BOK, neokrvaveni!
Evo me nazad medju okrvavenima. Povratak iz ZG je bio za pamcenje. Vozili su me prijatelji - ZG bracni par, vanserijski ljudi koji vec 3. godinu za redom dolaze u BGd za docek N.G. (Dida ih je upoznao, odnosno ispostavilo se da se vec znaju! Talk about a small world!). Usput smo svratili opet kod njihovih prijatelja u jedno slavonsko selo (mislim da se zove Vrbova). Domacin je inace jedan izuzetno poznat ZG hair stylist, da ne kazem frizer, koji se poslednjih godina gotovo potpuno posvetio obnovi "seoskog turizma" tako da vise vremena provodi u i oko svoje stare roditeljske kuce u tom selu negoli u svom superluksuznom salonu u ZG. Covek me je oborio s nogu, ali totalno,. Spremio je unapred rucak, za koji sam ja mislio da ce trajati sat-dva... Ostali smo 6 (SEST!!!!) sati i obzdrali se ko najgore svinje! Ma ne, ne vredi, mislio sam da pocnem da vam opisujem tu predivnu staru kucu... kamin u kojem pucketa vatra, na krovu susara gde vise kojekakve ubijene zivotinje (prvi put se nisam zgrozio nego me je to stvarno cak i impresioniralo), pa six-course meal (!!!)... LUD'LO!
Hteo bih samo ovako, coporativno, da se zahvalim svim Dead Poets, koji mi nisu dozvolili cak ni da ucestvujem u trosku kod "Bobana"!!(
) Ali, dobro, ja sam ipak juce otisao do prodavnice i kupio vina za Bgd Summit 5.1.2007., kao sto ste me i savetovali, pa cu se tako na neki nacin iskupiti pred samim sobom.
Posebna hvala Didi koji mi je nesebicno, domacinski, ostavio svoju predivnu gajbicu u Travnom. Moram vam priznati da sam sutradan (30.12. ujutro), prosetao do svoje bivse kasarne, koja se sada zove "Croatia" (mastovito, nema sta
). Dodjem do strazare/prijavnice i mrtav ladan pitam vojnog policajca, oprostite, da li bih mogao malo da se prosetam krugom kasarne? Momak samo sto nije pao u nesvest! Naravno da je odgovor bio, "NEEEEEE (idiote!)".
Inace, Dida je malo preterao sa onim opisom ljubljenja "svetog tla". Budimo ipak realni. Jesam se sageo, ali samo da bih rukom dodirnuo asfalt grada u kojem sam nekad davno proveo toliko predivnih trenutaka. Jesam bio uzbudjen, "prirodni high", nazovite to kako hocete... ipak, posle 15 godina, ljudi...
Naravno, da me ne bi moji okrvaveni zezali do kraja zivota, to sam ucinio dok sam na sebi nosio majicu DELIJE SEVER, na sve cirilici!!!
Inace, sto se fotki tice, koliko se secam (a secanje je prepuno kojekakvih maliganskih izmaglica, priznajem), ja mislim da smo se "okinuli" svega 1-2 puta. U svakom slucaju, odgovorni lik za to je nas brat Hugo, pa sva pitanja uputite njemu.
Vejn, jako mi je zao sto se nismo videli. Ja sam, naravno, zaboravio poneti tvojh broj mobilnog tako da ti se nisam ni javio. Izvini, molim te. Ali, mislio sam na tebe, pa racunaj to kao da smo bili i pili skupa.
Rookie, ne znam sta da kazem vise. Izgleda da je ovo izbegavanje u poslednjem casu kod tebe vec postao nekakav sindrom (koliko sam uspeo da saznam i od drugih, ukljucujuci i okrvavene). Ono, kao sve je sigurno, ma nema frke, eto i mene... i onda... srednji prst!
Kakav te grip spopao? Kakve prehlade? Pa covece ovo je bio istorijsko-povijesni, da ne kazem povijesno-istorijski Summit!!! Ja bih dosao da sam paralizovan!!! E, moj Mladjani...
Jos jednom, bilo je predivno, nezaboravno... napunio sam emotivne baterije za sledecih godinu dana... a tek kad sve to "zaokruzim" 5. januara/sijecnja!
Sretna Nova svim dobrim ljudima na svim kontinentima, a posebno Bodzi, Didi, Hugu (i predivnoj supruzi!
), Mrkvi i Nashu. Dogodine je summit na East Riveru, pa pocnite vec da planirate kako cete do mog zabrana!