Crna Gora ima državnu himnu od 1870. godišta. To je pjesma Jovana Sundečića Ubavoj nam Crnoj Gori. Izvedena je prvi put javno 17. Oktobra 1870. goda u Cetinjskoj čitaonici. Čast premijernog izvođenja himne pripala je pjevačkom društvu Jedinstvo iz Kotora, predvođenijem českim kompozitorom Antunom Šulcom. Za prvo izvođenje himne Šulc je komponovao melodiju za hor. Nakon ovog prvog izvođenja pjesme Ubavoj nam Crnoj Gori, knjaz Nikola I Petrović proglašava je zvaničnom državnom himnom. Prvi kompozitor melodije njezinog teksta Antun Šulc uskoro postaje dirigent Crnogorske vojne muzike.

Tekst crnogorske himne Ubavoj nam Crnoj Gori prvi put je objavljen u Orliću 1865. g. i glasi:

UBAVOJ NAM CRNOJ GORI

Ubavoj nam Crnoj Gori s ponositim brdima,
Otadžbini što ne dvori, koju našim miš’cama
Mi branimo i držimo prezirući nevolju,-
Dobri Bože, svi T’ molimo: živi Knjaz Nikolu!
Zdrava, srećna, moćna, slavna, - obćem vragu na užas.
Vrlim pretcim’ u svem’ ravna, svom narodu na ukras;
Dobrim blaga, zlijem stroga; krsta, doma, slobode
Zaštitnika revnosnoga, - hrani nam Ga, Gospode!
Od kovarstva i napasti čuvaj Njega i Njegov Dom;
Koji snije Njem’ propasti – neka bude propast tom!
A koji mu vjeru krši, - pravda tog ukrotila,
Krjepki Bože, sve rastr’ si što nam zloba rodila
Kud’ On s nama, svuđ’ mi s njime krv smo ljevat gotovi
Za Nj’, za vjeru našu, ime i za braću u okove!
Tamo ćemo svetu dugu odzivati se svaki čas,-
Bože, svej nam bud’ u krugu, blagosiljaj Njeg’ i nas!

Kompozitor zvanične melodije crnogorske himne bio je Jovan Ivanišević, rođen 1861. Goda na Cetinju, poginuo nesrećnijem slučajem, topljenjem u Vltavu, u Pragu 1889. Goda. Ivanišević je diplomirao na Praškom konzervatoriju u klasi Fibiha I Dvoržaka i komponovao je orkestarska, horska i klavirska djela, duete i solo pjesme.

Himna Ubavoj nam Crnoj Gori doživjela je više muzičkijeh obrada. Pored pomenutog Šulca i J. Ivaniševića, komponovao je i italijanski kompozitor Dionizije De Samo San Đorđo (1856 – 1937) i pečatao kao svoje 8. Djelo pod naslovom Crnogorska himna (prerada) Njegovom Veličanstvu Nikoli I, Rim, kompozicija za muški hor i klavir. Izvođač je bio G.Muzzi. Skromna pjesma Ubavoj nam Crnoj Gori, više retorskijem nego pjesničkim sredstvima glorifikuje crnogorskoga knjaza, skoro potpuno podređujuci mu Crnu Goru i crnogorski narod.

Himna Ubavoj nam Crnoj Gori važila je do kraja samostalnosti i suverenosti Crne Gore, do kraja 1918. Godišta. A tada, u Neiju kod Pariza, ostarao i onemoćao, kralj Nikola piše himničnu pjesmu Crnoj Gori.

Ni ova, ni ona druga sa distihom:

I rumena zora crvenoga znaka
Obasjaće boje našega barjaka

nije postala himna. Ova nesudjena crnogorska himna postala je "himna" onoga dijela crnogorskoga naroda koji je u božićnom ustanku 1918 – 1919. i nadalje pružio otpor neprijateljima crnogorske slobode. Bila je inspirativna i za jednoga od najistaknutijih učesnika ovoga ustanka, komandijera Dušana Vukovića, da u danima krvavoga građanskog rata i "bijelog terora" u Crnoj Gori do 1926. G. ispoje još jednu himnu, koja to nikada neće biti, ali će postati komitskom koračnicom:

CRNA GORA

Kako ne bih volio te,
I ne bi mi draga bila,
Gordi kršu Crna Goro,
Kosturnico od starina.

U svijema muzejima,
Car si straha oka tuđa,
A za tvoje Crnogorce,
Ka zrak sunca ti si vruća.

Vrh planine kam do mora,
Sveto stijenje blago naše,
Nad svijema oltarima,
Oltar slave sazidaše.

U našem svetom dolu,
Ruža ružu krasom kiti,
Sa planine vjetar šapti,
Ti ćeš opet naša biti.

Aprilskim slomom jugoslovenske države, s vjerom njezinog autora da će 1941. ponovo vaskrsnuti Crna Gora, ova pjesma je iznovice oživjela.

U čitavom prošlom i ovom vijeku nastao je niz pjesama rodoljubivoga i patriotskog sadržaja koje su u sebi nosile makar djeličak himničkog. Spjevali su ih Crnogorci ili brojni izvanjci zadivljeni Crnom Gorom. U toku II svjetskog rata, vjerovatno iz pera proleterskoga pjesnika Vukića Gošovića Komskog, nastala je poznata (postala narodnom) pjesma Crna Gora u boj kreće, mada je pitanje njenog autorstva još uvijek sporno i neriješeno. Iako postoje više varijanti ove pjesme - od kojih je najpoznatija ona sa prva dva dvostiha koji glase:

Listaj goro, cvjetaj cvijeće
Crna Gora u boj kreće
Crna Gora u boj kreće
Bez pobjede doći neće

zbog znatno slabijega, ideološkog užeg preostalog dijela, i pored sve popularnosti nije postala crnogorska himna.

Još u pjesmi Lovćenski poklič, objavljenoj u Hrvatu1923. g., povodom tragedije porodice Zvicer, dr. Sekula Drljević poručuje:

Neka bomba strah zadaje
Zavitlana snagom muškom
Neka oko sokolovo
Smrt raznosi tankom puškom

Nek krv onu staru svjetlost
Dade našoj novoj zori
Da se ova poklič ori
U slobodnoj Crnoj Gori

On je autor aktuelne, od naroda prihvaćene, ponarođene i izvarirane, poznate i jedine crnogorske himne Vječna naša Crna Goro. Njezin izvorni, u prvoj varijanti konačni sadržaj, potonji put objavljen u Drljevićevoj knjizi Balkanski sukobi, u Zagrebu 1944. g., glasi:

VJEČNA NAŠA CRNA GORO

Vječna naša Crna Goro,
Tvoj Lovćen je car Jadrana,
Ka seljaka tvojih djela,
Kad su čija opjevana?

Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.

Lovćen nam je oltar sveti,
Vazda smo mu vjerni bili,
U njega smo vjerovali
I njime se ponosili.

Otkada je Badnje Veče
Našu vjeru očistilo,
Među nama, seljacima,
Nevjernika nije bilo.

Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Bit će gorda, bit će slavna
Domovina naša mila.

Slobode će čuvar biti
Naša brda, naše gore,
Dokle zemlju sunce grije
I dokle se ljudi bore.

Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Glas nositi oceanu,
Da je vječna Crna Gora.

U drugoj, također Drljevićevoj varijanti, i od naroda još više prihvaćenijom, u mnogijem prilikama svakodnevno pojanoj, od gotovo svijeh ansambala folklora i izvornoga narodnog stvaralaštva crnogorskoga i Crne Gore primljenoj i repertoarski izvođenoj, prvi stih je zamijenjen onijem još poznatijim stihom:

Oj svijetla majska zoro
Majko naša Crna Goro
Sinovi smo tvog stijenja
I čuvari tvog poštenja.

Drugi stih treće strofe ove varijante, nakon početnog Lovćen ni je oltar sveti, glasi U njega smo svi zakleti. U svemu ostalom druga varijanta je istovjetna sa već citiranom, prvom. Međutijem, izvorni oblik pjesme u ostalijem stihovima poslije trećega koji počinje sa Lovcen ni je oltar sveti variran je naročito u toku II svjetskog rata i prilagođavan ideološkijem potrebitostima.

Svi poslijeratni ustavi nijesu imentovali prihvaćenu i ponarođenu crnogorsku himnu Vječna naša Crna Goro (Oj svijetla majska zoro) samo zato što je njezin autor bio njihov politički protivnik. Tako danas Crna Gora ima himnu, a bez himne je.  

2005. godine konačno je ozvaničena himna Crne Gore:

Oj svijetla majska zoro