elem mrkvici na izletu u languedoc-rousillon: posredstvom ryannaira, mrkvici su se otisnuli iz sarleroja (grad jos nisam posjetio navodno je nesto neopisivo ruzno i poprilicno opasno, aerodrom ne odstupa) prema carcassonne-u a tamo nas je na aerodromu dobrotom hertza u sprezi s mojom visa karticom cekao neki auto (nesto malo mislim njemacko, opel ili sl) pa smo odmah zapalili za montpellier gdje zivi jedan od mojih najboljih prijatelja jos iz ruskih dana (obojica smo od zadnjeg susreta prokreirali po dva puta). languedoc mada bas i nije na cijeni kao neko super kvalitetno vinsko podrucje, proizvodi najvise vina u francuskoj, limoux je istina poprilicno cijenjena apelacija ali to je mislim jedina. put nas je proveo kroz corbieres gdje je pokrivenost trsom valjda oko 95%. mjesta kraj koja se prolazi vise vuku na spanjolsku, zapravo kataloniju nego na francusku, a u zadnje vrijeme se radije guraju u provansu nego sto isticu svoju pravu regionalnu pripadnost jer provansa zvuci primamljivije i ima izgraden turisticki brand za razliku od languedoc-a ili jos vise rousillona. montpellier je tako tako, kao i svugdje u francuskoj ima hrpa tih glomaznih "novih projekata" u samom centru grada koji se nekada uklope (pompidour u parizu) a nekada i ne bas (ne znam kako se zove ovo u montpellieru, gradio neki spanjolac, pari na neki neoklasicizam iz 80ih, cudno, cudno).

uglavnom me cude ti grandiozni zahvati u francuskoj koje vlada (regionalna uprava, grad) izvode bez puno osvrtanja na privatni posjed, kulturnu bastinu i sl. plate koliko oni izracunaju da to vrijedi i tko te hebe. mislim da su vec krenuli u izgradnju nuklearke koja ce imat pogled na vinograde i posjed chateau margaux, zapravo poprilicno staljinisticki ako cemo pravo.

montpellier, atmosfera u gradu je prava mediteranska, prijatelj kaze da je nezapolenost poprilicna, ali nitko se ne uzbuduje, dosta njih zapravo dobrano koristi famozni francuski socijalni sustav izboren godinama nerada (strajkanja) pa nakon n vremena dobro placenog posla negdje u parizu, lyonu kupi nekretninu na jugu pa od dohodka za nezaposlene (ovisi o placi pri zadnjem poslu) sasvim pristojno zivi. ima puno i parizana, bruseljana koji zive od iznajmljivanja nekretnina u parizu-bruslju tako da ta nezaposlenost i nije tolika tragedija. prijatelj zivi u novosagradenom kvartu pravog mediteranskog stiha, sorry bo japanca sam zaboravio (gda mrkvic mi jos uvijek trlja usi) tako da nista od slija. ali vodio nas je i u "stari" kvart gdje su prije zivjeli, zgrada na samom kanalu koji vodi u more, gleda na novoizgradenu marinu. isli smo i na plazu (80km pjescane obale, uzas zivi) gdje je starije potomstvo uzivalo igrajuc se u pjesku, pustajuci zmajeve i sl. za komunikaciju su izabrali hrvatski (moja kcer) i srpski (mali od mog prijatelja) iako oboje vladaju francuskim savrseno, mora da je ipak manja razlika izmedu monstrumskog i pravovjernog jezika nego izmedu belgijskog francuskog i onog orididi, mada smo morali par puta intervenirat. klinci su kliknuli od prve sekunde, vjerujem da do slijedeceg susreta nece proci toliko dugo jer ce nam oni ispit mozak. posjetili smo i aigue mortes, tipicno i znakovito, ime je kombinacija katalonskog i francuskog - "mrtve vode" i to je bila jedina francuska luka na mediteranu u srednjovjekovno doba, u kuli je rekreacijski centar gdje su se rastezali i formu odrzavali vitezovi templari, a prelijepa mala crkvica iz 13og stoljeca je u doba revolucije kao i vecina istih u francuskoj bila preinacena u kasarnu cime se oni jos uvijek ponose mada su ruse koji su to radili za vrijeme svoje revolucije (cega se rusi sada kolektivno srame) proglasavali barbarima i oskvrnaviteljima. u povratku smo obisli famozni carcassonne dvorac, hebeno impozantno, ali nismo imali vremena za neko suvislo razgledavanje jer je mrkvek bio gladan a onda je poprilicno gadan pa smo morali coeka nahranit a uto zazvonilo za pokret ka aerodromu, ali sigurno cemo jos jedared prema tamo jer se ima sta vidjet. a i onaj rennes le chateau je tamo blizu pa bi valjalo i to pogledat. prijatelj iako skeptican poput mene spram svete krvi i svetog grala kaze da mjesto je cudno i da je njegov sin (tad beba) vristao od ulaska u grad do kad nisu napustili zidine sa epicentrom vriske u blizini crkve na kojoj zbilja pise "ovo je strasno mjesto" sto je malo cudan natpis za ulaz u crkvu.

sorry jos jednom za izostanak fotoreportaze, al sve i da sam imao fotic previse sam uzivao da bi imao vremena klikat.