Ajde sad vi meni recite jednu stvar. Jesu li Hindusi glupi i zatucani kad vjeruju u mnoštvo bogova? Po kršćanskim, muslimanskim, židovskim vjerovanjima to je žešće poganstvo, a recimo taj hinduizam je nastao dobrih 1500 godina prije kršćanstva ili više od 2000 godina prije islama. Zar vi stvarno mislite da su ti ljudi koji su udrili temelje te vjere bili glupi, zatucani ili štajaznam više? Smatram da je hinduizam, kao primjer politeističke religije zapravo vjera  jednog Boga (više biće) koji ima mnoštvo osobina, pa samim time i mnoštvo oblika koje hindusi štuju kao različita božanstva.

Ja osobno vjerujem u Boga, neko više biće, višu silu. Sa Crkvom kao institucijom se ne slažem u mnogo pogleda, ali zar je privrženost Crkvi zaista bitna da bi se ljudi spasili nakon smrti? Zar je stvarno bitno ić svake nedilje na misu, davati milodare, lemozinu da bi se umilili Bogu? Po meni je to čista glupost koja može proć samo kod primitivnih glava kojima je lako isprati mozak... Zašto je neki kršćanin koji vjeruje u Boga vrijedniji od nekog muslimana koji vjeruje u Alaha ili od nekog židova koji vjeruje u Jahvu ili od nekog Hindusa koji vjeruje u više Bogova? Svima njima je zajednička vjera u neku neobjašnjivu višu silu. Ja poštujem svakog vjernika koji živi svoju vjeru na svoj način jer vjera je upravo stvar osobne prirode. Kad god se Crkva ili neka druga religijska institucija snažnije uplitala u život neke zajednice (regije, države) ta ista bi nazadovala. Je li stvarno mislite da je to slučajno?

Svatko tko treba neku vjersku instituciju da bi mu detaljno objasnila kako treba prakticirat svoju vjeru i nije baš neki vjernik. Pravi vjernik zna u sebi kako će štovat Boga u kojega vjeruje.

@mad, ako je sve tako kao sto kazes, zbog cega su onda crkve uopste i potrebne? Da bi na ovaj ili onaj nacin prodavale indulgencije?

Meni osobno nije potrebna iako sam primio sve njene sakramente, ali to ionako smatram kulturom podneblja u kojem živim. Drugim riječima red je primit te sakramente kao što je red ići na misu svake nedjelje. Inače ja guštam otić na misu ako je drži neki elokventan i zanimljiv svećenik jer onda propovijed bude kvalitetna, a pošto to nije slučaj u mojoj župi onda sam jako rijetko prisutan na misi...  

Ne može dok ne pretvori to svoje 'vjerovanje' u religiju i dobije od države papirić da mu priznaju vjeru koja je oslobođena od poreza.

@mad, mislim da smo dosli do srzi problema. Ja tvoju veru u Boga postujem, iako sam, licno, ateista. Obojica smo do toga dosli spostvenim izborom. Stvar je u tome sto crkve (koje cine obicni smrtnici) sebi uzimaju za pravo da su ekskluzivni tumaci vere, i da samo one po nekom kosmickom pravu smeju odredjivati pojedincima nacin na koji ce vlastitu veru upraznjavati. Tu je mogucnost izbora ukinuta. Ili ces verovati kako ti mi kazemo i sta ti mi kazemo (i za to platiti), ili si nevernik i ekskomuniciracemo te i baciti na tebe anatemu. Ja ovo vidim kao jedan od nekoliko sustinskih problema.

Sve su to neke mutirane kopije crkve i vjernika, onih pravih crkva, popova i vjernika koji stvarno 'žive' i razumiju religiju je sve manje. Kad već kažeš da si nešto budi to do kraja a ne napola.

NYC, sinko moj, ti od stabala ne vidiš šumu. Toliko ideš u širinu da propuštaš bit. Ti da si spoznao nekakvu istinu o kojoj cijelo vrijeme pričaš ne bi te diralo ovo sve skupa ovoliko koliko te dira. Kako si krenuo, nikad je nećeš ni spoznati, živjet ćeš i umrijet ćeš a da nisi razumio zašto si živio. A živiš zato da voliš. Smisao života je ljubav – istodobno jednostavno i komplicirano, također iracionalno. Za mene je ljubav Bog i nemam drugih bogova uz nju. Ni Višnua, ni Šivu, ni Zeusa, ni Posejdona, ma nabrajaj dalje koliko hoćeš. Ako pronađeš Boga boljeg od moga javi mi. Ako sutra sretnem pripadnika neke religije koji će mi reći: „Bogomdani, ne, ne, ne, to što ti tvrdiš je pogrešno, poslušaj ovo…“ ja ću ga poslušati i ako me stvarno uvjeri da ima nešto bolje postat ću što i on, ma barem ću pokušati. Ti, dragi moj, drobiš li ga drobiš, ali kad treba biti konkretan - padaš na ispitu. Ne da nisi uvjerljiv nego si mi patetičan. Ne želim te izbjegavati, kao ti mene, želim te naučiti stvarima koje ne znaš i ne razumiješ.

Nisam ja jedini Bogomdani, svi smo mi Bogomdani - ja sam samo jedan od nas. Život svakoga od nas je Božji dar a ono što sa njime napravimo naš je dar Bogu.