Danas mi se nekako nameće isto pitanje koje sam postavio u prvom postu ove kafane,a opetovano molim da me se ne shvati krivo.Nije preseravanje već-život,a može se desiti svakome.
dakle,posao mi je takav da sam danas uživo korigirao jedan magistarski rad,i bilo je to nakon jednog susreta prije 3 mjeseca nakon kojeg smo oboje shvatili da te sastanke uživo trebamo izbjegavati i nastaviti komunicirati e-mailom...no danas smo jednostavno morali se vidjeti uživo(ona je inzistirala a ja se nišam previše odupirao),iii-one thing led to another...i nakon korekcija otiđosmo na prvu,na drugu i na treću kavu.Možda bi netko rekao,susret tipa once in a lifetime;no dakako da kao ljudska bića i jeb.eni konformisti nismo u stanju razbiti zidove,konvencije,vjenčane i nevjenčane brakove i grubo povrijediti barem dvoje ljudi.To možda jest bila iluzija,a možda i nije.Ne znam zašto ovo pišem.Možda će mi sutra biti krivo ali sada bih pukao da to sve ostane u meni.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age