Tko se ne kaje i pretvara se da je kršćanin ili kršćanka, nanosi Crkvi veliko zlo – kazao je Sveti Otac, tijekom propovijedi u domu Sveta Marta.
Foto: Vatican Radio
Svi si trebamo reći da smo grešnici, ali trebamo također paziti da ne postanemo “pokvareni”. Onaj tko je dobročinitelj Crkvi, pljačkajući državu, “nepravedan” je i vodi dvostruki život – kazao je nadalje Papa.
Isus se ne umara praštajući te nam savjetuje da činimo isto tako! Kad Isus traži da oprostimo sedam puta dnevno, „povuci se iz sebe sama“. Isus oprašta, ali u istom odlomku stoji: „Ali jao onome po kojemu (sablazni) dolaze…“. Ne govori o grijehu – pojašnjava papa Franjo – nego o sablazni, što je nešto drugo. „Je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije bi mu bilo nego da sablazni jednog od ovih malenih“. Pa, dobro, koja je onda razlika između grijeha i sablazni? – upitao je Papa te na isto pitanje odmah i odgovorio:
Razlika je u tome što onaj koji griješi i kaje se; osjeća se slabim; osjeća se sinom Božjim, skruši se i traži Isusovo spasenje. Čime, s druge strane, onaj koji je uzrok sablazni, sablažnjava? Pa time, što se ne kaje; nastavlja griješiti, ali se pretvara da je kršćanin: vodi dvostruki život, čime Crkvi nanosi veliku, veliku štetu – kazao je Sveti Otac te proslijedio: „Ali ja sam dobročinitelj Crkve! Posežem rukom u džep i dajem za Crkvu“. – Ali, drugom rukom pljačka državu; oduzima siromasima… krade. Nepravednik je i vodi dvostruki život.
Takav zaslužuje – to su Isusove, a ne moje riječi – da mu se oko vrata objesi mlinski kamen i da se baci u more. Isus ovdje više ne spominje oproštenje. To je stoga što ta osoba vara, a gdje je varanje, nema Duha Božjega. To je razlika između grešnika i onoga po kojemu dolazi sablazan. Tko vodi dvostruki život pokvarenjak je – kazao je Papa. Naprotiv, onaj koji griješi, a ne bi to htio, ali je slab; i koji ide Gospodinu i traži oproštenje, jest onaj kojemu Gospodin hoće dobro i kojega prati i uz njega je.
Svi sebi trebamo priznati (reći) da smo grešnici; da svi smo takvi, ali pokvareni, nismo. Pokvarenjak se nalazi u nekom stanju samodostatnosti; ne poznaje poniznost. Isus je ovakvim pokvarenjacima predbacivao da su obijeljeni grobovi, koji izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni kostiju i truleži. I kršćanin koji se time da je kršćanin hvali, a ne provodi kršćanski život, jedan je od takvih pokvarenjaka. Svi poznajemo ponekog u takvom stanju i koliko Crkvi nanose zla. Iskvareni kršćani, iskvareni svećenici… Koliko li zla nanose Crkvi, ne živeći u duhu Evanđelja nego u svjetovnome duhu!
Sveti Pavao u svojoj Poslanici jasno poručuje Rimskim kršćanima: „Ne suobličujte se ovomu svijetu. Svjetovnost nas usmjeruje prema dvostrukom životu“ – naglasio je Papa – život pokvarenjaka lakirana je trulež. Njima Isus nije kazao grešnici, nego licemjeri. Gotovo da je lijepo biti grešnik – kazao je Papa – nije li? „Pa, ako se i sedam puta ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je’ – oprosti mu!“
Tako se On odnosi prema grešnicima; ne umara se praštati, naravno, uz uvjet da ne želimo voditi dvostruki život; da mu se uputimo raskajani: ‘Oprosti mi, Gospodine, grešnik sam’. – Ma, znam! Samo idi naprijed; idi naprijed. Eto, kakav je Gospodin. Zamolimo danas od Duha Svetoga milost da umaknemo svakoj varci; milost da nas prepozna kao grešnike – jer to jesmo; pokvareni pak ne – kazao je na kraju propovijedi Sveti Otac.
