dakle, upravo u Saigonu se nalazi buregdzinica, ne mozete je fulat, jer je sva oznacena flourescentnim natpisima na hrvatsko-srpsko-bosansko-materinjem jeziku (da oni koji je traze znaju da su dosli na pravo mjesto, a i da odbije one koji ne znaju o cemu se radi)... vlasnik i jedna polovina radne snage lokala je Stojan Ilijevski, simpaticni Makedonac od cca. 55-60 godina, s kojim sam kasnije u prici skuzio da je bio prvoligaski nogometni sudac osamdesetih i koji se par puta pohvalio da je cesto sudio i Dinamu i da je to uvijek bio "gospodski klub" (eto vam sad! ) ... ja ga se bogami ne sjecam, bit ce da sam u toj svojoj naivnoj mlijecnoj fazi klinca od desetak godina vjerovao da rezultat ovisi o umijecu Zajeca, Bogdana, Arslanovica i Mlinarica... al zato ga se moj stari sjetio u sekundi, a i buraz (ipak su oni bili BBB prije BBB)

 

bas sam prekjucer bio u Saigonu i put me naravno navede kod Iljevskog... (inace, dugo nisam uspio zapamtit zove li se Stojan Ilijevski ili Ilija Stojanoski, al to je nebitno za pricu, jel tako)... sa zvucnika tresti makedonska cirilica i novi ukras lokalcica: sa zida zjapi metar s metar i pol uramljena slika Marsala, kako za radnim stolom potpisuje vazne dokumente i gradi socijalizam i samoupravljanje... s takvim monumentalnim mjerama slike, za ocekivati je bilo da je gazda u slobodne krajeve slike nalijepio jos dvije manje slike Marsala, jednu u finom belom odelu, pozira valjda s Galeba, a drugu u setnji s Jimmyjem Carterom (ako se ne varam)... uprkos tomu, ostalo je jos jedno dvajst-tries centimetara prostora, za kojeg sam u napadu genijalnosti ustvrdio da bi idealno bio iskoristen prikladnom fotografijom njemackog ovcara... doslo mi je da se zaletim na standove i kupim jednu fotografiju prikladnih mjera, pa da i svojim osobnih udjelom sudjelujem u gradjenju "horror vacui" u Saigonu

 

i prica o mojem prvom dolasku kod gazde je simpaticna minijatura o dijelu odnosa Hrvatska-exyu: doveli me naravno kolega Makedonac i kolegica BG-anka, da vidim Saigon i naravno okrunimo posjetu nepatvorenim burekom kod Ilijevskog... kad smo dosli i pricekali da se nareze burek, gazda se odmah raspricao, kako su Cehi u qurcu (to ponavljaju svi stranci svih fela) i onda je za pet sekundi pocela prica o Jugi (kako to vec ide), kako je ono bila obecana zemlja, kako se svuda lose zivi otkad nema Tita, kako je Tito bio bog i kako bi danas, da su slobodni izbori, Tito pobijedio u svim drzavama... i sad ovi dvoje klimaju glavom (ako ne iz uvjerenja, onda iz postovanja prema starijem), a ja mutno gledam u muhe koje se vrte oko lustera, sutim i ne ukljucujem se u raspravu, jer mi se ne da dokazivat i raspravljat i jer sam dosao pojest jedan burek, a ne raspravljat o post-jugoslavenskoj situaciji i pozitivnostima socijalizma... i primijeti to gazda i pita me odakle sam (valjda je, zbog moje nezainteresiranosti za raspravu, pomislio da sam nedajboze Ceh) i kazem ja iz ZG... i zasuti gazda odmah, bas se skamenio covjek u sekundi i promijenio temu na vrijeme i karakteristicne ljetne monsune u Ceskoj, bas se prenuo, da je i meni bilo mrvicu neugodno... a kasnije su me ovo dvoje jos danima zaebavali kakav Hrvati ostavljaju dojam na titoiste i jugo-nostalgicare  ... eto, a ja nista reko, ni kriv ni duzan... uvalio me gazda u ladicu antijugoslavena bez pitanja

 

dolazio sam ja poslije jos povremeno, al ne prica o Titu, a ja ga uporno pokusavam ufatit na spiku o jugo-ligi i namjestaljakama, pa kad saznam neke ekskluzivne informacije, javim vam...

kad ne znaš kaj bi rekel

inače za priču

 

to je Nuselsky most, meni najveca fora u Pragu, vece od Hradcana, muzeja, pivnica, Starog Mesta i kurvi... omiljeno mjesto samoubojica, jer se izdize bar na 60-70 metara visine i padnes dolje na tramvajske pruge, da te tramvaj dokrajci

 

povezuje dva brezuljka (Prag je, kao i Rim, nastao na 7 brezuljaka - kazu turisticki vodici), a ispod je pravo naselje, kvart Nusle, meni je fascinantno kako netko zivi cijeli zivot s takvim monstrumom od mosta iznad glave... jel prezivio taj Bosanac, ne znam, meni je to prva vijest, al ne bi me cudilo

 

 

ne mogu naci pravu sliku za docarat tu perspektivu...

jel zato loše spavaš ili je još ljubavna kriza u pitanju....?

 

poslove kojima se ti baviš,ne bih ih se posramili ni njih ni putovanja 7 sekretara skoja