Politièka aktivnost Nemanjina, gotovo kroz ceo njegov ¾ivot, uslovljena je upornom borbom izmeðu Vizantije i Maðarske o prevlast u severnim delovima Balkanskog Poluostrva. Zahvaljujuæi toj borbi, naroèito posle smrti moænog cara Manojla, uspelo je Nemanjinom dr¾avnièkom talentu da Srbiju razvije kao osetnog politièkog èinioca na Balkanskom Poluostrvu i da joj da dr¾avni program meðu srpskim i srodnim slovenskim plemenima za èitav niz vekova. Od Nemanje poèinje prava srpska dr¾ava Srednjega Veka; do njegove pojave mi smo imali samo historiju plemena, lokalne pokrete i liène poku¹aje, ali nismo imali prave dr¾avne misli. On je, kako je to veæ lepo istakao njegov sin, Stevan Prvovenèani, "skupljaè izgubljenih delova svog otaèastva, a i obnovitelj".
Pre Nemanje, dve glavne srpske oblasti, Zeta i Ra¹ka, behu dva jaka i nepomirljiva suparnika. Zeta, kao primorska oblast, bila je pod jakim uticajem stare romanske kulture i sa mnogo elemenata njene etnièke tradicije. Bar, sa katolièkom arhibiskupijom, bio je jedan od glavnih rasadnika te kulture; posle Kotor i Dubrovnik delovahu sa svoje strane. Tu je gotovo iskljuèiv uticaj zapadne crkve. Svi natpisi do kraja XII veka pisani su tamo latinski, kao i mnogo pominjana Dukljanska Hronika. Poznata je èinjenica, da poèetkom XII veka, kad se Nemanja rodio, u unutra¹njosti, blizu Podgorice, nije bilo pravoslavnog sve¹tenika i da je novoroðeni bio kr¹ten po zapadnom obredu. Pored Srba, u Zeti je bio dobar procenat Romana i Arbanasa i uticaj te etnièke me¹avine morao se i politièki oseæati. Prema takvoj Zeti stala je konzervativna, patrijalhalna i rasno mnogo èistija Ra¹ka, u kojoj se èuvao narodni jezik i s njim ostalo narodno nasleðe. U njoj je uticaj istoène crkve, s narodnim slovenskim elementom, bio toliko jak, da je Nemanja, kad se vratio u tu oblast, mogao i po drugi put biti kr¹ten i to, naravno, po istoènom obredu. Izmeðu takve dve oblasti moralo je, po sili prilika, doæi do borbe. Prva srpska dr¾ava obrazovala se u Ra¹koj i odatle je poèela srbizacija susednih oblasti. U XI veku Zeta je uspela, da se prva i¹èupa ispod grèke vlasti i da postane vodeæa sila meðu Srbima. Ali ta njena prevlast traje kratko; jedva ne¹to vi¹e od pola veka. Periferiski delovi jednog naroda, kao i periferiske oblasti, ne mogu biti jezgra jedne velike dr¾ave. S toga je pojmljivo, ¹to Zeta ili dalmatinska Hrvatska nisu mogle nikad okupiti pod svoju vlast sva narodna plemena, ili su to èinile samo privremeno, u izuzetno povoljnim prilikama. S Nemanjom je i to pitanje re¹eno definitivno. Osnova srpske srednjevekovne dr¾ave postala je Ra¹ka, koja se nalazila u sredi¹tu srpskih oblasti i po tom svom sredi¹njem polo¾aju ona je bila centralni deo celog na¹eg dr¾avnog organizma.
Nemanjina porodica poreklom je iz Zete. U njoj se èesto ponavljaju imena predaka, kao ¹to je to i inaèe èest sluèaj, i mi po tim imenima mo¾emo praviti izvesne zakljuèke. Nemanjin prvi sin nosi ime Vukan, Vukana Nemanjiæa Ðorðe, Stevana Nemanjiæa Radoslav, a to su sve poznata imena iz zetske dinastije. Vukan je bio poznati Bodinov roðak i moæni ¾upan u Ra¹koj; mo¾da je on i neposredni predak Nemanjin. Otac Nemanjin izgleda da se zvao Zavida; koliko se dosad zna, on nije bio liènost od veæeg znaèaja. On je za vreme dinastièkih borbi u Ra¹koj, posle Bodinove i Vukanove smrti, bio proteran otuda i sklonio se za izvesno vreme u Zetu. Tu mu se 1114. god. rodio Nemanja, u Ribnici kod Podgorice. Ima predanje, da je tu posle podignut manastir Sv. Petra i Pavla. Kad je njegov otac uspeo da se vrati u Ra¹ku "na stalno mesto", posle poraza kralja Ðorða, Nemanja bi kr¹ten ponovo. Hoteæi, da njegov sin u Ra¹koj mogne biti od uticaja i èvrsta korena, otac je uèinio tu karakteristiènu promenu, nesumnjivo kao oèevidan ustupak shvatanjima, koja su vladala u toj zemlji. Ako je to kr¹tenje ¾eleo sam Nemanja onda je to jasan znak njegove politièke uviðavnosti i gipkosti. Ovo prekr¹tavanje ujedno ilustruje protivnost izmeðu obadve kulture, u Zeti i Ra¹koj, i oseæanje njihovih pripadnika kad se naðu na poslu u drugoj sredini.
[uredio delfin]