Ne viče nitko zbog sela, već zbog vlastite stražnjice, kaže narodna mudrost. Tako se u obranu Drage Hedla, na čiju je mračnu prošlost i sadašnjost upozorila Iustitia et pax HBK, a kojeg je unatoč tome Predsjednik odlikovao za ljudska prava i borbu za istinu, uzvikao Inoslav Bešker u petak u Jutarnjem.



Krivotvorenje dokumenata

Bešker, koji ima savjest i obraz poput opanka. Bešker je u izjavi HBK jamačno pronašao i sebe. Kada već u svom klasičnom moraliziranju svisoka, docirajući biskupu Košiću, sugerira kako u tekstu Iustitije ima i elemenata kaznenog djela (premda je u Izjavi sve činjenično točno, bilo Hedlovi “nestašluci” iz vremena komunizma, bilo današnji, što možemo potkrijepiti), skrenut ćemo pozornost hrvatskim i talijanskim tijelima kaznenog gonjenja na falsifikatorske sklonosti istinoljubivoga Beškera. U njegovoj biografiji uistinu, utemeljeno smatramo, ima elemenata za kazneno gonjenje. Naime, kada je njegova medijska kuća, EPH, učestalo plasirala hrpetinu laži o mjestu skrivanje generala Gotovine, od crkvenih samostana do samog Vatikana, među ostalim lagali su da se Gotovina krije i u Italiji. Kako bi “činjenično” potkrijepili tu tvrdnju, Inoslav Bešker dao je krivotvoriti jedan službeni dokument, svoju osobnu talijansku iskaznicu, na koju su prilijepili sliku generala Gotovine te dodali njegovo ime i prezime. Ova sramotna rabota Ine Beškera koji je svjesno sudjelovao u laži i krivotvorenju službenog dokumenta te u obmanjivanju javnosti diletantski je napravljena, jer su zaboravili izbrisati Beškerov potpis s iste iskaznice, te je Beškerov falsifikat provaljen i dostupan. Premda su ga neke kolege upozoravale da čini glupost zbog koje bi mogao kazneno odgovarati, Bešker je odgovorio da ga boli neka stvar. Beškera i Hedla, dakle, veže ista mračna novinarska prošlost i sadašnjost, pa ne čudi njegova apologetska reakcija na izjavu Iustitije o Hedlu. Naime, 1994. godine u svom iskazu hrvatskom SZUP-u vezano uz akciju Labrador kada su kontraobavještajci JNA postavili bombu na židovsko groblje i za to optužili “ustašku vlast” u RH, agent KOS-a Radenko Radojčić među novinarima suradnicima istog KOS-a naveo je i Beškera, kodnog imena Oliver.



Prodavanje priče

Sličnu priču ponovio je i drugi oficir KOS-a, Mustafa Čandić, na suđenju Miloševiću. Bešker se pak isprdao u Jutarnjem tom svjedočenju tražeći cinično od KOS-a honorar. Ako Bešker, dakle, nema snage sam se suočiti, kao i Hedl, sa svojim nedjelima, možda će ga mogući sudski progon u Italiji ili RH zbog krivotvorenja službenih dokumenta konačno malo prizemljiti. Ovaj tekst, stoga, poslat ćemo i na adresu talijanskog veleposlanstva u RH. Iako, kako je ovo zemlja totalno poremećenih kriterija, moguće je da Bešker opet prođe lišo i nastavi prodavati priče, kao Hedl, pune “istine i vjerodostojnosti”. Zapravo, ako naš Predsjednik bude do kraja dosljedan, bilo bi lijepo da Beškeru također dodijeli nagodinu, kao i Hedlu, nagradu za “osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije te otkrivanje istine”. Hedlima i Beškerima vrvi hrvatska novinarska scena, pa će Predsjednik i nagodinu imati tek slatke brige.