Vilenjak je napisao/la:
dida je napisao/la:
Nije ti to baš tako... Židovi nisu u to vrijeme imali svoju nacionalnu državu, pa da bi tako "očigledno" mogli ratovati protiv Hitlera. Ali bilo ih je brate dosta u pokretima otpora po Europi, pa i kod nas u partizanima... Da ne spominjemo Židovsku legiju (jel se tako zvaše?), židovsku jedinicu u sastavu britanske vojske i herojski ustanak u varšavskom getu '43. gdje su se opkoljeni, slabo naoružani i izgladnjeli Židovi mjesec dana tukli s teško naoružanim esesovcima...
Vidi cijeli citat
dobro toliko jesam načitan da znam da su dobili državu posle WW2...znam i ovo kaj se tiče Varšavskog geta,gledah neki film a ima i serije u vezi toga od više epizoda...
pa koliko se borilo Australaca primjerice,čital sam knjige o cijelim jedinicama kako zasebnim tako i pod zapovjedništvom Britanaca naravno,gledah i dokumentarce koji su 20000 daleko,ali kako god okreneš govori se o 6 miliona židova pobijenim od strane nacista,pa ove njihove borbe su samo kap u moru sranja...
za njih važno al za cijelokupni rat doprinos je mizeran....
Vidi cijeli citat
1. Australija je bila regularna saveznička protuhitlerovska država tako da tu nema ništa čudno.
2. Mislim da se stvarno olako prelazi preko činjenice da tada nije postojala matična židovska država i da je proces nacionaliziranja židova (kao vjerske kategorije) u Židove (modernu naciju) otpočeo samo koje destljeće ranije (s pojavom cionizma 90-tih godine 19. st.) i da ni izdaleka nije temeljito prožeo raštrkane židovske zajednice. Samim time bilo je malo teže postići nekakakvu razinu militantne kohezije neophodne za pokret otpora s nacionalnim židovskim predznakom. Židovski doprinos se uglavnom utopio u sivilo ostalih "nacionalnih" pokreta otpora u okupiranoj Europi. K tome, dobar dio najsvjesnijih cionista već je bio u Palestini pod britanskim protektoratom i tamo se trvio s britanskom vlašću i Arapima udarajući temelje budućoj državi Izrael.
3. U nekim od okupiranih država (znakovit je primjer Poljske) Židovi su dobrim dijelom još uvijek bili građani drugog reda i nisu mogli računati na solidarnost i potporu šire zajednice. Štaviše Poljska i Rusija su bile zemlje s mnogo izraženijim antisemitizmom od Njemačke do dolaska Hitlera na vlast. Poljski pokret otpora je gotovo u potpunosti izignorirao očajnički židovski ustanak u varšavskom getu. Gotovo na isti način je Staljin '44. izignorirao poljski Varšavski ustanak.
4. Mnogi europske "održavljene" okupirane nacije tipa Danaca, Belgijanaca, Nizozemaca, Čeha, Slovaka, Norvežana (pa čak i 60-miljunskih Francuza) bez obzira na mnogo perspektivniju otporašku situaciju od židovske nisu imale osobito spektakularan pokret otpora.
5. Što reći za američke Židove u američkoj vojsci i kako odvagnuti njihov doprinos borbi protiv nacizma? Da ne pričamo o židovskom američkom kapitalu koji je znatnim udjelom podupirao britansku i američku vojnu mašineriju...
To su samo neki od razloga koji su objektivno minimalizirali i učinili nevidljivijim židovsko učešće u protuhitlerovskoj borbi. Možda se moglo i više, ali daleko od toga da je otpor drastično izostao.
[uredio dida - 02. srpnja 2007. u 02:06]