pitcher je napisao/la:
Naravno da pokrštavanje jos traje i da je dug proces, kojeg bi prvo trebalo definirati sto znaci...ali prica je krenula oko toga jesu li Hrvati u 7. stoljecu mogli sklopiti ugovor s Papom. I za to uopce nije bitno kad smo mi pokrsteni. Bitno je sto je onaj koji odlucivao vjerovao i mislio da je najbolje. Ako je on bio pokrsten, onda je nebitno sto je 99% naroda jos bilo pogano. Uostalom nije ni on morao biti pokrsten, mozda je jednostavno shvatio vaznost Pape i priklonio mu se
Vidi cijeli citat
u redu. Kad krenes razglabat sire, postavlja se pitanje tko su ti Hrvati uopce u 7. stoljecu, koliko ima hrvata i Hrvata, tko je sto ugovorio, na koga se odnosilo i slicno. I tu pricu o Agatonu imamo samo iz jednog izvora, Porfirogeneta. Koji o tome pise s odmakom od dvjesto godina i tko zna sto car-pisac ima na pameti kad o tome pise
imamo rupu od 200 godina nakon doseljavanja o kojima ne znamo nista: nemamo pojma tko se i kako doseljava, dolaze li Hrvati i Slaveni odjednom ili u vise valova, tko uopce zivi na tom teritoriju, tko i kako vlada, u koliko teritorijalnih/protopolitickih jedinica su Hrvati podijeljeni, kakvi su njihovi medjusobni odnosi, kakvi su odnosi s neslavenskim susjedima, ne znamo nista o domorodcima, o Avarima s kojima su Hrvati morali zivjeti kao susjedi (i koji su zivjeli medju Hrvatima), ne znamo nista. Hrvati kao narod s vladarom, teritorijem, imenom, vojnom silom i kulturom postaju vidljivi na karti Europe oko 820. Prethodnih 200 godina imamo potpunu maglu i nemamo pojma sto se tamo dogadja. Stvarno cudno, s obzirom na to da se zemlja nalazi u neposrednom susjedstvu Italije o kojoj povjesni izvori u istom razdoblju pisu u detalje. Cudno i s obzirom na bizantske gradove na Jadranu, a koji su ocuvali i civilizaciju i pismenost, ali za koje izvan gradskih vrata ocito ne postoji nista vrijedno spomena
