NYC je napisao/la:
Kao što rekoh, ljudska glupost
ne umire. JER tako?
Nego, dok ovo tipkam, u Bgdu sviraju Stonesi!!! Hebga, načekali smo se, ali, eto, i to čudo se desilo! Bravo za organizatore, za grad, za moje 40-godišnjake koji u ovom trenutku otkidaju od sreće kod ušća Save u Dunav (prelepo mesto u svakom slučaju) i, NAJVEĆE BRAVO za - NJIH, STARE KUKE!!!

Imati takvu energiju u
sedmoj deceniji života (unatoč svim skretanjima i slepim ulicama na koje su nebrojeno puta nailazili... dovoljno je samo pogledati Keitha!) je samo po sebi nevidjen uspeh.
Ja se lično nikada nisam mnogo palio na njihovu svirku, ali mogu im samo skinuti kapu do poda jer su žive legende, jer (jel?) su i te kako obeležili jedan čitav period u istoriji zapadne muzike i, još više, pop kulture. Skidam im kapu i zato što su bili prvi značajan zapadni band koji je otvoreno i bez pardona negovao R&B muziku kojoj su temelje udarili uglavnom poluanonimni crni muzičari iz USA. U konzervativnoj Engleskoj tamo nekih 1960-ih je za to ipak trebalo imati
onu stvar.
Oni su je imali...
i to koliko godina
pre Viagre?!
Stonsi su face kakvih nema. Uživaju u svirci i to dele sa publikom 45 godina. Čak i kad im je svirka nesavršena, zvuče moćno. Džeger je lud 100% - igra, skače, trči, peva... Izgovorio je više rečenica na srpskom nego što kažu mnogi epizodisti u pozorištu. Kad je predstavio pevačicu Lizu Fišer rekao je "Jaka ti je suknja... Ali ružne su ti sandale"
Lep trenutak bio je i mali omaž legendarnom Džejmsu Braunu. Stonsi su oduvek govorili kako vole bluz i crnačku muziku, tako da je posveta kumu soula bila upečatljiva.
Pozornica je bila spektakularna, kao neki svemirski brod koji se pojavio pred znatiželjnim Zemljanima. Oni scenski efekti sa približavanjem bine publici i sa jezičinom koja se pojavila iznad benda su nezaboravni.