Cantera je napisao/la:
Nije bila tako zamišljena, naravno. No, mistika je bila prije znanosti, jer je to bilo gotovo jedino što je čovjek imao. Dok je u vrijeme stvaranja knjige Postanka objašnjenje nastanka svijeta u sebi sadržavalo 95% mističnog (odnosno metafizičkog) i 5% znanstvenog, danas je situacija obrnuta. Što je naravno, jer se nastanak i ne može objasniti isključivo mistikom. Ali, niti isključivo znanstvenim metodama, jer znanost neće čovjeku dati zadovoljavajuće odgovore na neka pitanja. To i je razlog zbog kojega dobar dio agresivnije ateističke zajednice pokušava obeskrijepiti to pitanje "Zašto?" jer su svjesni kako "Zato!" nije zadovoljavajući odgovor.
Kao što objašnjenje iz prvih stranica knjige postanka nije zadovoljavajući odgovor na pitanje o postanku.
A ima i znanost određenu potrebu za sigurnošću koja proizlazi iz ustaljenih postulata. Kad se samo sjetim koja je uzbuna nastala unutar znanstvenih krugov kada su im u testu iz CERN-a prema Italiji stigli rezultati o brzini većoj od brzine svjetlosti. I dan danas nisam baš najsigurniji kako je objašnjenje o "pogrešci u kompjuteru" potpuna istina (koliko li je onda tih grešaka bilo ili nije bilo dok je tražen Higgsov bozon). Ili činjenica kako niti jedan evolucionist ne može pokazati promotrivi primjer promjene vrste (ne promjena unutar vrste, nego potpunu promjenu vrste, što je osnova darvinizma) pa se govori o "karici koja nedostaje" Ja bih rekao pola lanca, ali bih tu bio jako zloban, jer sam i sam zagovornik neke vrste evolucije.
Vjera se bavi apstraktnim stvarima koje su zasigurno ljudima uvjetovanima izrazitom materijalnošću i obećanjima
sancrosanctne znanosti one teške i daleke, ali se u duhovnosti ništa nije promijenilo, samo je napretkom nekih dijelova čovjekovoga djelovanja i religija bila prisiljena napustiti neke sfere u kojima nije imala što tražiti i baviti se onim što je inherentno njeno
, odgovorima koji propitujumaterijalno kroz prizmu duhovnoga.
Vidi cijeli citat
Za početak ću napisati da se u puno toga slažem s tobom te ću dati neko svoje nazovimo to skeptično viđenje tvojih stavova.
1.)Da krenemo. Misticizam se razvio ponajviše sa Kršćanstvom i tu je glavni utjecaj imao najsvetiji i najdivniji red kršćanstva poznatiji kao Gnosticizam(pred ne više od pola godine bavio sam se knjigama Grahama Hancocka), tako da smatram da se znanost razvila prije mistike, no nije se razvila prije metafizike, odnosno primitivnih shvaćanja metafizike poveznaih sa animizmom i astrologijom, no vjerujem da sam te poprilično dobro shvatio tako da ću u raspravi koristit isključivo termin mistike, budući su duhovnost i mistika najčešće korišteni kao sinonimi.
Slažem se da povijest, odnosno stari spisi, spomenici...sadrže poprilično visoku razinu mistike, no to ne znači da ih se treba uzimati zdravo za gotovo, kako u metaforičkom, tako ni u bukvalnom značenju, koliko god primamljivi bili(Uostalom takve su i Teorije urote, pa budale svemu i svačemu vjeruju). Napomenuo si da je Židovima značenje imena poprilično važno(ne samo Židovima već i svim drugim narodima i religijama kao i ateistima uostalom), no Židovi(kao i ja) na Toru(ili Bibliju) gledaju kao nešto sveto ne zato što im nudi metaforičko značenje ili zato jer je egzakno već isključivo zato jer je dio njihove povijesti time i kulture(čak i pisac kojeg si napisao Martin Rees, je sam rekao da nije vjernik ali ide u crkvu isključivo zbog kulture).
Jedina od stvari što me ponajviše naživciralo u tvom tekstu je ''dio agresivne ateističke zajednice''. Ateisti vjerovao ili ne se poprilično pitaju Zašto?(između ostaloga i ja), no ne nalaze smisao, niti logičan argument u osobnom Bogu ili animističkim Bogovima. Spreman sam otići toliko daleko i reći da je za postojanje boga zaslužan egocentrizam čovjeka, budući sve što je čovjek stvorio to vidi, te na prirodu koju nije stvorio gleda kao na nešto što je onda stvorio netko drugi. Pretpostavka Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku bi imala puno više smisla kad bi se zamjenile uloge.
Još ću navesti jednu stvar koja me naljutila iako sam možda krivo shvatio, a to je bacanje vjere i znanosti na suprotne, međusobno sukobljene polove. Dovoljno sam pametan da mogu razdvojiti vjeru od religije i smatram da ni ateisti, ni skeptici nisu lišeni vjere, ali su lišeni dogme i uskogrudnosti, a to su poprilično različiti pojmovi i najčešće predrasude prema ateistima. Divljenje svijetu oko sebe(bez percepcije stvaratelja) također sadrži određenu duhovnost, puno uzvišeniju nego što nudi bilo koja organizirana religija.
2.)Naravno da znanost pati od ustaljenih postulata odnosno paradigmi kojih se jako teško riješava. Ali znanost upravo ono što smatra manom(paradigmu), religija smatra prednošću(dogmu). Svaka paradigma teži ka tome da bude srušena, dok se dogma s druge strane smatra apsolutnom istinom. Primjera radi, da je znanost jednaka vjeri čovjek bi i dalje smatrao atom nedjeljivim(iako je jako kratko prošlo od znanstvenog otkrića atoma pa do djeljivosti istog), brzinu svjetlosti konstantnom....
Moram priznati da si naveo odličan primjer paradigme. U svemiru ne postoji ništa brže od brzine svijetlosti(300 000km/s mislim). Ta paradigma je pobijena i dan danas ostala poprilično nerazjašnjena. Slažem se da sadrži dozu misticizma( pogotvo što otvara mogućnost putovanja kroz vrijeme, točnije u budućnost), no opet i tu se vidi ogromna prednost znanosti u odnosu na religiju(koristim koncept religije, a ne vjere iz razloga koje sam gore pojasnio). Znanost teži ka tome da pobije samu sebe, dok religija postavlja temelje i tek onda gradi, no temelji ostaju nepromjenjeni. Dok znanost konstantno ruši i gradi ponovno i na tome bazira svoj napredak.
Higgsov bozon je možda i najveće otkriće u modernoj znanosti. Jedino veće otkriće bilo bi pronalaženje graviona(što je najveća fantazija svakog fizičara). No, samo otkriće je svih zbunilo budući ni sami ne znaju što su otkrili, niti su rezultati ono što su dobili. No tu je također velika razlika, a to je istraživanje, potreba za pobijanjem samog sebe, dogma je toga lišena.
Termin ''karike koja nedostaje'' je najčešći argument koji kreacionisti uzimaju, no zapravo je poprilično loš kad se pogleda na povijest arheologije koja je usko vezana i za evolucijsku i molekulanru biologiju. Arheologija je relativno nova grana koja je svoj procvat doživjela tehnološkom revolucijom. Također u lancu evolucije je do pred nekoliko godina nedostajalo više karika, no sad ih je sve manje, a vjerujem da će ih u budućnosti biti još manje. Da se razumijemo postoji veoma izgledna šansa da tu ''kariku'' nikad nećemo otkriti, prije svega zbog toga što se ta karika zagubila, no to ne ide u prilog osobnom bogu(pričamo prije svega o Abrahamovom bogu). Dokazi koje već sada imamo stavljaju evoluciju na poprilično čvrste noge.
3.)Da se razumijemo ja kao skeptik i ateist sa određenim simpatijama prema panteizmu, apsolutno odbacujem postojanje osobnog odnosno Abrahamovog boga, no ne odbacujem mogućnost postojanja nazovimo to desitičkog stvoritelja, pogotovo ako se Veliki prasak(termin koji su uzeli znanstvenici kao početak stvaranja, ne mora nužno označavati prasak) smatra slučajnim ili čak jednostavnim i indukcijskim procesom. Na kraju krajeva u CERN-u se radi na simulaciji velikog praska i to na osnovu slika koje smo izvukli iz svemira uz pomoć Keplera a koje datiraju iz 40 000 godina nakon spomenutog procesa. Ako simulacija uspije(navodno je), tada ne vidim razloga zašto neko uzvišenije biće nije u stanju napraviti isto. Na kraju krajeva kao osoba koja čvrsto stoji iza evolucije smatram da smo mi samo još jedna karika u tom procesu.