navijat za hr. kosarkasku repku je jednak fanaticni iracionalni mazohizam kao i navijanje za Dinamo u Europi... iz godine u godinu isto: sad smo se slozili, imamo dobrog trenera i odlicne igrace, ovaj put mislimo ozbiljno, samo malo srece nam je potrebno (ona nam je ionako najveci duznik iz prethodnih pokusaja) i na kraju uvijek ispadne isto: strasni, nicim izazvani kiksevi i promasaji, promasene sanse, nesreca, sudac, protivnik koji odigra utakmicu zivota, peh... i onda opet sve ispocetka: dinamovci svakog ljeta, kosarkasi svake dvije godine....

 

najvise mi dodje zao ovih ljudi na podforumu, koji su stvarno kos. fanatici i koji se kuze u materiju i koji se uvijek iznova razocaraju... oni su nevjerojatan izvor optimizma: da posaljemo momcad Kras-expressa na EP, oni bi vec nekako izanalizirali i procijenili da imamo cetvrtfinale, a dalje je sve moguce... naravno, uz dozu srece, koja nam je uvijek duzna, al nasmijat ce se i nama jednom, a onda su svi najebali ko zuti... bas prekjucer pricah ovdje, u jednoj bivsoj kosarkaskoj velesili, o EP i rekoh ljudima da je ova Hrvatska jedna rudarska, disciplinirana, tvrda momcad. Necemo svojom igrom nikog odusevit ni odusevljavat osim Hrvata, al necemo ni razocarat, tvrd orah svima, dat cemo maksimum, pa sto bude... ono, ko Grcka prije EP2004... u cetvrfinale bi trebali uci, a dalje je sve jedna lopta, malo srece... nisam se sjetio reci da igramo ko KK Zadar, ispaljivanjem po 30-40 trica na utakmici... nekad se takve momcadi zvalo "Indijanci" (KK Benfica, Angola, Portoriko), danas su ocito kandidati za cetvrfinale

 

za razliku od dinamovaca, kosarkasi imaju srecu da se njihova natjecanja igraju turnirski, pa se jedan kiks moze oprostit (u vecini slucajeva), no, iz bogatog sportskog iskustva mogu reci da se po jutru dan poznaje...