Moira je napisao/la:
Evo mene opet nakon duljeg vremena...
Spominjali ste koju stranicu prije obuću i odjeću, pa mi se posebno lampica upalila na spomen espadrila. Asocirale su me na prvi dan srednje škole, kada sam sama sebi bila baš kul u stravičnim žutim hlačama, žutim espadrilama i žuto bijeloj majici, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije i jedna žuta pidžama u ormaru bila jedan žuti odjevni predmet previše. Naime, koliko je na naše kasnije važne odluke u životu utjecao slučajni izbor s kim smo sjeli u klupu prvi dan škole, ili koji nam se dečko/cura sviđao s 15 ili 16 g., pa smo sve poduzeli da se uklopimo u njegovo/njeno društvo. Palo mi je na pamet, da sam tada ušla u neki drugi razred sigurno ne bih u 1-2. srednje otkrila Ginsberga i Bukowskog, s obzirom da su mi do tada Zagorka ili eventualno Šenoa bili vrhunac književnog interesa. Da li ste i vi pomislili da vam je smjer kojim ste krenuli u formiranju sebe u stvari bio čista slučajnost.
Vidi cijeli citat
Dead Poets, šta je ovo?? U našu skromnu kavanu je ušla osoba - suprotnog (s)pola??!! Ili je to neko od naših, samo pod atraktivnijim nickom? Und, da nisi ti? Mada, ipak je post zanimljiv...tako da...
Whatever. Slučajnost, pita Moira? E, baš to! A čitava zapadna civilizacija već 2,000 godina uzaludno beži od te pomisli. Otuda i potreba da iznalazimo nekakve alternativne svetove gde postoji nekakav smisao, poredak, razlog za sve... pa su tu i došle religije kao lako rešenje. Ali, stvarnost je, uprkos svemu, ipak i dalje - nepredvidiva, slučajna, često i začudjujuća.
E, sad, kad bismo svi bili malo hrabriji, mislim da bismo baš u toj nepredvidivosti i neizvesnosti našli neku mnogo dublju istinu. Treba se samo suočiti, što, priznajem, u početku nije nimalo lako.