Crkva i Hrvati... Tko god me poznaje po pisanju sa ovog foruma reći će da sam katolik i da nisam jedan od onih koji napada svoju Crkvu, već da je brani.
Potaknut ponovnim čitanjem jedne vrlo zanimljive knjige uvjeren sam kako moram reagirati i upozoriti svoje prijatelje katolike na jedan problem u našem društvu koji oni možda nisu primijetili. Tiče se strategije Crkve u Hrvatskoj. Svi mi istinski katolici znamo koliko je Crkva bitna i koliko je za Hrvatsku učinila. To je jednom napisao Tupko3 i tu se nema što dodati. Međutim, Crkva je danas ponovno na prekretnici i mora izabrati ono što je najbolje za svoje stado, nas katolike. Ona nikako ne smije sebi dozvoliti da bude samo ukras, tradicija, kakvu je mnogi „katolici“, ne samo ovdje na forumu, doživljavaju. Ona mora biti pozitivna pokretačka snaga jer Isusovo i ne samo njegovo učenje iz Biblije je korijen svih pozitivnosti koje se događaju.
Mislim da se Crkvi u Hrvata upravo sada baš to događa jer je upala u zamku lagodnosti. Crkva se mora odreći svojih primanja koja dobiva od države! Ne zato jer će država bolje gospodariti tim novcem i „lakše prebroditi krizu“. Radi se o moralnom pitanju! Jer, vidite, koliko se u našoj državi ljudi deklariralo kao katolici, 85-90%? Znači, to je stado od 3,5 milijuna ljudi u državi koja je u dugovima i krizi. Crkva time što prihvaća novac prihvaća i obavezu da se stara o siromašnima i ugroženima – a ona tu obavezu ne može ispuniti, i zato je ne smije prihvatiti! Caru carevo, a Bogu božje. Svrha Crkve u Hrvata nije da se brine o materijalnome, već o duhovnome! Crkva nije tu da daje ribu, već da je nauči loviti. Druga je stvar kada država ima, kada je u plusu, međutim kod nas to nije slučaj.
Nadalje, broj od 85-90% katolika doista nije nešto čime bi se Crkva u Hrvata trebala ponositi, jer on ukazuje kako veliki dio njih očito nije shvatio neke vrlo bitne stvari o kojima uči Biblija, Isus, apostoli. Veliki dio njih nema pojma o biti vjere, o životnim vrijednostima, o kršćanskom moralu, a najbolji pokazatelj su izbori za hrvatski sabor. Potpuno je nespojivo da u nekoj zemlji sa toliko katolika njih više od polovice glasuje sa SDP i HDZ. Vodstvo Crkve bi se trebalo najozbiljnije pozabaviti tim problemom, i ne dopustiti da primaju novac koji im omogućuju takvi ljudi! Ne hvala!
Vodstvo Crkve u Hrvata treba postaviti sebi neka vrlo važna pitanja:
1. Želimo li mi Hrvatsku sa 85-90% ovakvih katolika? Kakvi smo mi to pastiri kada nam je stado ovakvo?
2. Koja je naša uloga u društvu? Savjetodavna ili izvršna?
3. Je li problem što nas sve više ljudi koji se deklariraju katolicima smatra kao ukras i tradiciju? Želimo li to promijeniti ili ćemo se samozadovoljiti što je na nekom popisu 85-90% ljudi sebe nazvalo katolicima? Kako će nas gledati nekatolici kada smo ovakvi katolici? Gledano na duge staze, hoće li i pastiri postati nekatolici ako ispadne da su oni bolji od nas?
Mislim da ste, dragi moji prijatelji katolici, shvatili da ne napadam Crkvu, već da je ponovno branim, ovaj put od same sebe. Nisam heretik kao Grubišić (čovjek nadasve) ili izgubljeni Pilsel (ne zna je li ima Boga ili nema). Uvjeren sam da će Crkvi biti samo plus ako se riješi ovakve povezanosti sa državom, i da ne čeka da država prekine tu vezu, već se nadam da je će Crkva samoinicijativno prekinuti.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda