Sa velikim zanimanjem pratio sam vaše dopisivanje sa samim vrhom crnogorske ohlokratije, gospodom Marovićem i Đukanovićem, a povodom sramotne dodjele i još sramotnijeg primanja nagrada za "humanizam" u izvođenju Internacionalne Lige humanista i koreografiji Zdravka Šurlana. Poštena čovjeka, onoga koji još uvijek u sebi nosi elemente prirodnog ljudskog morala, posebno one njegove vrste koja je nekad, kažu, stanovala u Crnoj Gori, ovakvo šurlanje po istini dokazanoj ljudskim kosturima, ne deprimira nego još više uspravlja među "stokom jednom grdnom." U čitavom ovom beščašću ponovo najgore prolaze  žrtve, onda poklane i pobijene poput stoke, a danas javno izložene poruzi i sprdnji. Preživjelima koji su organizacijom, ratnom propagandom i huškanjem današnjih "humanista" gurnuti u najveći pokolj koji je zadesio Evropu nakon Drugog svjetskog rata, opet se manipuliše.

Vaša argumentacija je bila utemeljna, jasna i precizna, skoro kao da je prepisana od Liberalnog saveza, osim onog dijela u kojem se na nekakav matematički način tretira humanizam, pa se otvoreno sugeriše da zločinac može postati humanist ako otvori određeni broj humanitarnih fondova i tome slično. Sramno! A stvari bi trebale da budu jasne: Sudovi su za zločince, tamo se dokazuje krivica ili nevinost. Sudska presuda je pravo, a ako je sud častan i slobodan, presudom se doseže i pravda. Kajanje je ljudski čin koji kao most duhovnog spasa stoji pred iskrenom ljudskom dušom koja je postala svjesna strahote zločina kojeg je počinila. Iskrena duša ne bježi od kazne, ona je prihvata otvorena srca, kao olakšanje. Iskreno kajanje je put iskupljenja za počinitelja zločina, a oprost je čin koji istinskom pokajniku može, ali i ne mora dati žrtva ili njena porodica. Svrha pokajanja ili oprosta nije zaobilaženje i izbjegavanje suda i pravde za zločinca, a izvinjenja u  civilizovanom društvu služe za prevazilaženje nelagode ili stida za slučaj da nehotice podrignete za stolom, ili, ne daj bože, pustite vjetar. Nigdje izvinjenje ne može biti pokriće za zločin osim u našem dijelu brdovitog Balkana.

Na kraju, dragi intelektualci, želim vam reći kako u vašim tekstovima i izjavama uočavam ogroman napor da i dalje, kolektivno i kao po naređenju zaobilazite i prećutkujete Liberalni savez Crne Gore. Ovo nije čudo, jer vas Liberalni savez podsjeća na čitave godine u kojima ste davali punu podršku današnjim "humanistima" tako što ste ih predstavljali i peglali kao zabludjele i nevine ovčice koje je, sirote, Milošević prevarom u rat namamio, a koje su još i demokrate. Ovo je bila nečuvena otvorena laž čije fabrikovanje Crna Gora već odavno plaća i plaćaće ogromnom cijenom sa velikom šansom da je nikad ne isplati. Liberalni savez je bio u pravu, a vi kolektivno i s predumišljajem u krivu. Bez iskrenog javnog pokajanja u tom smilu, nad vašim najnovijim angažmanom ostaje sjenka teške sumnje koja se može svesti na puko pilatovsko pranje ruku od strašnih posljedica kojima ste sami doprinijeli, pa o njima tek danas, sopstvenog pranja radi, u panici vičete.

Cetinje, 5. Jun 2007. godine