Gazda... Gazda...eh! Šteta što nisi TV scenarist, jer u tvom životno-ljubavnom iskustvu ima materijala za jedno 5-6 vrhunskih sapunica! Uostalom, nije li ova poslednja "epizoda" dokaz da najbolje romane ipak piše Život (da, veliko "Ž") sam? Ko bi to sve mogao da smisli!
Zanimljivo mi je i to kako se mi, ostali, lako napalimo i ufuramo u Gazdine priče. Jer, ruku na srce, sve su zanimljive i, ako ništa drugo, barem nas inspirišu da spontano počnemo vršiti nekakva poredjenja i da se i mi počnemo vraćati "u rikverc" i kopati po sopstvenim magacinima gde smo godinama slagali svoje emocije.
Ergo, Gazda, razmišljam o tvom pitanju, odn., situaciji (ili, "predicament") u kojoj si se najednom našao... i dolazim do magične reči, "iskrenost".
(bio sam napisao čitav mali traktat na temu "Iskrenost i zaljubljenost", ali san ga dilitova. Bilo je ipak previše, čak i od mene!)
Da pokušam da dam nekakav sažetak... Pa, ovako, moj savet ti je idi, ali samo ako si spreman da budeš 100% otvoren i iskren. Ako se, s druge strane, nadaš nekakvoj "romantičnoj igri", sa nedovršenim rečenicama, sa dugim i čežnjivim pogledima koji govore ono što nisi spreman reći naglas i sa pitanjima koje ćeš se celo veče truditi da izbegneš... onda bih ti savetovao da joj se ljubazno javiš telefonom i otkažeš rendezvous.
Emocije su opasna stvar, a od svih zaljubljenost je još najopasnija (po zdrav razum)! Lepo nam je dok kao leptiri obigravamo jedni oko drugih i oko reči koje bi da izgovorimo, ali ih uporno preskačemo... Sve je to uzbudljivo, interesantno...paljevina! Ali, na kraju, osudjeno na neuspeh. Jedini način da se nekako izbalansiraju srce i razum - po mom ličnom shvatanju - je taj da od početka krenemo 100% otvoreno. Pa šta bude...
Za početak, pitaj je upravo ono što si ovde nama zadao za domaći: Zašto te je se baš sad setila? Otvoreno i iskreno pitanje sa tvoje strane zaslužuje isti takav odgovor. Budeš li ga dobio, bićeš na konju već u prvih 5 minuta. U protivnom, ako Dotična krene u nekakve eskivaže i morske priče, nećeš možda biti "na konju", ali ćeš barem znati na čemu si.
Možda sve ovo zvuči prestrogo, sterilno, čak. Ali, nije, veruj mi. Kad si spontan, iskren i do kraja otvoren - sve je moguće! Jednostavno, prepustiš se trenutku, baš kao i druga osoba, pa kud vas odnese zajednička priča... A kad se foliramo (u želji da kontrolišemo situaciju) i izgovaramo neke naučene rečenice i parole, mislim da u startu ubijamo svaku pravu romantiku. Tu smo više kao glumci u amaterskom pozorištu, gde nam je neko drugi napisao šta ćemo (i kada i kako) reći.
Na kraju, nema se više vremena za nekakve igre, moj Gazda!
Budi svoj, čist pred sobom (i Bogom, ako veruješ) i - obavezno nam napiši kako je bilo! S velikim nestrpljenjem očekujemo drugu epizodu iz produkcije TV Mugeba!