce mnogo poboznosti; velika ce biti zastita Josipa. Bit ce i velika poboznost prema Presvetom Srcu.
Kad je zavrsila novicijat, sestra Katarina je svoju ljubav dijelila u starackom domu u Engheimu blizu Pariza. Tu je ostala do kraja zivota; posvetila se njegovanju staraca s posebnom ljubavlju, pozrtvovnoscu i strpljivoscu. Nemoguce je prenaglasiti njezinu silnu ljubav prema Blazenoj Djevici. Cijelog zivota iskazivala joj je srcanu zahvalnost za one trenutke koje je prozivljavala gledajuci je licem u lice.
Sv. Katarina je bila tako ponizna da sve do njezine smrti, to jest 46 godina, nitko nije znao da joj se ukazala Blazena Djevica i preko nje poslala svijetu Cudotvornu medaljicu.
Umrla je 31. prosinca 1876.god. Blazenom je proglasena 28. svibnja 1933., a svetom 27. srpnja 1947. godine.

Godine 1933. po nalogu Svete Kongregacije za obrede, trebalo je ekshumirati dragocjene ostatke svetice. Iskapanje tijela svete Katarine bilo je 21. ozujka 1933.g., u prisutnosti kardinala Verdiera, tadasnjeg pariskog nadbiskupa. Bio je to trenutak potresenosti. Na veliko cudjenje lijecnika, svecenika i nekih prisutnih sestara, pronasli su njezino sveto tijelo potpuno sacuvano, cak su i njezine oci zadrzale svoju plavu boju; te oci koje su tako cesto gledale Majku Bozju. 
Smrt je postedjela i haljine toga djevicanskog tijela, cije su sklopljene ruke preko dva sata pocivale na koljenima Bezgrijesne Djevice. Proljetna suncana zraka tajanstveno je osvjetljavala tu sliku. Doista, to je bilo misticno proljece zarucnice u Pjesmi nad pjesmama, koje se je sjedinilo s proljecem zemlje:
"Cvijece se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dodje
glas se grlicin cuje u nasem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd u cvatu mirise,
ustani, dragana moja, ljepoto moja, dodji".
(Pj. 2,11-12)


Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.07.2013.
Poruka: 1.962
28. studenog 2013. u 09:19
28. STUDENOGA - Sveti JAKOV OD MARCA (Jakov Markijski), redovnik, franjevac (1391/34.-1476)

Giacomo della Marca, u svijetu Domenico Gangali, rodjen je u mjestu Monteprandone u March od Angole, u centralnoj Italiji, god. 1391. ili 1394.god. Jakov Markijski kao i sv. Bernardin Sienski, te Sv. Ivan Kapistran, bijase veliki propovjednik svoga vremena.
Rano je ostao siroce pa se zaposlio kao pastir. Onda to nije bio bas lak posao, jer je posvuda bilo vukova. Tako se i mali Dominik prestrasio vuka, napustio stado te pobjegao u Offidu, jednom sveceniku, svome rodjaku. Kasnije ce toga vuka nazvati "Bozjim andjelom, a ne vukom, kako mu se nekoc cinio". Dominik je tada posao u skolu koja mu je veoma dobro isla. Zavrsivsi osnovnu i srednju skolu, dakako u obliku svoga vremena, upisao se na Sveuciliste u Perugiji, na studij gradjanskog prava. Postao je biljeznik te smio nositi naslov Ser Domenico. Nastanio se u Firenzi. Na povratku u zavicajne Marche, zbog nekih obiteljskih poslova zaustavio se u Asizu. Ondje je nakon razgovora s poglavarom samostana Sv. Marije Andjeoske, odlucio i sam stupiti u veliku franjevacku obitelj u kojoj ce postati jednom od njezinih sjajnih zvijezda. Redovnicke zavjete polozio je 1. kolovoza 1416. g. i dobiva ime Jakov. Zivio je isposnicki. Postio je strogo, a mesa nikada nije jeo. Spavao je vrlo kratko i nosio je pokornicko odijelo. Trpio je velike napasti u tijelu pa je i po noci cinio pokoru trapeci svoje tijelo. Cesto je bio bolestan, te je tako 6 puta primio bolesnicko pomazanje i to kao popudbinu za smrt. Pa ipak je kraj svega toga dozivio 80 godina.

Kao svecenik rado se posvetio zadaci propovijedanja. Vise od pola stoljeca krstario je Europom propovijedajuci posvuda o imenu Isusovu, sto bijase stalna omiljela tema njegovih propovijedi, kao i njegova velikog ucitelja sv. Bernardina Sienskog. Propovijedao je s velikim uspjehom u Italiji, Bosni, Ceskoj i Poljskoj. Cesto je obavljao i veoma delikatne misije u sluzbi Papa: Eugena IV., Nikole V., i Kalista III. Bila je u tome upravo poslovicna njegova poslusnost. Tako se jednom nalazio bas kod stola kada mu stigao od pape nalog da putuje u Ugarsku. On odmah ustade od stola i podje na put. Poslusnost je uvijek shvacao i tumacio u najstrozem smislu.

I kao propovjednik u propovijedima je udarao po lakomosti, skrtosti i lihvi. Ta posast je u ono doba veoma cvala pa su bogatstvo i novac bili u rukama malog broja bogatasa i lihvara, koji su gusili narod. Te gulikoze vec je Sv. Bernardin Sienski nazivao onima koji "ispijaju Kristovu krv". Da bi se sto uspjesnije borio protiv toga drustvenog zla, sv. Jakov je osnivao takozvana brda dobrote Monti di Pieta, gdje su siromasi mogli dobiti pomoc i zajam uz najpovoljnije uvjete. Te ce dobrotvorne ustanove kasnije najuspjesnije siriti sveti Bernardin da Feltre.
Fra Jakova je na njegovim putovanjima pratio brat Venancije koji pripovijeda da mu je, dok je propovijedao po Lombardiji, bila ponudjena biskupska stolica u Milanu, no on je to odbio. Bio je ponizan redovnik koji je o sebi ponizno mislio. To se vidi iz toga sto je neprestano molio za oprostenje. Narocito je molio svoju redovnicku subracu zbog- kako je on to u poniznosti mislio - loseg primjera sto im je davao. 
Umiruci je molio: "Isus, Marija. Neka je blagoslovljena Isusova Muka!"
Brat Venencije, njegov dugogodisnji pratilac, nakon smrti svoga duhovnog ucitelja Jakova Markijskog napisao je njegov zivotopis u kojem govori o mnogim cudesima sto ih je taj svetac ucinio za zivota i poslije smrti.

IME potjece iz aramejskoga i znaci: SLJEDBENIK BOZJI.

  • Najnovije
  • Najčitanije