Eh sad, bilo bi potrebno napisati jako dugačak esej da se to sve jasno rastumači, al probat ću najkraće moguće. Neki od ovih nemaju veze jedni s drugima, al ukratko: ekipa Strossmayer, Haulik, Rački, Dobrila jesu bili narodnjaci ali taj pokret nije nikako bio usmjeren protiv Austrije i Habsburgovaca, protiv Mađarske da ali u širem kontekstu austroslavizma. To je politička ideja prema kojoj bi se slaveni unutar carevine postupno razvijali, surađivali i stjecali uz blagoslov bečkog dvora sva ona prava koja su Mađari pokušavali, i na kraju uspjeli, silom steći. I na ovim prostorima to je značilo i nekakvo jugoslavenstvo. Austrijski dvor (poglavito Klemens Metternich) je bio donekle zainteresiran za to jer su znali da bi u tim slavenima uvijek imali saveznike protiv Mađara u slučaju eventualnih unutarnjih nesuglasica, jer su Mađari imali pretenzije prema teritorijima Hrvata, Slovaka itd. pa je Beč znao da tu nema puno ljubavi.
Možda ovi navedeni djeluju iz iskrene ljubavi prema narodu, ali zašto im to dopuštaju crkvene strukture koje su iznad njih? Zašto je katolička crkva podržavala ta nastojanja? Pa ne iz ljubavi prema nama, iako je to za nas imalo možda neke dobre posljedice. Već zato jer je katolička crkva sumnjičava prema Mađarima. U Ugarsku, a pogotovo u njihovo plemstvo i građanstvo, je dobrano prodro protestantizam i zabrazdili su u neke revolucionarne ideje koje dobrim katolicima poput npr. nas Hrvata ne padaju na pamet. Onaj luteranski antikrist Lajos Kossuth priča npr. o republikanizmu i sličnim svetogrđima. I ne smije im se dopustit da se previše s time razmašu i destabiliziraju dobru kuću Habsburga koja je stoljećima bastion katoličanstva. Zato crkva daje zeleno svjetlo da se konsolidiraju i kulturno uzdignu južni slaveni da bi se moglo kontrirat opasnim procesima u Mađarskoj. Da su Mađari ostali apsolutno čisti i vjerni katolici kao mi, kler bi Khuena Hedervarya i slične u Zagrebu dočekivao s crvenim tepihom.
Dakle poanta je da crkva ima svoje interese, kao i svatko na svijetu, i u nekim trenucima koristi nas da ih ostvari, pa sad nekad mi tu profitiramo, nekad ne. A mi Hrvati jesmo katolici, ali imamo i mi svoje nacionalne interese. I ako su naši interesi u skladu s interesima crkve super, ali ako nisu (a tvrdim da često ne) onda mi moramo postupati onako kako je najbolje za nas, a ne uporno biti sluge pokorni svetoj stolici.
[uredio Tizzou - 14. travnja 2018. u 20:04]
