vecernje novosti...imas clanak i u pobjedi i ostalim cg novinama
CETINJE - Svi su Crnogorci Slaveni srpske grane grčkog zakona.
Tako je u znamenitom spisu "Crna Gora i Crnogorci" zapisao Vuk
Karadžić, u vreme kada je reformisao srpski jezik, uz obilnu pomoć svog
velikog prijatelja, cetinjskog vladike Petra Petrovića Njegoša.
Po mnogo čemu Vuk Karadžić je zadužio Crnogorce i samo Cetinje,
pronoseći istinu o gorštačkom narodu i njegovom herojskom otporu moćnoj
Turskoj. Ali - i bruseći srpski jezik, čije je autentične korene
pronašao u rodnim Drobnjacima, u Katunskoj i drugim nahijama, u Grblju
i Pivi...
I, logično, Cetinjani su još pre više od 55 godina jednoj ulici u naselju Grude dali ime velikog reformatora.
Prepravke
Od pre tri dana, međutim, voljom odbornika SO Cetinje, a na predlog NVO
"Društvo prijatelja Islanda", ulica Vuka Karadžića na Cetinju prestala
je da postoji! Prosto, preimenovana je u - Islandsku.
Lakonsko objašnjenje je da se to čini u znak zahvalnosti prvoj državi
na svetu koja je priznala nezavisnu Crnu Goru posle majskog referenduma
2006. Ali, reklo bi se, nema objašnjenja zašto je Rejkjavik dobio
počast baš skidanjem imena velikana iz Drobnjaka. Zašto za "danke
Island" nije odabrana jedna do sada bezimenih, ili neka nova ulica?
Da li je, kako misli, recimo, aktuelni predsednički kandidat Andrija
Mandić (Srpska lista) presudna baš ona rečenica s početka ovog teksta i
slični Vukovi stavovi o poreklu i nacionalnoj pripadnosti Crnogoraca?
Jer, "obračun" sa Karadžićem liči na nastavak "novog čitanja" istorije
i "brisanja" tragova srpstva iz pamćenja Crnogoraca. To je, inače, već
dve decenije upravo cetinjski "specijalitet".
Na Cetinju je, podsetimo, registrovana (i to u stanici policije!)
Crnogorska pravoslavna crkva, u istom gradu je činovničkim manevrom
prepravljen katastar i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj oduzeta silna
imovina - crkve, manastiri, imanja, šume...
Ne liči li i slučaj "proterivanja" Vuka Karadžića na još jednu "ispravku" istorije, u režiji vladajućih partija?
Viđeno
- Ovo najviše podseća na 1941. godinu, kada je nakratko na Cetinju
ustanovljena vlast pod vođstvom Sekule Drljevića, kasnije proglašenog
za ratnog zločinca - komentariše za "Novosti" Jovan Markuš,
gradonačelnik Cetinja početkom devedesetih. - Tada su, prvo, srušili
spomenik kralju Aleksandru i za službeni proglasili crnogorski jezik
umesto srpskog. Odmah su tadašnju Njegoševu ulicu preimenovali u
Katunsku, a viđeniji Srbi, poput Vojislava Pekića, oca pisca Borislava,
bili su proterani jer nisu pozdravili marionetsku vlast!
Jasno je da se ova neviđena bruka događa u cilju promocije dukljanstva,
a potiranja srpstva, koje ovde vekovima nije dovođeno u pitanje. Ni
Karadžić nije izabran slučajno. Ne brišu mu ime samo zbog toga što je
otac modernog srpskog jezika, već je namera da se napadne direktno
dinastija Petrovića. Ne bi me začudilo da naredni potez bude
preimenovanje ulice Jovana Jovanovića Zmaja ili Alekse Šantića u
Štedimlijinu ili ulicu Stipe Mesića, a ni Njegošu na Cetinju više nije
sigurno!
U "spornoj" ulici, u blizini hotela "Grand", nigde nema table ni sa
imenom Vuka Karadžića, ni nove sa natpisom Islandska. Nema čak ni
brojeva na kućama. Meštani kažu da poštu decenijama primaju na adresu
"naselje Gruda", pa im je, kažu, svejedno kako će se njihova ulica
ubuduće zvati.
DRŽAVNE PARALELE
Na Islandu, koji ima dvostruko manje stanovnika od Crne Gore, govori se
"islandskim jezikom" koji je, kako stoji u enciklopedijama, zapravo
"severni germanski jezik".
Pošto je Island prvi priznao "obnovljenu" crnogorsku nezavisnost, prvo
"hvala" ova država dobila je, opet, na Cetinju. Islandska zastava se u
junu 2006. najpre zavijorila na zgradi u kojoj se nalazi Crnogorska
pravoslavna crkva, a zatim i na kućama petorice braće Kapisoda. Tada je
najavljeno i da će jedan trg ili ulica u Podgorici dobiti ime po
Islandu...