Kratak pogled na patrijarhe i takozvane heroje Starog zavjeta

Dužni smo baciti kratak, ali ipak kritički pogled na patrijarhe i takozvane heroje židovskog naroda da vidimo kakva su vrsta ljudi oni bili. Ocijenit ćemo ih i prosuditi po standardima koji su, navodno, postavljeni u samoj Bibliji.

Prema židovskoj priči, kako je ispričana u Starom zavjetu, Židovi tvrde da su potomci plemena čiji su osnivači bili Abraham, Izak i Jakov pred nekih 3700 godina. Prema ovoj priči, Jakov je imao dvanaest sinova, devet sa prvom ženom, i dvojicu, Josipa i Benjamina, sa drugom ženom. Od ovih sinova najviše se isticao Juda, pa slušamo o divnoj lozi Jude i njegovih potomaka. Štoviše, riječ Juda je gotovo sinonim za riječ Židov, i kad se spomene priča o izgubljenim plemenima Izraela, koja su, tobože, negdje nestala, većina Židova se hvali da su potomci Jude.

Nekih 14 generacija poslije Abrahama, pojavljuje se najznačajniji i najslavniji vladar Židova, kralj David. Od njega potječe židovski simbol, Davidova zvijezda, a sam David igra vrlo značajnu ulogu u židovskoj Bibliji, kao i današnjoj židovskoj vjeri.

Želio bih vam predstaviti samo nekolicinu izuzetnih “patrijarha” i “heroja” židovske loze, onako kako su ih u Bibliji predstavili sami židovski tekstopisci. Idemo provjeriti kakvim smo se to nitkovima klanjali i divili, i od kakvih smo to “božjih ljudi” pravili primjere za našu djecu.

Naši mozgovi postali su toliko zagađeni upornom i dugotrajnom promidžbom o tome kako je divan “izabrani narod Božji”,

Priča o Judi

Knjiga postanka, poglavlje 38 nosi naslov “Judin grijeh”. Ono nam govori više o Judi nego bilo koje drugo poglavlje iz Biblije. To je vrlo živopisna priča. U stvari, prilično je pornografska i služila bi na čast i današnjim židovskim pornografima.

Priča počinje tako što Juda odlazi od svoje braće kod izvjesnog Adulamca po imenu Hira. Tamo sreće kćerku izvjesnog Kanaanca, čije ime je bilo Šua. “I uzme je i leže s njom.” Tek tako. Uopće se ne kaže da li se oženio s njom.

U svakom slučaju, imali su tri sina. Prvorođeni se zvao Er.

Priča onda, očigledno, preskače izvjestan vremenski period i kaže da “Juda oženi svog prvog sina Era djevojkom po imenu Tamara”. Međutim, Er je, očigledno bio griješah po mišljenju Gospoda, pa ga je Gospod ubio. Juda je onda otišao kod svog drugog sina po imenu Onan i rekao mu: “Uđi k ženi brata svojega i oženi se njom na ime bratovo da podigneš sjeme bratu svojemu.” Onanu se nije svidjela previše ta ideja, pa u pokušaju da posluša svoga oca “kad lijegaše sa ženom brata svojega prosipaše na zemlju, da ne rodi djece bratu svojemu.” Ovo se, očigledno, također nije svidjelo Gospodu, pa je zbog toga ubio i Onana, Judinog drugog sina. (Gospod se očigledno nije šalio - oni ga razočaraju - on ih pobije, tako kažu.)

Juda je onda otišao kod Tamare, njegove snahe i rekao joj da ostane kao udovica u kući njenog oca, sve dok njegov treći sin, Silom ne odraste. Tamara je učinila kako joj je rekao i otišla je živjeti u očevoj kući.

Vrijeme je prolazilo i Šua, Judina žena je umrla. Onda je Juda, sa svojim starim prijateljem Hirom, Adulamcem, otišao u Timnu da striže ovce. To je bilo mjesto u kome je Tamara provodila svoje udovištvo. Sjetit ćemo se da je Gospod ubio obojicu njenih muževa, Era i Onana, koji su bili Judini prvorođeni sinovi.

Kada je Tamara čula da Juda dolazi u njeno mjesto, odbacila je udovičku odjeću, prekrila se velom i umotala u njega, pa je sjela na vidno mjesto pored puta. U međuvremenu, Juda je očigledno zaboravio da je Tamari obećao svog trećeg sina, kada poraste. U svakom slučaju, Tamara je čekala Judu pored puta, lica prekrivenog velom.

Kada ju je Juda ugledao, pomislio je da je ona neka obična bludnica, zato što joj je lice bilo prekriveno velom. Pošto je bio tipičan Židov, koji želi iskoristiti svaku priliku koja mu se ukaže, uputio joj je prijedlog, ne znajući tko je ona. Tada ga je Tamara upitala: “Što ćeš mi dati da legneš sa mnom?” Juda je ponudio jare iz stada. Tamara je ipak tražila neku vrstu zaloga dok ne dobije jare, pa je izričito zahtijevala prsten, rubac i štap koji je držao u ruci. Juda se složio, “i on joj dade, te legne s njom i ona zatrudni od njega.”

Tamara je ustala, otišla i ponovno navukla udovičku odoru.

Kada je Juda poslao jare po svom prijatelju Adulamcu, da mu donese natrag zalog, ovaj nije mogao pronaći tu ženu. Počeo se raspitivati o bludnici pored puta, ali mu je rečeno da na tom mjestu nema nikakve bludnice.

Tri mjeseca kasnije, Juda je saznao da je Tamara, njegova snaha, igrala ulogu bludnice i da je zatrudnjela od “preljuba”. Ovo je očigledno razjarilo Judu, pa je rekao: “Izvedite je da se spali.”

Ovdje vidimo tipično židovsku pravdu. Juda je bio kriv koliko i njegova snaha, ali dok je svoja djela pravdao, nju je trebalo spaliti, zato što je učestvovala u njegovom posrnuću.

Kada je Tamara bila izvedena pred Judu, priznala je svom svekru da ju je on učinio trudnom. Pokazala mu je prsten, rubac i štap koje joj je dao.

Na ovom mjestu Juda priznaje da je ona bila pravednija, jer joj nije dao sina Šelu. Ali, “više ne liježe s njom”, poslije toga.

Priča je i do ovog momenta dovoljno nemoralna, ali se završava u još većem nemoralu, kada se opisuje kako je Tamara rodila blizance. Štoviše, toliko je bljutava da je nećemo citirati do kraja. Možete sami pročitati cijelu priču u Knjizi postanka, 38. poglavlje. Sve je tamo, kao dio “Svete knjige” na koju, navodno, trebamo gledati sa pobožnim poštovanjem. Ima još mnogo, mnogo drugih slučajeva pornografskih priča koje su rasute širom židovske “Svete knjige”. Jedna sporedna, ali značajna činjenica ove priče je da su blizanci rođeni u ovoj tužnoj aferi dobili imena Peres i Zerah. Ako pogledate na “ponosne”, “slavne”, “čistokrvne” pretke Davida, Salamona i Isusa Krista u Mat. 1, naći ćete da svi oni potječu od svodnika Jude i njegovog kopilana Peresa.

Postavlja se pitanje, međutim, zbog čega bi itko želio izabrati nemoralnog svodnika poput Jude da bude predvodnik svom narodu i uvaženi patrijarh svoje loze. Zašto bi pravedni Otac sa nebesa koji mrzi grijeh, želio izabrati ovakvu vrstu ljudi za patrijarhe svoga “odabranog” naroda? Judine osobine, kako su opisane u takozvanoj “Svetoj knjizi”, sastoje se jedino od nemorala, obmana i izdaje. Nijedan čovjek, koji sebe poštuje, ne bi želio da za svog pretka ima takvog lukavog preljubnika i bludnika. Pa ipak, Židovi uzdižu ovog čovjeka kao velikog heroja u povijesti njihova naroda, oni su čak uspjeli ljudima prodati ideju da su njegovi potomci ljubimci i izabrani narod božji. Rečeno nam je da je ovaj šljam osigurao sebi poseban ugovor sa Bogom. Teško je razumjeti zbog čega milijuni kršćana trebaju biti toliko naivni pa da povjeruju u ovakvu baljezgariju.

Priča o Davidu

I dok besramna i pornografska priča o Judi nije pretjerano poznata prosječnim kršćanima koji idu u crkvu, većina njih je potpuno upoznata sa pričom o kralju Davidu.

Židovi Davida nesumnjivo smatraju najvećim herojem od svih u cijeloj njihovoj dugoj i mučnoj povijesti. Štoviše, i sam znak Židova zove se Davidova zvijezda.

Većina kršćana zna priču o mladom Davidu koji je ubio Golijata hicem iz praćke i na taj način donio važnu pobjedu Židovima u bitci protiv Filistejaca, bar se tako tvrdi.

Život odraslog Davida izgleda da je bio stalno preokupiran ubojstvima i vođenjem ratova. Njemu se u zaslugu pripisuje, više nego bilo kom drugom liku u židovskoj mitologiji, jačanje Judeje, a samim tim i židovske nacije. Priče koje se recitiraju u bibliji pune su ubojstava, krvi, smaknuća, a posebno rasnog genocida nad neprijateljima Izraela. Pošto izgleda Stari zavjet opravdava sva ova masovna klanja, smaknuća i ubijanja protivničkih plemena, David se ne razlikuje mnogo od ostalih židovskih izvršitelja genocida. Svojim moralom, ili još bolje, nemoralom izgleda da je i on utjecao na formiranje židovskog mentaliteta.

U drugoj knjizi Samuelovoj, poglavlje broj 11, imamo priču o Davidovom privatnom životu koja nam oslikava njegov moral i karakter. David je ustao iz kreveta uvečer, kaže priča, i hodao po krovu kraljevskog dvora. Sa krova je vidio ženu koja se umiva. Očigledno je bila izuzetno lijepa. David nije gubio vrijeme, pa je saznao da se zove Bat-Šeba i da je žena Urije Hetita. Zatim “David posla poslanike da je dovedu; i kad dođe k njemu, on legne s njom.”

Nedugo zatim, Bat-Šeba je javila Davidu da je trudna. To je Davida malo zabrinulo, zato što je njen muž posljednjih mjeseci bio odsutan, vodeći ratove za Davida, pa se moralo nešto uraditi.

Došao je na ideju da odmah pozove Uriju, njenog muža, tako da bi mogao provesti neko vrijeme kod kuće sa svojom ženom, da bi on, David, izbjegnuo posljedice svojeg preljuba. Međutim, dogodila se mala nezgoda. Urija, budući da je bio vjeran i odan podanik svog “velikog” kralja, nije otišao svojoj kući, već je sa cijelom svojom svitom spavao pred vratima kraljevske tvrđave.

Kada je ovo javljeno Davidu, pozvao je Uriju i održao sastanak s njim. Zahtijevao je od njega da ode kući, svojoj dragoj, voljenoj ženi i provede neko vrijeme sa njom. Ali, sve to očigledno nije imalo efekta. Onda je David izveo tipično židovski trik, pa ga je pozvao na večeru i napio ga, nadajući se da će uspjeti natjerati Uriju u krevet sa vlastitom ženom. Ali, sve je bilo uzalud. Urija nije želio ići kući, ostao je spavati sa Davidovim slugama u kraljevskim odajama.

Tada je David prešao na drastičnije mjere. Napisao je pismo Joabu, koji je bio Urijin zapovjednik, pa je bio toliko drzak da pošalje to pismo po samom Uriji. U pismu je zapovjedio Joabu da stavi Uriju u prve redove najžešće bitke, kako bi bio siguran da će ovaj poginuti. Joab je postupio po instrukcijama iz pisma. Dao mu je samoubilački zadatak i Urija je, naravno, poginuo. I tako se završava još jedno ljigavo, izdajničko poglavlje o bludnom Židovu, koga do dana današnjeg Židovi smatraju najvećim od svih svojih sunarodnjaka. Najtužniji dio svega ovoga je što su milijuni ljudi “pali” na priču kako je David bio veliki i divni “sluga božji”.

Ima još poučnih poglavlja o Davidovom životu, a jedno od njih se bavi njegovim neposrednim potomcima.

Izgleda da je David imao mnoštvo žena i sinova. Jedan sin zvao se Amnon, a drugi Abšalom. Amnon je imao sestru koja se zvala Tamara.

Izgleda da je Amnon bio očaran svojom sestrom i zaljubljen u nju, koja je, navodno, bila djevica. Odlučio je imati seksualne odnose sa njom pa joj je to i predložio. Kada ga je odbila i pokušala odgovoriti od toga, na prijevaru ju je doveo u kuću i silovao je.

Glas o ovome uskoro je stigao do njenog drugog brata Abšaloma, koji je prema njoj gajio normalnije bratske osjećaje. Abšalom je bio toliko razjaren da je smjesta otišao do Amnona i ubio ga. I tako se završava još jedno poglavlje u običnom životu izabranog naroda, kako stoji u “svetoj knjizi”.

Židovi ne samo da su obožavali Davida tijekom svih ovih proteklih tisuća godina, već su napravili i veliki film sa pričom o Davidu i Bat-Šebi. Uloge, naravno, igraju bijeli nežidovi. U priči je David oslikan sa velikom nježnošću, a činjenica da se, izgleda, kasnije pokajao prikazan je sa ogromnom simpatijom.

Priča u “svetoj knjizi” se nastavlja. Bilo je još varanja između Davida i njegovog sina Abšaloma.

Pošto je ubio svog brata, Abšalom je pobjegao iz zemlje. Ipak, David je u svom srcu imao posebno mjesto za Abšaloma a i volio ga je više od drugih sinova. Pozvao ga je da se vrati u Jeruzalem.

Abšalom se namjerio na Davidovo prijestolje i poslije puno godina, kada je David ostario, skovao je urotu da povede rat protiv svog oca i zbaci ga sa trona. Poslije mnogo manevriranja, uspio je okupiti vojsku i natjerati Davida i narod iz Jeruzalema u bijeg. Kasnije je Joab, koji je bio Davidov general, porazio Abšaloma. Bježeći, Abšalomu se kosa uplela u granje, ostao je visjeti ispod jednog hrasta. Kada je Joab čuo za ovo, požurio je na mjesto gdje je Abšalom visio, još živ, i ubio ga sa tri strijele kroz srce, završivši na taj način priču o Abšalomu.

Zapamtite, sve je ovo dio priče o kraljevskoj kući Davida, velikog židovskog vladara, kako je ispričana u “svetoj knjizi”.

Pitam vas, draga braćo, jesu li ovakvi ljudi vrijedni ičega osim potpunog prijezira.