mrkva je napisao/la:
veci problem od marketinga je kapacitet, nasi vinari su zbilja sicusni po kolicini vina koju proizvode. za plasman kroz lance specijaliziranih ducana nema dovoljno, da ne spominjemo mass market (carrefour, walmart, ...). pa ce i dalje van hrvatske ostat na opskurnim malim vinskim ducanima gdje imaju tu i tamo koju bocu vise kao neku egzotiku nego standardnu ponudu. tu mogu u carrefouru nac bugarska vina nije cak ni neka bezobrazno niska cijena, a znaju bit OK. nasima ionako dovoljno hrvatsko trziste, a i postizu dobre cijene.
Vidi cijeli citat
u pravu si. proizvode se male kolicine. kasnimo sa sadnjom vinograda najmanje 10-ak godina. dok smo mi ratovali drugi su sadili maslinike i vinograde i educirali ne-vinske zemlje o kulturi pijenja vina. Tek se sada sade maslinici i vinogradi , ali opet se malo sade nase autohtone sorte. Vecinom se sade francuske sorte(chardonay, merlot, cabernet savignon, itd), jer su te sorte otporne na razne bolesti vinove loze. Istrani su jako dobri u tome. Oni sade samo svoje: Teran i Malvasia. Vidio sam u zaledju Makarske pod Biokovom najveci vinograd u Hrvatskoj. Posadili su Mali Plavac.
Prije nekoliko godina sam na htv-u gledao Grgicha u njegovom vinogradu na Korculi gdje je posadio lozu Grk. Grk je jako dobra loza i ja mislim da bi to moglo biti dobro vino. Sadio je lozu na specifican nacin: : kao maline. Otprilike na jedan metar odstojanja. Htio je da mu loza da samo otprilike 1 kg grozdja, ali da kvalitet bude bolji. (Ranije se loza sadila svako 4 metra i davala bi najmanje 4 kg - 5 kg grozdja. To je bio dobar qantitet, ali los qalitet. )