O Bože...
Evo ti članak iz Forbesa o toj problematici Eamona Fingletonna, pa ćeš naći puno elaboriranije mišljenje nego li ja sada imam htjenja ili želje pisati i tumačiti.
ČLANAKNisam siguran da sam igdje spomenuo ateiste (ne vrti se cijeli svijet oko nečijeg uvjerenja, iako znam da je za mnoge to definirajći faktor u stvaranju vlastite svijesti o pripadnosti eliti čovječanstva). Ovo što pišem ide prema činjenici da donosiš nešto što je posve izokrenuto, iz vlastitih razloga, kao povijesni faktum, što nije. Niti je pokušaj branjenja loših stvari, niti napad na ateiste sa kopljima (iako kopalja sredinom ovog stoljeća nije bilo, to si fulao povijesno razdoblje), nego stavljanje stvari na mjesto. Ni ti kao ni mediji koji su tako zdušno prenijeli ovu priču nisu ni svjesni da se tako samo obezvrijeđuje patnja ljudi koji su doista doživjeli stravične stvari.
Drugo, 80% iz mog odgovora se odnosi na podršku ratu, odnosno vojnim intervencijama bilo gdje na crti razgraničavanja Izraela i Palestinske samouprave, a ne na broj ateista u državi.
Sam Haaretz navodi studiju po kojoj se oko 46 % Izraelaca smatra nereligioznima, odnosno sekularnima a 22% pravovjernima (ostali su vjerojatno nešto između, nešto poput "hrvatskih katolika"). Stoga nekakvu odlučujuću ulogu ti "religijski divljaci" ne mogu baš imati u tim anketama i događajima, a opet, usprkos svemu, podrška je vrlo visoka.
Poanta je kako izvor agresije nije religija nego ljudska narav, dok je religija samo kohezivni faktor jedne ili druge strane. Izbacivanjem toga faktora ne riješava se pitanje rata ili mira, nego se jedna stvar mijenja drugom, a problem ostaje.