dbald je napisao/la:
Velika hvala xavice i Cantera na vašim odgovorima. Izuzetno ih cijenim u argumentaciji i naslućujem da se iza njih krije osobna potraga i trud u razumijevanju materije.
Kako nisam vjernik, ne vjerujem da je Bog Stvoritelj i imam averziju prema mistifikacijama tekstova jer me povijest, a i osobno iskustvo uče da se mistifikaciji pribjegava kada tekst gubi logičku stabilnost, moje će tumačenje Knjige postanka biti sirovo i direktno.
Velika većina priče o nastanku svijeta, čovjeka, grijeha i sl. mi se čine kao pokušaj opisivanja nastanka prirodnih fenomena kroz djelovanje Boga u okviru tadašnjih znanja. Naravno, danas je to velikim dijelom zastario pokušaj pa se vremenom tumačenje otklanja od toga u koliko vremena i od čega, i kako nego ostaju samo tko i zašto, s vjerom da se to nikad neće otkriti.
Cijela ta priča, kao i vaša tumačenja, uostalom i cjelokupna povijest Crkve iznova potvrđuju fantastičnu sposobnost relativiziranja zadanog biblijskog okvira u cilju prilagodbe vremenu, formuliranja politike i generalnog opstanka. Ne kažem da to nije legitimno, dapače, u onom dijelu u kojem je to svačija osobna potraga i kad je toliko promišljeno usuđujem se reći da je i poželjno. Uostalom, Crkva su vjernici, a instinkt za preživljavanjem imamo svi.
To je, na kraju, i bio jedini motiv mog pitanja - ponovno prepoznati način kako se neka "nelogičnost" zadanog okvira vremenom i tumačenjem uklapa u sporoevoluirajući sustav. Incest je tu samo jedan od motiva koji se mogao izabrati.
Canteri, iako mislim da je svjestan toga, želim poručiti da nemam nikakvih ambicija uvjeravati nekoga u zatucanost vjere. Nažalost, Balić to radi bolje od ikog drugog i ne htijući, zbog čega mi je žao jer vjera ima puno dobrih strana.
Kreacioniste pak volim provocirati jer se najčešće upravo referiraju na ovu legendu.
Koristim priliku zahvaliti xavice na krasnom tekstu na moje pitanje zašto je život svet. Toliko mi je bio romantičan i raznježio me da sam u potpunosti odustao od odgovora.
Hvala još jednom na trudu.
Ovaj tekst je mistificirajući iz jednostavnog razloga jer nastaje unutar vremena kada su odgovori na mnoga ljudska pitanja bili takvi. Nemoguće je uzeti nešto nastalo prije oko 3000 godina i doslovno tumačiti u kontekstu današnjeg vremena (ne možeš događaje od prije 30 godina tako tumačiti, a kamo li ovo). Mistika je bit ovih i ovakvih tekstova, jer je u biti religije.
Kada je riječ o ovim stvarima prilagodbama i re-formuliranjima, ono što se događa unutar Crkve događa se i unutar znanstvene, pozitivističke zajednice. Znam da je to blasfemično i za izjaviti, ali je jednostavno tako. Npr. ovakva uređenost univerzuma koju promatramo i nemogućnost za objasniti istu nekakvim sponatanim ili slučajnim nastankom (za upoznavanje sve delikatnosti ovakvog univerzuma u kojem živimo preporučam knjigu Just six numbers: The deep forces that shape the universe od Martina Reesa) urodilo je teoretiziranjem o beskonačnom broju paralelnih univerzuma od kojih je 99.9999...% neuspjelih. To je čist znanstvena mistika. Što ne znači da je/nije logična.
Da, vjera pokušava objasniti nastanak svega kao rezultat djelovanja božanskog (zovimo ga kako god želimo). Jedna usporedba: ukolikogledaš neku sliku ili građevinu ono što možeš o njoj reći na osnovu opažanja jesu neke njene izvanjske datosti: koje je boje, stila, visinu, duljinu itd. To je ono što znanost čini. Religija, pak, postavlja pitanja: tko je to naslikao/izgradio, zašto, koja je motivacija za to itd. Zato je nešto fizika a nešto meta ta fizika (bez obzir na pogrešno tumačenje Andronikovog rasporeda Aristotelovih knjiga
).